URIAH HEEP with Scream, DGM & White Skull

Lago Di Garda, gradski stadion, 05.07.2002.

5. VII. 2002. uz obalu jezera Lago di Garda održan je Metal Explosion Festival 2002. Talijanski bendovi Scream i DGM otvorili su festival u tipičnom talijanskom stilu - power metal sa čistim vokalom, ali i čestim death upadima u stilu Slayera. Oba benda pod jakim su utjecajima njemačke metal scene osamdesetih, ali su death elementi pomalo osvježili njihov zvuk. Gitarist Screama upao nam je u oči i zbog "Biker Days Pula, Croatia" majice. White Skull razbudio je ne-dovoljno zainteresiranu publiku, ponajviše zahvaljujući energičnom pjevaču. I White Skull predstavili su se kao obećavajući power metal bend, a jasno se vidjelo da su mnogo iskusniji od prethodne dvije grupe - na kraju krajeva, već imaju za sobom tri studijska albuma. Taj bend svakako vrijedi poslušati bolje, pa ako primijetite neki njihov CD...

Nakon Skulla, kratka pauza, zamračenje... Pa eksplozija svjetla i... Uriah Heep! Bend zbog kojeg nas je većina i došla otvorio je koncert hitom iz '76. - "Return To Fantasy". Svoju dugovječnost pokazali su već slijedećom pjesmom "Universal Wheels", snimljenom gotovo 20 godina kasnije, koja je još i više prodrmala publiku. Uslijedila je "Only The Young" čiji se naslov nikako nije slagao sa slikom na stageu - unatoč svojim godinama, bend je pokazao zavidnu količinu energije. Nakon "Stealin'" simpatični pjevač Bernie Shaw nas obavještava da je bend odlučio malo promijeniti standardnu set listu, pa su ubačene pjesme "Tales", "I'll Keep On Trying" i "Logical Progression", do tada nepravedno zapostavljane u live nastupima Uriah Heepa. Tijekom izvedbe pjesme "Magicians Birthday" cijeli bend, osim gitariste Micka Boxa i bubnjara Leeja Kerslakea, napustio je pozornicu, nakon čega je preostali duo impresionirao publiku svojim znalačkim soliranjem. Ostatak grupe se vraća i slijede "I Hear Voices" i "Between Two Worlds". Kraj pjesme "Look At Yourself" začinjen je neobično dugom improvizacijom koja ujedno označava i kraj koncerta. Međutim, publika se ne slaže s tim da Uriah Heep odu ne izvevši neke od njihovih najvećih hitova. Bend se vraća i ono što je uslijedilo zacijelo je bio vrhunac koncerta. Nakon legendarnih himni ranog hard rocka, "Gypsy" i "Bird Of Prey", Mick Box je izveo poduži akustični uvod u pjesmu koja je svojevrsni zaštitni znak Uriah Heepa - "Lady In Black". Iako je "Lady In Black" lagana, akustična pjesma, dok je Bernie Shaw duhovito dirigirao, publika je potpuno otkačila i otpjevala je u osjetno produženoj verziji. Nezaobilazna "Easy Livin'" privela je koncert kraju u visokom tempu.

Bend koji, prema vlastitim riječima, radi ovaj posao ponajviše zbog - žena, potpuno je zadovoljio visoke standarde koje je sam postavio tokom sedamdesetih godina. (Doris Luštica)