>> Nazad na intervjue

Running Wild interview by Doris

Running Wild je već 27 godina na svjetskoj metal sceni, tako da ovaj bend ne treba previše predstavljati. Uostalom sve što je bitno reći će vam kroz ovaj interview sam mastermind grupe, Rock'nRolf. Karizmatičnog lidera Running Wilda smo intervjuirali povodom izlaska njihovog CD / DVD live albuma "Live", ali budući da je ovo njihovo prvo pojavljivanje u Sound Chaseru, Rolf je govorio i o dugoj povijesti benda. Bio je vrlo raspoložen za razgovor, a budući da je on jedini originalan član benda, bolji izvor informacija nismo mogli naći...

Reci mi nešto o vašem novom live albumu... Je li to pokušaj da portretirate Running Wild, da opišete povijest benda kroz obuhvatnu koncertnu snimku?

Pa, prije svega to je neka vrsta "izjave" kojom smo pokušali pokazati ljudima što je to Running Wild uživo... Nisam odmah na početku napravio listu pjesama koje će biti snimljene za live album; prije svega morao sam napraviti popis stvari koje ćemo svirati, jer tada su svi članovi u bendu bili novi, pa sam im morao dati CD-e da nauče te, odabrane pjesme, za turneju. Tri tjedna prije nego što smo odsvirali prvi koncert u toj postavi, svi smo zajedno odlučili da na ovoj turneji snimimo live DVD i live CD. Zbog toga što je bilo tako malo vremena do prvog koncerta, odlučio sam da snimimo cijelu turneju, sve, od introa do posljednjeg bisa koji smo odsvirali na svakom koncertu, tako da je ovo potpuna slika koncerta kako ga je Running Wild odsvirao, točno ono što su fanovi vidjeli kada smo nastupali na stageu.

Pa, je li bilo teško odabrati pjesme koje ćete svirati - imate toliko sjajnih pjesma, pretpostavljam da je bilo teško odabrati...

Da, obično mi treba tri dana da sastavim set-listu, pa sam  zadnjih godina smislio "sistem fokusiranja". Mi za početak odsviramo dva, tri klasika sa nekog albuma na jednoj turneji, pa ih na idućoj zamijenimo sa druga tri, jer kada bismo svirali sve klasike, koncert bi mogao trajati pet sati, ha-ha! To je za nas vrlo veliki problem... Mnogi drugi bendovi imaju tri pjesme koje nose album, ali ako pogledaš neki naš album, onda je to mnogo teže, toliko je klasika, svi fanovi žele čuti druge pjesme sa svakog našeg albuma. Zato moramo smisliti sistem da zadovoljimo svakoga.

Jesi li ti zadovoljan reakcijom publike na live snimkama?

Apsolutno. Vidjeli smo na našem sajtu da fanovi razgovaraju - "Jesi li vidio kamere sinoć?" - jer su još i prije turneje znali da ćemo snimati koncerte, ali nisu znali koji nastup će završiti na albumu. Za vrijeme cijele turneje, fanovi su razgovarali o tome, govorili su - "Ne, nisam vidio kamere" - sve do posljednjeg koncerta su čekali, tek tada su se smirili, jer su saznali da ćemo vjerojatno koristiti snimke iz Osnabrücka. Bilo je zabavno.

Svi su željeli biti dio toga.

Da, tako je.

Koje su razlike  između DVD-a i CD-a?

Pa, znaš, i CD i DVD se sastoje od istih stvari, to jest od cijelog koncerta koji smo odsvirali u Osnabrücku, od samog njegovog početka, od introa, pa do zadnjeg bisa. Na DVD-u ima puno bonus i back-stage materijala, itd, i video spot kojeg sam snimio live na Ringfestu u Cologneu, gdje je bend Donots nastupao i odsvirali su obradu naše pjesme "Bad To The Bone", a ja sam im se pridružio i napravili smo duet, to je bilo sjajno. Također, imamo i DVD-plus, na kome je, koliko se sjećam, pet pjesama i solo na bubnjevima, a imamo i DVD izdanje na kojem je isti track-list kao na CD-u, dakle tih pet pjesama su izostavljene, kao i bonus materijali. Tako da svi mogu odabrati što će kupiti, ako žele potpuni live dupli CD, ili ako žele imati potpunu live DVD verziju, ili oboje odjednom, ali sa nekim pjesmama izostavljenim. Ima ponešto za svakoga.     

U posljednje vrijeme, mnogi bendovi snimaju live DVD-e, ili svoja prva DVD izdanja. Snimanje DVD-a je sve popularnije. Što je tebe navelo da odlučiš snimiti DVD baš sada?

Prije svega, DVD je medij današnjice, nema smisla objaviti video kazetu, jer je nitko ne bi kupio. To je ista situacija kao kada se pojavio CD, u doba vinilskih ploča, i CD je funkcionirao stvarno dobro, pa je potisnuo ploče. Sada imamo istu situaciju između DVD-a i videa, tj. normalnih video kazeta, jer kod DVD-a ima toliko različitih mogućnosti, sa svim bonus materijalima i takvim stvarima. Pogotovo kod 5.1 Dolby Surrond Sounda, kojeg možeš imati samo na DVD-u. I to je jedan od razloga zbog kojeg smo ovo napravili - kada smo počinjali sa time, željeli smo biti sigurni da fanovima pružamo najbolje što možemo, snimali smo sa pet različitih kamera, i tako dalje. Koštalo nas je to puno novca, htjeli smo imati 5.1 zvuk, što također košta jako mnogo, ne kod snimanja nego u miksu, jer moraš napraviti potpuno različiti miks za CD, koji je dvokanalni stereo, tako da u toj fazi radiš dva potpuno različita miksa - jedan za CD, a drugi za DVD. To je jako skupo i mnogo je posla oko toga, ali odlučili smo to napraviti na ovaj način jer nam je to prvi live album nakon 15 godina i  zaključili smo da bi bila sjajna ideja napraviti nešto posebno.

Ok, a sada malo o vašoj povijesti... Running Wild je osnovan 1976. kao Granit Heart. Jesi li bio umiješan u muziku i prije toga?

Ne, to mi je bio prvi projekt. Znaš, počeo sam svirati gitaru sa 11 godina, a šest, sedam godina kasnije osnovali smo bend, jer smo htjeli stvarati svoju, vlastitu muziku, na naš način. Bio sam u muzici i prije, ali sâm za sebe, prvi puta sam svirao u nekom bendu kada je nastao Granit Heart, i taj projekt je vodio direktno u Running Wild, tako da je moj prvi bend u stvari bio Running Wild.

Osam godina je prošlo do vašeg prvog studijskog albuma, "Gates Of Purgatory". Što se događalo tokom tih osam godina?

Da... Prije svega, imali smo mnogo promjena u postavi prvih nekoliko godina. Kao na primjer, naš basist - rekao je: "Želim prodati bas i kupiti si motor", ha-ha... To su bili takvi problemi. Kada smo počinjali, bili smo prijatelji iz škole, mnogo stvari se događalo, kod ljudi u bendu javljali su se različiti interesi. Samo ja i drugi gitarist smo stvarno željeli uspjeti, zakoračiti prema naprijed. Kada je bend promijenio ime i postao Running Wild, a bilo je to 1979, tada smo opet imali potpuno drugačiju postavu i počeli smo svirati u vrlo malim klubovima, pa se opet cijela postava promijenila - ostali smo samo ja i bubnjar. Našli smo dva nova člana, i to je bio pravi početak karijere Running Wilda, to je bila postava koja je snimila prvi album. Počeli smo se stvarno probijati tek 1982/3. godine, kada smo svirali mnogo više koncerata i sakupili više klupskih nastupa. Tada smo postali poznatiji i izvan predjela gdje smo živjeli u to vrijeme. 1983. godine stupili smo u kontakt sa Modern Music, koja je postala naša diskografska kuća. Njihov plan je bio da naprave sampler na kojem bi bili novi, mladi metal bendovi, i rekli su da imaju našu demo vrpcu koju im je neki lik iz jednog časopisa dao, i rekli su da ih to jako zanima, jer im se stvarno svidjelo ono što su čuli na tom demou. Tako je Running Wild potpisao da napravi dvije pjesme za taj sampler. Sampler je postao jako uspješan jer smo mi bili na njemu, svi su rekli da su ostali bendovi užasni, da ih treba zaboraviti... Ispalo je da smo mi bili jedini razlog što su uspijevali prodati tu ploču, ha-ha, to je bilo stvarno sjajno za nas. Nakon toga napravili smo još jedan sampler, sa death metal bendovima. Odmah nakon toga dobili smo prvi ugovor. Vidiš, kada smo počinjali, kasnih sedamdesetih, i ranih osamdesetih bilo je jako teško dobiti ugovor. Nije bilo kao danas neki bend može samo doći i reći - "Ok, želimo ugovor". Bilo je nemoguće. Ali kada bi dobio ugovor, to je bilo kao karta, kao osiguranje za uspjeh. Tako da je onda bilo prilično drugačije nego danas.

Na prvom albumu imali ste sotonistički imidž i sotonističke stihove, jeste li zaista bili takve osobe, ili je to bio samo stage imidž?

Prije svega, nikada taj imidž nismo koristili u religijskom smislu. Nikada, ni u jednom trenutku. Kada smo počinjali sa takvim stihovima, nitko drugi to nije radio. Sa time smo počeli 1982, ili 1981. ali ne zato što smo htjeli stvoriti religiju drugačije vrste. Koristili smo Vraga i sve o čemu smo govorili samo kao političke simbole, Vrag je u tom kontekstu bio samo osoba drugačija od većine, osoba koja kaže - "Ok, zašto to radite ovako, želim znati zašto, ne prihvaćam to samo zato što vi tako kažete". Kada smo shvatili da svi govore da smo black metal bend, ili sotonistički bend, rekli smo - "Ne, nismo". Bili smo stvarno pogrešno shvaćeni u tome. Ako pogledaš stihove same za sebe, to su isti stihovi koje i sada pišem, samo smo ih obukli u drugačiju odjeću, da tako kažem. Zato smo potpuno promijenili stihove na drugom albumu "Branded And Exiled", na kome nećeš naći riječi kao što su "Vrag", "Pakao", ili nešto takvo, toga nećeš naći na drugom albumu. To smo to izbacili, da budemo sigurni da ljudi razumiju što želimo reći. Apsolutno nas ne zanima religija. Bila je to samo figura u političkoj igri, tako smo koristili "Vraga", itd. Nikada nismo to mislili religijski.

Sa "Under A Jolly Roger" stvorili ste svoj čuveni gusarski imidž. Kako ste odlučili postati "metal gusari"?

Oh, to nije bila odluka. Sve je počelo kada sam pisao pjesmu "Under A Jolly Roger". Došao sam na probu i odsvirao tu pjesmu ostatku benda. Svi su rekli - "Wow! Ovo je najjača pjesma na albumu", a kada su čuli naslov pjesme, koji je moćna igra riječima, rekli su - "Wow! To je sjajan naslov za album". Zato smo odabrali taj naslov, rekli smo  - "Neka se album zove Under A Jolly Roger". Nakon toga, odlučili smo, ako je to pjesma o gusarima da bi i cover trebao tako izgledati. Ne možeš koristiti određen naslov bez da ima nekih nagovještaja teme i na coveru. Tako smo došli na ideju da damo jednom liku da naslika jedrenjak za naslovnicu. Koliko se sjećam, tada je netko rekao, ne znam tko, netko iz benda, kako bi bilo sjajno da nas taj lik naslika za back-cover, u gusarskoj odjeći. Na taj smo način stekli prvu viziju kako bi omot trebao izgledati još dok smo snimali album u studiju, i smatrali smo da je to sjajno i lijepo, pa smo rekli - "Ok, hajdemo onda napraviti i kostime za koncert u tom stilu" - jer to je bilo nešto drugačije, nitko nije radio nešto takvo. Jedno je vodilo drugome, i završilo je tako da je Running Wild postao "gusarski bend", iako to nikada nije bilo planirano, nije da smo rekli - "Ok, treba nam imidž". To se jednostavno, korak po korak, dogodilo.

Da, a bila je to sjajna ideja, i još uvijek jest.

Da, tako je.

Neki ljudi smatraju da je "Under A Jolly Roger" prvi pravi Running Wild album. Bi li se ti složio?

Ne, prvi pravi Running Wild album je "Gates Of Purgatory". Kroz sve te godine u prošlosti, Running Wild je rastao kao bend i novi utjecaji su se pojavljivali u muzici... Pogotovo ako pogledaš sve albume koje smo radili. Mislim da je ovaj na kome sada radim trinaesti. Svi ti albumi su potpuno različiti, idu u potpuno različitim pravcima, ali sačuvali smo "feeling", stil Running Wilda. Ja ne mislim da je bilo koja naša ploča ista kao ona prije nje. To su totalno drugačija raspoloženja između ploča, i mislim da su svi ti koraci koje smo napravili, a svaka ploča je korak u karijeri Running Wilda, mislim da su svi ti koraci doveli do onoga što smo danas.

1988. objavili ste "Port Royal". Taj album je svevremenski klasik... Sviđa li se tebi taj album kao što se sviđa fanovima, misliš li da je to najbolji album kojeg ste ikada snimili?  

Ne, zaista to ne bih mogao reći, ha-ha... Prije svega, ja volim sve albume koje sam napravio. Znam da mnogi ljudi kažu da je "Port Royal" jako važan album, ali mnogi ljudi kažu i da je "Death Or Glory" jako važan album. Netko drugi će reći - "Ok, 'Blazon Stone' je najbolji"... Različite osobe vole različite albume. Ja mislim, kao što sam rekao ranije, da su svi ti albumi koraci u karijeri Running Wilda i svaki korak doveo nas je ovamo gdje smo sada, i zaista ne mogu reći u kojem pravcu ćemo ići u budućnosti. Ja pripadam svojim osjećajima, jer kada pišem pjesmu, ja ne razmišljam previše o njoj, samo puštam osjećaje da teku i pišem ono što osjećam, onako kako sam raspoložen. Nikada dok pišem pjesme ne pravim planove kako bi ploča trebala ispasti.

"Port Royal" je melodičniji, a tvoj glas je manje grub nego na prva tri albuma. Pretpostavljam da je to prirodan nastavak onoga što si radio ranije?

Da, to je korak naprijed, napravili smo korak ravno prema naprijed, kao što smo uvijek i činili. Tih dana uzimao sam i lekcije iz pjevanja jer sam imao nekih problema sa glasom, takve stvari. Kroz tu situaciju došao sam do novih ideja, kako da drugačije koristim glas i muziku Running Wilda, jer sam promijenio način na koji sam koristio svoj vokal kao instrument. To je dovelo do drugačijih ideja, ako pogledaš "Port Royal" i idući album, "Death Or Glory", to je idući korak koji smo napravili, sa tim albumom. I "Blazon Stone" je bio idući korak u procesu rasta i procesu učenja, jer učiš kroz sve što radiš. Kada snimiš album znaš tisuće novih stvari, i ponovo radiš novi album, da bi pokušao doseći novi nivo.

Na "Death Or Glory" jasno se vidi da je bend jako napredovao i s tehničke strane. Gitarističke solaže su impresivne, na primjer. Bi li rekao da ste u tom periodu osjetno sazrijeli kao muzičari?

Da, tako je, taj proces sazrijevanja postoji na svakom našem albumu do danas. Nije da to planiraš, to se jednostavno događa.

Neki kritičari smatraju da iduća dva albuma, "Blazon Stone" i "Pile Of Skulls", nisu uspjeli održati visoki nivo prethodnih albuma... Ja se sa time ne bih složila, ali što ti misliš o tim albumima?

Pa, ako ti ljudi kažu da im se ti albumi ne sviđaju, ok, ali ako kažu da nisu klasici, u krivu su, jer je "Blazon Stone" album koji se prodao najbolje, bolje od svih albuma u karijeri Running Wilda. Prodao se u otprilike 60 tisuća primjeraka više nego album prije njega. Pa, ha-ha, oko toga se ne može diskutirati. Prodali smo oko 250 tisuća primjeraka tog albuma. Znaš, to je jako visok nivo, jako visok nivo. O tome se ne može diskutirati. Ako ti se sviđa taj album, ili ako ti se neki drugi sviđa puno više, to je druga stvar. Ali, ne možeš reći - "Ovo je klasik" ili "Ovaj je najbolji, ovaj nije", jer nije bitno što kritičari kažu. To fanovi određuju kada kupuju ploču, ili kada je ne kupuju. To je to.

Na albumu "Pile Of Skulls" nalazi se pjesma o vanzemaljskom obliku života, pjesma "Sinister Eyes". Zar nije neobično da "gusarski metal bend" piše o SF temi?

Ne, jer kao što kažem uvijek u intervjuima kada me o tome pitaju, ja nikada ne bih mogao napisati cijeli album o samo jednoj temi.

Vaš idući album, "Black Hand Inn", za taj album mnogi smatraju da je najbolji kojeg ste snimili tokom devedesetih. Što bi ti rekao o tom albumu?

Ha-ha... Kao što sam i prije rekao. To je problem. Ako kažeš - "Taj mi se najviše sviđa", svi će reći - "Dobro". Ali "Black Hand Inn" je najlošije prodavan album u našoj cijeloj karijeri. Dakle, nema albuma kojeg smo prodali u manjoj količini od "Black Hand Inn".

Na tom albumu se nalazi i epska pjesma "Genesis". Koja je tema te pjesme? (ovdje su telefonske linije na kratko oslabile, pa je ovaj odgovor u osnovi rekonstrukcija onoga što se moglo povezati iz Rolfovih riječi prekrivenih glasnim šumovima)

Najstarija kultura koju čovjek za sada poznaje stara je 5 000 godina i nalazila se u Sumeru, bili su to Sumerani. Oni su potpuno drugačiji od onoga što piše u Bibliji. Govorili da ne postoji samo jedan Bog u Raju i jedan Vrag, rekli su da postoji mnogo bogova i da oni imaju različita imena, svoje osobnosti i stvari koje rade, a svaki od njih govori o stvarima na određenom nivou. To je bila glavna misao, ono što je interesantno. U tekstovima koje su urezivali na kamene ploče nalaze se priče o stvaranju nove vrste koja bi bogovima služila samo za rad, za fizičke poslove. Imali su znanstvenike koji su trebali stvoriti te ljude kao kombinaciju svoje božanske rase i nečeg drugoga. Na kraju, izgleda da je sve  završilo nekom velikom eksplozijom, vjerojatno kao plod tih znanstvenih pokusa. I u Bibliji se događa nešto slično, u priči o uništenju Sodome i Gomore. Zanimljivo je da tamo gdje su se, prema znanstvenim mišljenjima, Sodoma i Gomora svojedobno nalazile, tamo je pronađen pijesak pretvoren u staklo, što je ista stvar koju su našli i u pustinji Nevade kada je eksplodirala prva atomska bomba. Jedino okruženje u kome se pijesak može pretvoriti u staklo je tamo gdje možete stvoriti tako visoku temperaturu, takvu vrućinu kakvu može stvoriti samo atomska eksplozija. To znači da bi munja koju je Bog poslao da uništi "đavolju gljivu", kao što piše u Bibliji, trebala biti - ako zbrojimo jedan plus jedan - atomska eksplozija. To mi ne izgleda kao neke čarobnjačke stvari ili nešto slično iz Biblije, ovo je potpuno drugačije. Takav kontekst, to je bila temeljna ideja za stvaranje pjesme "Genesis", jer je to drugačija vrsta priče o tome kako je čovjek nastao.      

Da, to je vrlo interesantno...

Da, zato sam i napisao tu pjesmu, ha-ha.

Ha-ha! Nakon "Black Hand Inn" snimili ste trilogiju koja se sastoji od "Masquerade", "Rivalry" i "Victory". Koji je koncept te trilogije? To je prilično monumentalan rad...

Nije baš bilo tako od početka. Kada sam snimio "Victory", shvatio sam da ta tri albuma imaju "feeling" trilogije, nisam to prije planirao. Kada sam pisao taj album, "Victory", koji tada još nije imao naslov, tada sam zaključio da se to može doživjeti kao trilogija. Na početku, tu je "Masquerade", na kome padaju maske, da se tako izrazim, i to je početak rivaliteta između dobra i zla, svjetla i tame, a idući album je "Rivalry", koji na svoj način donosi pravi sukob tih suprotnosti, zato su na coveru uniforme i takve stvari. Naravno, na kraju sukoba dolazi pobjeda (victory) za jednu od strana. To bi trebala biti pobjeda svjetlosti nad tamom i zato to može biti neka vrsta trilogije. Nije da sam imao planove za to, jednostavno je ispalo tako na kraju.

To je interesantno znati. Možeš li usporediti osjećaj koji si imao na počecima svoje karijere s osjećajima koje si imao na snimanju vašeg zadnjeg studijskog albuma, "The Brotherhood"? Je li još uvijek ista vrsta strasti u tebi, kako se osjećaš sada kada si stariji?

Osjećam se isto kao što sam se uvijek osjećao kroz cijelu karijeru Running Wilda. Samo pišem ono što osjećam, ne mislim previše o tome kako bi trebao napraviti muziku, ovako ili onako, brže ili sporije, ili štogod. Ne mislim o tome. Prije svega, važno je da li je pjesma dobra, bez obzira je li brža ili manje brza, ima li sjajnu melodiju ili ne... Ako je pjesma sjajna, onda je pjesma sjajna. Tako sam uvijek radio na svojim albumima, tako sam uvijek pisao pjesme. Nikada nije bilo "mentalnih procesa"...

Što te čini motiviranim kroz sve ove godine?

Prije svega, to što volim muziku. To je ono što sam oduvijek želio raditi, to je moja profesija, da tako kažem. Za mene je bio san da živim od muzike, i dosegao sam ga. Vrlo sam sretan zbog toga. Imati slobodu da radim što želim, a ne da radim svaki dan od osam do pet, to je stvarno sjajno... Moći raditi ono što želiš i što osjećaš da je ispravno. I to je motivacija. Najvažnije, vidjeti fanove kada sviramo uživo, kako pjevaju sa nama, to ti je velika zadovoljština za sav rad , jer vidiš da su ljudi sretni, i da stvarno cijene ono što radiš...

Pa, jesu li se svi tvoji snovi ostvarili?

Da... Znaš, možeš me pitati da li bih želio da sam prodao više ploča, sigurno, ali mislim da nisam previše u tome, ne toliko da bih mislio da stvarno moram prodati više... Uvijek možeš napraviti novi album, imaš novu šansu da to učiniš, ali ako se to ne dogodi, ako ne prodam mnogo više, neću zbog toga biti nezadovoljan, neću biti razočaran...

Što možemo očekivati od Running Wilda u bližoj budućnosti, priprema li se novi studijski album?

Prije svega, baš sam počeo raditi na dvostrukom "history" albumu za moju bivšu diskografsku kuću, Sanctuary. Taj album bi trebao sadržati i neke starije pjesme koje nikada nisu objavljene, a snimit ćemo ih u novim verzijama, pa zatim nove verzije pjesama sa albuma koje smo snimili tih godina, kao i nešto remiksanih stvari, a jedan CD će biti DVD+, sa dosta video spotova, i nešto materijala snimljenih na turneji, kao nove video spotove za stare pjesme, zatim i dosta back-stage dodataka, pa i dosta stvari koje sam ja sam snimao dok smo radili albume u studiju, tako da ljudi mogu vidjeti kako su nastali albumi koje imate kod kuće i slušate. Puno zanimljivih stvari, mislim, željeli smo prikazati povijest Running Wilda od početaka do danas. Nakon toga odmah moram početi raditi na novom albumu koji bi trebao izaći početkom 2004, tako nešto, a taj "history" će izaći tu negdje na ljeto...Tako da me mnogo posla očekuje, ne mislim ljenčariti do idućeg albuma.

Za kraj, ako imaš poruku za hrvatske fanove...

Da, kao što sam rekao, pripremamo taj "history" CD, i mislim da su fanovi stvarno čekali na tako nešto dugo, dugo vremena. Sa svim bonus materijalima, to će postati vrlo posebna stvar, to je iduće što možete očekivati od Running Wilda, a za 2004. imamo i velike koncertne planove, odsvirati ćemo mnogo više koncerta nego proteklih godina, jer će taj idući album biti zadnji koji radimo za Gun Records, zato ćemo uzeti vremena da napravimo mnogo više nastupa nego do sada...

Postoje li planovi za dolazak u Hrvatsku?

Ništa konkretno, ove godine nećemo svirati, jer imam ta dva albuma za napraviti, pa mislim da nećemo svirati nijedan koncert u skorije doba... Trebalo bi vidjeti sa promotorima, ali kada završim sa tim albumima, mislim da ćemo svirati stvarno puno koncerata.

Ok, hvala ti za ovaj interview...

Nema problema. Bok!