SUMMER BREEZE FESTIVAL
'06
17.-19.08.2006 - Dinkelsbuehl, Germany
Galerija slika Summer Breeze 2006
Ovogodišnji Summer Breeze
festival, umjesto u Abtsgmundu, održan je na novoj lokaciji, pokraj njemačkog
gradića Dinkelsbuehla. S obzirom da se radi o mjestu pomalo izvan glavnih
prometnih linija, dobar dio posjetitelja imao je popriličnih problema oko
prijevoza bilo pri dolasku, bilo pri odlasku sa festivala. No, recimo da je i to
je dio kolorita čitave avanture ovakvog "glazbenog hodočašća". Osim toga,
vjerojatno se radi tek o porođajnim mukama nove lokacije.
Sam festival protekao je glatko, u organizaciji kakva ne
ostavlja mnogo prostora za ozbiljnije zamjerke. Dvije pozornice postavljene
jedna uz drugu omogućile su non-stop muziku, a s obzirom da su na oba stage-a
nastupali poprilično veliki bendovi gotovo da je bio problem uhvatiti stanku za
odmor, marendu ili kavu. S druge strane, blizina obje pozornice prištedjela je
fanovima lutanje amo-tamo, i što je još važnije, propuštanje bendova koji na
nekim drugim festivalima jednostavno sviraju paralelno. Kad smo kod propuštanja
bendova, treba spomenuti da su Regicide i Fear My Thoughts otkazali svoj nastup,
a umjesto njih dovedeni su Subconscious i Tourettes Syndrom.
Prvog dana "favoriti" su opravdali svoj status i pružili
sjajne nastupe, a od uvjetno rečeno "manjih" bendova još se jednom istakla
Neaera. Žestina njihove svirke, te izniman odnos s publikom jasno najavljuju da
ovaj bend ima budućnost. Pjevač Benjamin Hilleke nekoliko se puta spuštao sa
pozornice među fanove, pjevao nošen na njihovim rukama i izuzetno uvjerljivim
izvedbama održao lekciju mnogim iskusnijim frontmanima na festivalu. U vrlo
pozitivnom svjetlu prikazao se i Undertow; dečki za sobom ima sjajan "Milgram"
album kojim su konačno pokazali svoje prave mogućnosti, a ponajbolja pjesma sa
ove ploče, "Homemade Funeral", ostavila je utisak i na publiku Summer Breezea.
Jedan od najjačih newcomera 2006. godine, Angel Blake, predvođen Markom
Tervonenom (ex-The Crown), održao je izvrstan koncert i potvrdio sjajnu formu sa
istoimenog debi albuma o čemu svjedoče pjesme kao što su "Retaliate" ili "Thousand Storms". Stariji fanovi Tervonenovog rada vjerojatno su očekivali
nešto barem donekle nalik The Crownu, međutim Angel Blake je i ovim koncertom
jasno pokazao da se ne namjerava oslanjati na minulu slavu bilo kojeg drugog
benda, pa makar to bio i kultni The Crown, što je većina prisutnih znala
prepoznati i cijeniti. Spektakularni folk metalci Saltatio Mortis opravdali su
reputaciju jakih live svirki, uz zanimljivu scenografiju i dinamičan nastup. Što
se, dakle, favorita tiče, The Haunted je pružio točno ono što smo do njih i
očekivali, dok je Moonspell vješto izbjegavao materijale sa svojih
kontroverznijih ploča i spario nove pjesme sa provjerenim hitovima iz "Wolfheart" &
"Irreligiuos" faze - "Wolfshade", "Opium", "Alma Mater", "Full
Moon Madness", ... U tom kontekstu, treba reći, materijali sa njihovog novog
albuma, "Memorial", još su jednom položili ispit kvalitete, što ide u prilog
tezi o povratku Moonspella u pravu formu. Unatoč vrlo raspoloženom Kreatoru (sa
3D pozornicom koju su po prvi puta složili upravo za Summer Breeze), zvijezde
večeri nedvojbeno su bili Finntroll. Otkačeni Finci jednostavno su dominirali
pozornicom, publikom i stvorili "ono nešto", poseban feeling kakav se pamti i
zbog kojeg se koncerti prepričavaju. Natrag Kreatoru - nova bina ili ne, stvar
se ipak svodi na muziku, a ovim iskusnim thrasherima to nikada nije bio problem;
silovit show sa moćnom set-listom pružio je fanovima sasvim dovoljno poticaja za
žestok headbanging. Od novih bombi "Enemy Of God" i "Impossible Brutality", pa
sve do završnih tonova "Pleasure To Kill", bend je demonstrirao svu svoju snagu.
Osim navedenih, čuli smo još "Extreme Agression", "After The Attack", "Violent
Revolution", "Suicide Terrorist" i "Awekening The Gods". Katatonia je zatvorila
večer pristojnim nastupom, pomalo pasivno, ali još uvijek na nivou.
Drugi dan festivala iznjedrio je nekoliko imena u očiglednom
usponu. Prije svih tu je Potentia Animi, sjajan njemački bend koji kombinira
ritmičan riff metal sa folkom i crkvenim napjevima, sve skupa upakirano u vrlo
duhovit, satiričan nastup pomalo nalik pučkim trubadurima iz nekih davnih
vremena. Iako pravo na bis imaju uglavnom samo headlineri, Potentia je osvojila
publiku do te mjere da im još jedan izlazak na stage nitko nije mogao uskratiti.
Također, norveški Trail Of Tears potvrdio je apsolutni povratak u formu nakon
slabašnog "A New Dimension Of Might" albuma. Njihov novi CD, "Free Fall Into
Fear", najavio je da novu dimenziju moći ipak imaju, a nastupom na Summer
Breeze-u predstavili su se u formaciji sa dva muška pjevača (clean vs. growl),
što je još jedan od noviteta sa "Free Fall" albuma.
Stari as Uwe Lulis (ex-Grave Digger) razvalio je publiku
klasičnim, pa ipak toliko dobrim heavy metalom u izvedbi njegove "nove" grupe
Rebellion. Nove pod navodnicima, budući da za sobom imaju tri zapažena studijska
albuma. Bend je iskazao pozamašnu zalihu iskustva i s lakoćom odvozio set listu
utemeljenu na vlastitim pjesmama ("Born A Rebel", "Through The Fire", "Eric The
Red", "Disdaining Fortune"), uz podsjetnik na Lulisove dane iz Grave Diggera
besmrtnom "Rebellion (The Clans Are Marching)". U postavi Rebelliona zapaženu je
ulogu odigrala i nova basistica, Simone Wenzel.
Iako su headlineri bili Morbid Angel i Lacrimosa, kao vrhunac
večeri nametnuo se osvježeni Amorphis sa novim pjevačem, Tomijem Joutsenom. Na
krilima izvrsnog albuma "Eclipse", bend je isporučio intenzivan nastup počevši
sa novom "Two Moons", pa preko "Alone", "Against Widows", "Into Hiding", "Under
A Soil And Black Stone", "Perkele (The God Of Fire)", "Born From Fire", "The
Smoke", "On Rich And Poor", da bi dosegao vrhunac naboja kroz "House Of Sleep" i
"Black Winter Day".
Svoju porciju aplauza dobila je i Liv Kristine, iako ostaje dojam da se publika
više klanjala njenom imenu, nego nekoj realnoj kvaliteti prezentiranih
materijala. Nema sumnje da je Liv trenutno na svom kreativnom vrhuncu, ali sa
bendom Leaves’ Eyes, dok se solo nastup kakav je upriličila na Summer Breezu
mnogo više oslanja na dubiozne pop pjesmuljke sa kojima bi bilo tko drugi prije
ubrao trule rajčice nego ovacije. Pozitivne ocijene, međutim, zaslužuju Exilia,
One Man Army i Heaven Shall Burn, kao i "love ‘em or hate ‘em" kontroverza zvana
Deathstars.
Treći dan ponudio je niz zanimljivih bendova, no poker asova
na kraju zasjenio je sve ostale - Gamma Ray, Unleashed, Fear Factory i My Dying
Bride jednostavno su imali svoj dan, pa će većina dojmova sa zatvaranja
festivala ipak biti fokusirana na ovaj kvartet. Kai Hansen i društvo odabrali su
radije izvesti manje pjesama, pa ih predstaviti u razornim izvedbama, nego
očajnički gurati što više materijala u skraćeni, jednosatni format nastupa, i to
se pokazalo pravom odlukom. U furioznom tempu bend je zaredao sa klasicima kao
što su "Gardens Of The Sinner", "New World Order", "Heavy Metal Universe", "Rebellion In A Dreamland",
"Somewhere Out In Space", "Send Me A Sign", uz vrlo
dobre nove pjesme "Fight" i "Blood Religion", te podsjetnik na Hansenove dane iz
Helloweena vječnom "I Want Out". Gamma Ray duhovito se osvrnula i na legende
hard rocka Deep Purple poznatom međuigrom gitare i vokala (sa live verzije "Strange Kind Of Woman"), kao i na Queen klasičnim Mercuryijevim
"ješkanjem"
publike. Unleashed su održali pravu death metal katedru u najtradicionalnijem
mogućem smislu, uz sjajan izbor stvari tipa "Long Ships", "Don’t Want To Be
Born" ili "Death Metal Victory", ali i mali preview novih materijala sa idućeg
albuma. Fear Factory pregazio je publiku u svom uobičajenom stilu, dok su My
Dying Bride zatvorili festival u suprotnom raspoloženju, istina žestoko, ali sa
mnogo emocija krenuvši od uvodnog introa pjesme "The Whore, The Cook And The
Mother", preko "Like Gods Of The Sun", "Blue Lotus" sa zadnjeg albuma "Songs Of
Darkness, Words Of Light", pa svima dobro znane "For You" i neizostavne "Cry Of
Mankind", "Catherine Blake" (također sa "Songs Of Darkness"), "The Dreadful
Hours" i "The Forever People". Još jedna u nizu izvrsnih predstava kakve smo od
My Dying Bride navikli gledati.
Tog, trećeg dana istakli su se i Corvus Corax, Thyrfing,
Totenmond, Legion Of The Damned, te Visions Of Atlantis, koji se sve sigurnije
nameću kao adekvatan substitut za Nightwish iz Tarjinih dana. Nije stoga čudno
što se Melissa Ferlaak spominje kao jedna od mogućih nasljednica kontroverzne
gospođe Turunen. Sveukupno, Summer Breeze je dokazao poslovičnu sposobnost
Njemaca da savršeno organiziraju sve, pa tako i zabavu, a budući da su i bendovi
svoj dio odradili i više nego dobro, jasno je da kao rezultat toga proizlazi
jedan od tradicionalno najjačih metal festivala u Europi. Summer Breeze, vidimo
se 2007! (by D&D)