| The story of... |
|
|
| by Matko |
"Loving you was like loving
the dead..." nisu baš riječi koje će džentlmen reći curi na rastanku, zar ne? Evo storije o grupi tipova koji nikad nisu za sebe tvrdili da su džentlmeni.
Vjerojatno jedina grupa na svijetu kojoj vlastiti fanovi viču "You Suck", Type O Negative, sastavljena je od četvorice vrlo, hm, interesantnih tipova - basista i vokala Petera Steelea (cure neka zavire u "Zanimljivosti", imat će što pročitati), Josha Silvera (klavijature), Kennyja Hickeyja (gitara) i Johna Kellyja (bubnjevi, do 1993. bubnjar je bio Sal Abruscato). Biografije članova koje su dostupne na službenom sajtu grupe vrlo su neozbiljne i prožete crnim humorom (i zelenom bojom), što je također jedna osobina ovog
benda koji ni sam sebe ne shvaća ozbiljno. Počeci... ako je vjerovati Peteru Steeleu (dakle, uzeti s dozom rezerve), sve je počelo 1990. kada ekipa napušta dotadašnje poslove (Pete je bio radnik "Parkova i nasada", no comment) i počinje svirati po rupama u New Yorku. Tada prilično thrash orijentirani, 1991. snimaju svoj debitantski album "Slow, Deep and Hard". Kao što sam naslov govori, glazba je bila prožeta seksualnošću, ali ako niste poslušali album, svaka pretpostavka o njihovoj glazbi vam je kriva. Od prve pjesme, koja se skraćeno zove "I Know You're Fucking Someone Else" (puni naslov pročitajte u "Zanimljivostima"), pa do posljednje minute,
bend je iskrcao impresivnu količinu morbidnosti, sirovog bijesa i šovinističke retorike (posvećene Peteovoj bivšoj curi), kao i poštenu dozu dobre glazbe koja varira od thrasha pa do... hm, recimo gothica, premda je tu svega pomalo. Ukratko, upravo zbog svih svojih šarmantnih karakteristika, Type O Negative je došao na zub novinara (opis Petea: "Nazi Scum"), ali se izvukao iz te kaše i krenuo na turneju sa Biohazardom i (pazi sad) Exploited (!). Hm, hm, hm. Roadrunner im nakon turneje preporuča da iskoriste val loših kritika i zabiju svima prst u oko live albumom. Rečeno, učinjeno... sort of. "The Origin Of The Feces" je zapravo snimljen u studiju s jednim mikrofonom, dok je publika (uvodni "You Suck") snimljena naknadno. Ipak, rezultat je vrlo interesantan, pogotovo obrade "Hey Pete" (u stvari "Hey Joe" Jimi Hendrixa) i "Paranoid" (Black Sabbath, potpuno
neprepoznatljiv).
Bend se počeo okretati onom što mu najbolje ide - morbidnosti, te je 1993. objavio svoj najpopularniji album "Bloody Kisses", na kojem se više okreće gothic zvuku, s temama mračne seksualnosti i smrti, uz obaveznu dozu ironije. Album otvara žensko stenjanje kao uvod u pjesmu "Christian Woman" koja spominje... hm, prisnost s Kristom, što je uzburkalo javnost. Za navedenu pjesmu, kao i
za "Black No.1", snimljeni su spotovi, te su izašle kao singlovi; jedno od iznenađenja je i "Kill All The White People", koja baca na thrash / hard core, a "Bloody Kisses" i "Can't Lose You" Pete je posvetio svojim mačkama. Svašta. Turneja za album bila je vrlo uspješna, a Type O Negative su dijelili pozornice sa Danzigom, Nine Inch Nails, Mötley Crüe, Panterom. 1994. Type O Negative sudjeluje na Black Sabbath tribute-albumu "Nativity In Black" s pjesmom "Black Sabbath".
Singl "My Girlfriend's Girlfriend" najavio je album "October Rust" (1996), mekšeg zvuka, često baladnog ("Love You To Death", "Die With Me"), ali dotad najboljih tekstova i aranžmana, što ovaj album možda čini i najboljim u njihovoj ukupnoj diskografiji. Tu je i seks, i smrt, i crni humor, i dugački naslovi (pazi sad: "The Glorious Liberation Of The People's Technocratic Republic Of Vinnland By The Combined Forces Of The United Territories Of Europa") i obrade ("Cinnamon Girl" od Neila Younga) i Type O Negative u izvrsnoj sviračkoj formi ("Be My Druidess", "My Girlfriend's Girlfriend", "Green Man"). Album i turneja su impresionirali kolege metalce, pa se suradnja s drugim
bendovima proširila (Ozzy, Sepultura), a Marilyn Manson je čak ukrao njihov stage efekt sa snijegom.
Nakon turneje i side-projekata (Pete je bio vrlo aktivan), dečki su se malo smirili i povukli iz javnosti (koliko je to već moguće), da bi se 1999. počeli baviti novim albumom koji je izašao pod imenom "World Coming Down". Sličan koliko i različit od prethodnih, ovaj je album dosta spor i težak, tematski nastavljajući Peteovu sagu o nepoznatoj ženi koja ga odbija, a koja se provlačila kroz prošle pjesme. Također, javlja se tema paranoje ("Everyone I Love Is Dead", "Everything Dies", nastale kao posljedica niza smrti Peteovih prijatelja i poznanika), ropstva / droge ("White Slavery"), ljubavi kroz humor ("Pyretta Blaze"). Nezaobilazna obrada - ovaj put su na redu bili Beatlesi i "Day Tripper" (u biti, unutar iste pjesme javljaju se i "If I Need Someone", "I Want You (She's So Heavy)" i "Tomorrow Never Knows") - dečke su očito podosta inspirirali rock klasici. Naravno, nakon albuma, turneja. Novi album se još čeka, za sada je izašao VHS "After Dark", a što će dalje od ovog
benda biti... vidjet ćemo. U svakom slučaju, nešto interesantno.
ZANIMLJIVOSTI
Nešto za cure - Pete Steele se 1995. slikao za Playgirl, a spominje se i u članku "Kako ševe rockeri" koji je
izašao u hrvatskom izdanju Playboya. Tekst neću komentirati, čitajte i same zaključite.
Pete Steele je 1990. uhićen i optužen za kanibalizam, nakon što su mu u utrobi nađeni ostaci ženske nadlaktične kosti. Dobar tek!
Josh Silver je istetoviran od glave do pete (184 tetovaže).
Puni naslov pjesme "I Know You're Fucking Someone Else": "Unsuccesfuly Coping With The Natural Beauty Of Infidelity".
Naslovnica "The Origin Of The Feces" - krupni plan Peteovog anusa. Živjeli!
Još malo o Playgirlu - Pete je postao predmet podsmijeha u bendu nakon što se saznalo da su samo 27% pretplatnika žene. Dakle, očekujte Type O Negative u "Plavoj Kamenici".
DISKOGRAFIJA
Slow, Deep and Hard (1991.)
The Origin of the Feces (1992.)
Bloody Kisses (1993.)
October Rust (1996.)
World Coming Down (1999.)
Life Is Killing Me (2003.)
Dead Again (2007.)