The story of...
by Doris
Sada već legendarna Doro Pesch svoju je pjevačku karijeru započela već u šesnaestoj godini. Ništa neobično u današnje vrijeme, ali tada su stvari stajale drugačije. Pored svoje mladosti, Doro je bila suočena s još jednom preprekom: žene u heavy metalu ne da su bile rijetke, nego ih praktički nije ni bilo. Ali, ona se svojom pojavom, vokalnim sposobnostima i snažnim karakterom nametnula kao prava osoba da to promijeni. 1983. napušta svoj tadašnji bend Snakebite kako bi postala pjevačica u novoosnovanoj grupi Warlock. Iste godine snimaju svoj prvi demo koji im donosi ugovor s diskografskom kućom Mausoleum. Početkom iduće, 1984. godine izlazi i njihov prvi album, "Burning The Witches", koji dobiva odlične kritike. Taj album danas ima kultni status. Warlock se svojom muzikom odlično nadovezao na radove začetnika heavy metala iz kasnih sedamdesetih, a snažan glas Doro Pesch dao im je upečatljivu prepoznatljivost.
1985. potpisuju za Phonogram, što je, naročito u to doba, bilo samo po sebi priznanje, i snimaju svoj drugi album, "Hellbound". Uskoro dolazi do prve promjene u postavi - krajem 1985. odlazi gitarist i osnivač benda Rudy Graf, a zamjenjuje ga Niko Arvanitis, bivši gitarist Stormwitcha. Bend snima i svoj prvi home video "Metal Racer" koji sadrži live snimke iz Londona sa "Hellbound" turneje. Izlazi i EP sa tri pjesme, pod nazivom "You Hurt My Soul".
1986. ponovo su u studiju i snimaju album "True As Steel". Na krilima velikih uspjeha otvaraju Castle Donnington "Monsters Of Rock" festival - treba znati da su na tom festivalu tijekom godina nastupali Whitesnake, Deep Purple, AC/DC, Iron Maiden, Dio - ukratko - svatko tko je nešto značio na hard'n'heavy sceni osamdesetih, a Doro postaje prva pjevačica koja je otvorila taj festival. Iste godine, Warlock snima svoj prvi spot za MTV, "Fight For Rock". Nakon toga, bend je nastavio praksu snimanja spotova za jednu, dvije pjesme sa svakog idućeg albuma. Interesantno, jer većina bendova koji imaju i jaču reputaciju od Warlocka ili Doro odustali su od snimanja spotova nakon "zlatnog doba heavy metala", osamdesetih.
Zbog osobnog nezadovoljstva albumom, bend opet mijenja neke od članova. Odlaze gitarist Peter Szigeti i basist Frank Rittel, a zamjenjuju ih Tommy Bolan (gitara) i Tommy Henriksen (bas). 1987. godine Warlock objavljuje četvrti album, prema mnogima i njihov najbolji do tada, "Triumph And Agony", zapamćen i po all-time heavy metal himnama "All We Are", "Fur Immer", "East Meets West" i "I Rule The Ruins".
Iduće godine vraćaju se sa vrlo uspješne svjetske turneje samo kako bi opet promijenili postavu. Ovaj put odlazi bubnjar Michael Eurich, a za njim i gitarist Niko Arvanitis - njihova mjesta popunjavaju gitarist Jon Devin i ex-Rainbow bubnjar Bobby Rondinelli. Eurichovim odlaskom, Doro ostaje jedini originalni član Warlocka, a krajem godine ona i bend ulaze u studio kako bi snimili novi album. To je trebao biti Warlockov peti LP, međutim zbog zakonskih problema oko imena Warlock, bend nastavlja kao Doro, čime počinje novo poglavlje u njezinoj karijeri. Album izlazi 1989. pod naslovom "Force Majeure". 1990. godine slijedi njen drugi "solo" uradak, naslovljen jednostavno "Doro", kojeg je producirao slavni basist Kissa, Gene Simmons. Na ovom albumu Doro snima sa različitim studio muzičarima, umjesto da se ograniči na situaciju s bendom. Sljedeće godine izlazi Doro / Warlock kompilacija "Rare Diamonds" i istoimeni home video koji je kompilacija spotova od 1986. do 1990.
Kasnije te godine Doro izdaje novi album - "True At Heart". Ovaj album je heavy blues orijentiran, sa dosta balada i vrlo osobnim pjesmama. 1992. ona sudjeluje u pjesmi za dobrotvorne svrhe "Let Love Conquer The World", a 1993. donosi još jedan novi album, ovaj put to je "Angels Never Die" na kojem se isprepliću balade i melodični hard rock. Doro objavljuje singl "Bad Blood" na kojemu je i do tada neobjavljena pjesma "Children Of The Night". Za "Bad Blood" snimljen je i spot koji je izabran kao najbolji anti-rasistički spot na europskoj dodjeli MTV-jevih nagrada. Sama Doro je također aktivna u medijskoj borbi protiv rasizma. Krajem godine ona konačno objavljuje i live album, nazvan "Doro live" koji savršeno portretira njenu impresivnu koncertnu snagu.
1995. izlazi "Machine II Machine" album na kojem su pjesme pomalo erotskog karaktera. Doro potpisuje za jednu od najvećih svjetskih diskografskih kuća, Warner Brothers. Izdaje EP "Machine II Machine - Electric Club Mixes" na kojemu su različiti remixevi sa "Machine II Machine" albuma i jedna nova pjesma, "Emotional Suicide". Doro je doživjela i svoj glumački debut na njemačkoj televiziji, u "Verbotene Liebe" (Zabranjena ljubav). Nakon trogodišnje tišine, izlazi njezin dugoočekivani album "Love Me In Black" koji su dobro prihvatili i publika i fanovi, a Doro raskida ugovor s Warner Bros. i potpisuje za SPV Steamhammer i U.S. KOCH.
2000. godine Doro svira svoj prvi američki koncert nakon deset godina, na March Metal Meltdown II festivalu u New Jerseyiju. U rujnu iste godine izlazi njezin novi album "Calling The Wild" koji je ujedno i njezino prvo američko izdanje u deset godina. Na tom albumu gostuju Slash, Al Pitrelli (gitarist, ex-Megadeth, Savatage), Eric Singer (bubnjar, Kiss, ex-Black Sabbath) i Lemmy Kilmister iz Motorheada. Album je dobio odlične kritike, a krajem godine slijedi američka turneja s Diom i Yngwie Malmsteeneom na kojoj je Doro dobila mnoštvo novih fanova. Tadašnju postavu benda osim Doro čine Nick Douglas (bas), Johnny Dee (bubnjevi) i Joe Taylor (gitara). Slijedi još jedna vrlo uspješna europska turneja, a 2002. izlazi "Fight", na kojem je i duet s Peter Steeleom, mastermindom benda Type 0 Negative. "Fight" je potvrdio da je Doro u uzlaznoj formi, a dugotrajna popratna turneja postiže velik uspjeh, o čemu svjedoči i dvostruki "Fur Immer" DVD. U sklopu ove turneje Doro je dva puta gostovala u Hrvatskoj, a mali dio riječkog koncerta (pjesma "Hellbound") zabilježen je i na spomenutom DVD izdanju.
DISKOGRAFIJA
Warlock
Burning the Witches (1984)
Hellbound (1985)
Live in London @ Camden Place (1985)
True as Steel (1986)
Triumph and Agony (1987)
Doro
Force Majeure (1989)
Doro (1990)
True at Heart (1991)
Angels Never Die (1993)
Doro Live (1993)
Machine II Machine (1995)
Machine II Machine - Electric Club Mixes (1995)
Love Me In Black (1998)
Calling the Wild (2000)
Fight (2002)
Warrior Soul (2006)