TO/DIE/FOR, SINAMORE, DAS SCHEIT, INDIGO CHILD
Zagreb, Boogaloo, 22.11.2006.
by Dajna Mišurac
U srijedu
navečer u zagrebačkom klubu Boogaloo, u sklopu turneje ''Wounds Wide Open'',
nastupili su To/Die/For (ovo im je inače drugi posjet Hrvatskoj) uz prateće
bendove Das Scheit (Njemačka) Sinamore (Finska) i Indigo Child (Slovenija).
Koncert je započeo relativno točno, oko 20 sati, a prvi su na redu bili Indigo
Child.
Indigo Child predvode dva veoma dobra vokala, muški i ženski, dobrog scenskog
nastupa, od kojih je potonji zapamćen po svom outfitu. Naime, pjevačica je bila
odjevena u korzet i krinolinu što po svim stereotipnim pravilima odgovara upravo
glazbi koju promoviraju - gothic metal, pa se na prvi pogled čini zamorno i
dosadno s obzirom na rastući broj bendova tog žanra, ali Indigo Child ipak nije muka
poslušati.
Nakon njih, na pozornicu stupaju Sinamore, koji su se, bilo zbog njihove
skromnosti, bilo zbog malog (veoma malog) broja ljudi, pokazali kao vrlo
komunikativni, što i nije tako čudno s obzirom da im je ovo prva turneja. Finska
glazbena scena, pogotovo gothic scena, širi se zastrašujuće brzo iz dana u dan,
no što se tiče Sinamore-a tu zaista nije riječ o ''još jednom finskom bendu''.
Pokazali su se najbolje kako su mogli, a i to je bilo poprilično dobro, te sam
uvjerena da je bar nekoliko ljudi doma preslušalo ponešto njihove stvari nakon
koncerta.
Idući bend, Das Scheit, je pomalo iznenadio svojim izgledom, no kad se malo
bolje pogleda očito je koji su im sve uzori, te da baš ne aspiriraju
originalnosti. Pjevač je došao u tipičnom Marilyn Manson ''look''-u (a i glazba
im odgovara) križanom s Brandon Lee “Vranom” (možda još treba spomenuti kako je
jedna moja kolegica primijetila da ima poprilično naglašene očnjake za jedno
ljudsko biće), gitarist je izgledao kao jedan od Misfitsa, a basist je bio u
najobičnijem crnilu. Pjevač je uglavnom klečao na podu u agoniji, a gitarist
mahao svojim preponama prema publici. Glazbeno nisu loš bend, samo kad bi malo
poradili na imidžu možda bi se razlikovali od ostalih. Ono što je bilo
iznenađujuće zasigurno su dvije obrade, i to Black, "Everything's Coming Up
Roses" te, još šokantnije, Eurythmics, “Here Comes The Rain Again”, koje nisu
uopće loše odrađene, u svakom slučaju zanimljivo je čuti dvije laganije pjesme u
žešćoj verziji.
Te napokon To/Die/For, koji su svoj posao odradili zanatski, ali ne otuđeno.
Pjevač je, naravno, bio fokus cijelog show-a i pomalo odudarao od ostatka benda
u svojoj indijskoj košuljici koja odaje potrebu za spiritualnim spokojem koji
traže u svojim pjesmama. Njihov nastup, zbog kojeg je i došlo to malo ljudi,
trajao je oko sat vremena i svirali su svoje dobro poznate ''Dying Embers'',
''Little Deaths'', ''Jaded''…
Unatoč malom odazivu ljudi, koji je stvarno bio sramotan s obzirom na bolesno
pun Boogaloo već idućeg tjedna na Cradle Of Filth, bendovi nisu pokazali
nezadovoljstvo. Dapače, možda im je čak i odgovarala intimnija atmosfera, zbog
koje publika uopće nije imala dojam da je na nekom koncertu, skoro pa i malom
festivalu, s obzirom na broj bendova. Nakon koncerta su se pokazali
susretljivima te se fotografirali s fanovima i uredno s njima čavrljali. Ovakvih
nastupa trebalo bi biti još više da se bolje upoznamo s novim bendovima i
događajima na glazbenoj sceni.