| The story of... |
|
|
| by Matko |
Page, Plant,
Bonham, Jones - četiri čovjeka koji su činili najbolji hard rock
bend svih vremena,
Led Zeppelin. Ipak, okvir hard rocka je preuzak za ovu grupu koja je bila jednako uspješna i u blues i folk skladbama od kojih su mnoge ušle u antologiju rocka.
Grupa je nastala 1968. raspadom grupe Yarbirds, kada je gitarist
Jimmy Page, nastojeći ispuniti dogovorene koncertne obaveze, počeo stvarati novi bend, sa
John Paulom Jonesom na basu, Johnom Bonhamom kao bubnjarom i Robertom Plantom kao vokalom. Na brzinu skrpana grupa je obavila turneju po Skandinaviji pod imenom
The New Yarbirds, da bi se preimenovali u Led Zeppelin, što je u stvari bio odgovor na "proročanstvo" bubnjara grupe
The Who, Keitha Moona, koji je rekao da će se The New Yardbirds rasprsnuti kao i svaki prenapuhan balon (Led Zeppelin = "navođeni balon, ili cepelin, čije je odredište unaprijed određeno). Usprkos očekivanjima, turneja je prošla vrlo dobro, a grupa je uskoro počela stvarati vlastite materijale. Prvi album, "Led Zeppelin", koji je izašao 1969, odmah je postao hit, zahvaljujući pjesmama
"Communication Breakdown" i "Dazed And Confuzed". Žestoki riffovi i Plantov erotični vokal bili su dobitna formula na kojoj je izgrađen i
"Led Zeppelin II" (1969). Prva pjesma, "Whole Lotta
Love", bila je žestoki blues koji je danas već klasik rock'n'rolla. Nakon dva zlatna albuma i vrlo uspješnih turneja, Zeppelini se povlače na farmu u Walesu gdje stvaraju
"Led Zeppelin III", koji će izaći 1970. Taj album predstavlja drugo lice grupe, nadahnuto tradicionalnim pjesmama
("Gallows Pole") i bluesom ("Since I've Been Loving You"), jednako kao i hard rockom
("Immigrant Song"). Uspješan niz nastavlja i okrunjuje "Led Zeppelin
IV" ili "Runes" (službeno je album izašao bez naslova), po mnogima najbolji album grupe, sa pjesmama kao što su
"Rock And Roll", "Black Dog" i vjerovatno najpoznatija -
"Stairway To Heaven". Nakon zlatne naklade "četvorke" (1971.), grupa se diskografski povlači na dvije godine, da bi 1973. izdali album
"Houses Of The Holy", na kojem, uz već prepoznatljivi stil pjesama
"The Song Remains The Same" i "No Quarter" (vjerovatno najtjeskobnija pjesma u diskografiji Zeppelina), grupa koketira i sa reggaeom
("D'yer Mak'er") i objavljuje svoju prvu pravu baladu ("The Rain
Song") kao odgovor na sukob Jimmy Pagea i Georgea Harrisona oko tematskog usmjerenja. Turneja koja je uslijedila rušila je rekorde posjećenosti, a nakon nje Zeppelini izdaju monumentalni
"Physical Graffitti", na kojem je stilsko opredjeljenje dodatno prošireno. Najpoznatija pjesma,
"Kashmir" se i danas smatra jednim od najboljih riffova uopće.
Nedugo potom grupu pogađa niz nesreća. Nakon Plantove teške prometne nesreće, otkazana je svjetska turneja. Ipak, vrijeme njegovog oporavka u Švicarskoj iskorišteno je za snimanje albuma
"Presence" (1976.). Svoje iskustvo sa snimanja Plant je opisao kao "vrlo neobično", budući da je sve pjesme morao otpjevati sjedeći u sofi kako se ne bi naprezao nakon operacija.
Iako je pjesma "Achilles Last Stand" odmah
privukla pažnju, album se uglavnom ocjenjuje kao vrlo slab, a još je gore prošao koncertni
"The Song Remains The Same" (1976). Godinu dana kasnije Plantu umire sin, nakon čega aktivnost grupe zamire do 1978., kada je objavljen
"In Through The Out Door", koji je nastao pod supervizijom John Paul Jonesa, uz raskošne aranžmane, mnogo klavijatura i mekši zvuk, pomalo netipičan za Zeppeline. Ipak, album se odmah plasirao na vrhove ljestvica i uslijedila je turneja.
Karijera grupe je naprasno prekinuta u rujnu 1980. smrću bubnjara Johna Bonhama. Odlaskom "nadbubnjara", kako ga je nazvao jedan novinar, zvuk Zeppelina više se nije mogao ponoviti. Posljednji album,
"Coda" (1982.) bio je kolekcija neobjavljenih radova grupe koje je odabrao Jimmy Page.
Solo karijere članova grupe ušle su u novu fazu kad su se krajem osamdesetih Jimmy Page i Robert Plant ponovno ujedinili i započeli vrlo uspješan diskografski niz, u kojem prevladava atmosfera starih Zeppelina, iako više ne sviraju "Stairway To Heaven" jer to smatraju robovanjem prošlosti.
Često se čuju pitanja tko je bolji - Led Zeppelin ili Deep Purple. Odgovor je - oni su neusporedivi. I dok su Deep Purple kretali stazama metala, stvarajući mnoštvo imitatora i učenika u "novom valu britanskog heavy metala" pa i šire, Led Zeppelin su se uvijek kretali prema novim stilovima, kombinirajući stare i dodajući im vlastitu imaginaciju. "Whole Lotta Love" i "Kashmir" i danas zvuče jednako originalno i svježe kao i prije trideset godina, a Jimmy Page ostaje jedan od najboljih živućih gitarista (bliski kolega mu je i Ritchie Blackmore).
DISKOGRAFIJA
Led Zeppelin I 1969.
Led Zeppelin II 1969.
Led Zeppelin III 1970.
Led Zeppelin IV 1971.
Houses Of The Holy 1973.
Presence 1976.
The Song Remains The Same (live, soundtrack) 1976.
In Through The Out Door 1979.
Coda (unreleased songs 1969 - 1979) 1982.
Led Zeppelin Boxed Set 1990.
Remasters (best of) 1992.
Led Zeppelin Boxed Set 2 1993.
The Complete Studio Recordings 1993.
BBC Sessions (live) 1997.
Early Days (best of) 1999.
Latter Days (best of) 2000.
How The West Was Won (live) 2003.
www.led-zeppelin.com