

RED CIRCUIT interview by Damjan
Nove zvijezde na nebu progressive metala, Red Circuit, negdje su opisani kao genijalci, a negdje kao samo još jedna dosadna replika uobičajenog prog zvuka... Bend nam se u pravom svjetlu potrudio predstaviti Markus Teske, klavijaturist, producent, i općenito mastermind Red Circuita...
Vaša muzika spaja vrlo izražene tehničke sposobnosti sa podjednako elokventnim emocijama. Mnogi bendovi, međutim, gube emotivnu stranu u pretjeranom naglašavanju tehničkih ekstravaganci. Kako vi pristupate pisanju pjesama? Počinjete li emocijom ili sa čisto glazbenom idejom? Ili je to, za tebe, jedna te ista stvar?
Ovisi, uglavnom počinjemo sa riffom ili melodijom. Ponekad stvar potekne od nekih stihove koje imam pohranjene u svojoj maloj knjižici. Temeljna ideje mora imati nešto u sebi što će me fascinirati.
Obilato iskustvo članova Red Circuita zaista se osjeća na "Trance State"... Slušajući ga imao sam osjećaj da svirate zajedno desetljećima. Slažeš li se?
Da, svakako. Cijeli album mi zvuči sjajno čak i sada, nekoliko mjeseci nakon što je snimljen. Siguran sam da ću njime biti ponosan i kada ga se budem prisjećao za nekoliko godina.
Po tvom mišljenju, što je najvažnije postići kada imaš bend sastavljen od iskusnih, vještih muzičara? Je li to potpuno demokratska situacija ili netko ipak preuzima ulogu lidera? Primjera radi, Ronnie James Dio rekao je da njegov bend funkcionira kao "demokracija sa diktatorom na čelu", gdje "diktator" pazi da stvari ne potonu u totalnu anarhiju.
U prošlosti sam morao prihvatiti i previše kompromisa zbog određenih struktura u bendovima. Da bih izbjegao ponavljanje tih pogrešaka, mogu reći da je Ronnie James Dio postao moj brat po razmišljanju.
Nisam imao pojma da je Klaus Kinski pisao poeziju sve dok nisam nabasao na činjenicu da je vaš album inspiriran njegovom zbirkom pjesama. Koliko je njegova poezija utjecala na raspoloženje sa "Trance State"?
Svidjela su mi se ozračja tih pjesama, to ludilo koje sadrže. To je jako utjecalo na mene. Ali, na kraju samo morao puno raditi da bih uskladio njegovu poeziju sa našom muzikom... Stoga, može se reći da je on dao početni poticaj, ali je album kasnije krenuo svojim smjerom.
Možeš li nam predstaviti pjesme sa albuma, uključujući i glazbenu stranu i stihove?
Prvo da napomenem nešto o stihovima: pitali su me je li "Trance State" konceptualan album, a odgovor je - ne. Kada sam završio stihove, postalo mi je jasno da svi govore o ljudskom nepoštenju u njegovim raznim oblicima. Temelj stihova je duh svake kolekcije pjesama. Budući da stihovi ovdje opisuju vrlo osobna, unutarnja razmišljanja i osjećaje, možda ih je teško razumijeti, ali svatko tko čita između redaka može vidjeti o čemu se radi. Pretpostavljam da je za mene to bio svojevrstan način da se riješim nekih mračnih sjenki iz prošlosti.
· Under The Sun: pjesma sa okusom novog metala, ima sjajan intro i sjajan, epski srednji dio. Ujedno i jedina pjesma bez back vokala.
· Is It Gold: rock stvar jačeg tempa sa solažom koju je odsvirao Stephan Forte. Što se stihova tiče: izdaje te najbolji prijatelj i konačno se pitaš, sa psihodeličnog stajališta: "Što, k vragu, tražim?"
· The Veil: spora heavy rock stvar u orijentalnom stilu. Solažu je odsvirao Stephan Lill. Radi se o pjesmi sa samo jednim riffom čija varijacija proizlazi iz dinamike. Stihovi su o orijentalnoj plesačici/kurvi (kao i uvijek, na psihodeličan način).
· Where You Are: balada koja bi mogla biti uspješna, širi granice metala. Jedna od najjačih pjesama na albumu. Za ovu sam pjesmu koristio prave violine. I opet, Chity je ostvario vokalnu izvedbu svjetske klase, podržan sjajnim ženskim vokalima u refrenu, koje predvodi Christine (Wolff, op.a).
· So Hard To Be Like God: ova je pjesma jedna od starijih, potječe od starog Tommyijevog (basist) benda Zeus. Pitao sam ga bih li mogao raditi na toj stvari i se složio. Zato sam uzeo refrene, koji su mi se stvarno svidjeli, i napisao potpuno novu pjesmu, sa novim djelovima oko tih refrena. Stihovi govore o jednom od najvećih lažljivaca i prevaranata na svijetu, a to je trenutni američki predsjednik.
· Search For Your Soul: spora hard rock stvar sa ponekim utjecajima novog metala. Solo je odsvirao Patrick Rondat. Stihovi: "Došlo je vrijeme, plati svoje grijehe". Svi znaju što to znači.
· You Might Have Been Queen: Rock pjesma srednjeg tempa u kojoj smo koristili i sitar. Radi se o iskustvu koje je poznato većini nas, kada je sve kako treba, a on/ona kaže jednu pogrešnu riječ i sve pokvari...
· The Screen: Prva stvar koju sam napisao za Red Circuit, spora, trodimenzionalna pjesma, mogla bi sjajno funkcionirati u produkciji nekog velikog filma. Stihovi su trip o cyber-svemiru.
· Go Straight: Pjesma jačeg tempa sa samplovima sitra i, opet, sjajnim srednjim dijelom.
· Trance State: rock stvar srednjeg tempa sa cool solažom Olivera Noerdlingera.
Na ovom albumu imate nekoliko zvučnih gostiju, kao što su Patrick Rondat, Stephan Lill i Stephan Forte. Kako je došlo do tih malih, ali vrlo cool suradnji?
Patrick Rondat, Stephan Lill i Stephan Forte su muzičari sa kojima sam radio u prošlosti, tako da imamo prijateljski odnos. Oni su vrlo različite osobe i donijeli su različite utjecaje u pjesme na kojima su gostovali. Oliver, naš regularni gitarist, je mogao napraviti to isto, nema dvojbe. Poslušajte samo njegove solaže, zaista su sjajne. Međutim, imao sam mogućnost da dovedem ove gostujuće gitariste, pa sam to učinio. Bilo je čudno poslati, na primjer, Stephanu Forteu komprimirani MP3 "Is It Gold" a zatim dobiti ne-komprimirani solo nekoliko dana kasnije, sve preko Interneta. Ubacio sam ga u pjesmu i stvar je zvučala dobro! Volim tehniku koja funkcionira. Sa Patrickom je bilo isto, samo što sam njemu poslao CD i on je meni vratio solažu također na CD-u. Samo je Stephen Lill došao osobno. Snimali smo neke gitare za solo album Iana Parryija i pitao sam ga bi li želio probati napraviti solo za pjesmu "The Veil". Odsvirao je nekoliko varijanti u svega desetak minuta i to je bilo to. Važno je spomenuti da je moja misao vodilja bila dati određen kolorit albumu, a ne nakrcati velika imena na CD i pokušati ga tako bolje prodati. Mislim da to ionako ne bi upalilo.
Mnogi se ljudi žale da je progressive metal postao žanr sa egzaktnim i vrlo dogmatskim pravilima, umjesto da se konstantno mijenja i osvježava bez ograničenja... Što misliš o tome?
Samo da istaknem, nije me briga, ha ha ha! Ok, bez šale, ima bendova u progressive žanru koji donose osvježavajuće ideje. Drugi su mi pomalo dosadni jer koriste uvijek iste stare klišeje. No, na kraju, tako je sa svim glazbenim stilovima: ima bendova koji su interesantni, kao što ima i onih koji su dosadni. To nije nešto što vrijedi samo za progressive scenu.
Budući da su svi članovi Red Circuita svirali (ili još uvijek sviraju) u drugim poznatim metal bendovima, što možemo očekivati od koncerata? Hoćete li svirati i pjesme svojih drugih bendova?
Prije svega, svirati ćemo naše materijale, naravno. Ali, pretpostavljam da bi mogli iz zabave odsvirati i par pjesama naših drugih bendova, ako te stvari odgovaraju stilu Red Circuita.
Imate li potvrđenih datuma za europsku turneju? Hoćemo li vas vidjeti na ljetnim open-air festivalima ove godine?
Baš radimo na nekim stvarima u vezi s tim, ali ništa još nije potvrđeno. Znaš kako je, ako album dobro prođe onda si primoran da sviraš kako bi ga promovirao. U ovom slučaju, volio bih biti primoran na to. Provjeravajte novosti na adresi
www.redcircuit.de