Nove recenzije

Slayer: World Painted Blood (Sony Music, 2009.)

Epica: Design Your Universe (Nuclear Blast, 2009.)

Immortal: All Shall Fall (Nuclear Blast, 2009.)

Marduk: Wormwood (Regain Records, 2009.)

Behemoth: Evangelion (Nuclear Blast, 2009.)

Enochian Theory: Evolution - Creatio Ex Nihilio (Anomalousz Music Records, 2009.)

Heaven And Hell: The Devil You Know (Rhino Records, 2009.)

 Lacuna Coil: Shallow Life (Century Media, 2009.)

Vomitory: Carnage Euphoria (Metal Blade, 2009.)

Lay Down Rotten: Gospel Of The Wretched (Metal Blade, 2009.)

Static-X: Cult Of Static (Reprise Records, 2009.)

Ektomorf: What Doesn't Kill Me... (AFM Records, 2009.)

Believer: Gabriel (Metal Blade, 2009.)

Candlemass: Death Magic Doom (Nuclear Blast, 2009.)

Razor Of Occam: Homage To Martyrs (Metal Blade, 2009.)

Samael: Above (Nuclear Blast, 2009.)

DEMO BENDOVI

DARK REALM

"God Of Apocalypse"

demo, 2008.

Dark Realm je bend iz Rijeke koji se u sviranju opredijelio za death metal. Poznavajući situaciju sa hrvatskim demo bendovima koji se opredijele uglavnom za heavy, thrash ili black metal, ovo je promijena veoma ugodna uhu. Dark Realm je nastao 2006. godine i odmah godinu dana poslije imali su live performance na riječkom Ri-rock festivalu u klubu Stereo gdje su uspijeli snimiti live video i live nastup u Slavonskom Brodu na Poloj open-air festivalu. Peteročlani bend koji se sastoji od vokala (Shoko), dva gitarista (Depolo, Igor), basista (Nercro) i bubnjara (Mato) ima ozbiljnih tendencija da postane jedan od onih o kojima će se pričati. A to su dokazali i činjenicom da ove godine nastupaju na legendarnom Metal Campu. Njihov demo album, "God Of Apocalypse", nije nešto što NIKAD niste čuli u death metalu, ponajviše zato što je to veoma konzervativan žanr, ali donosi ponešto svježine kad se govori o pisanju pjesama. Njihove stvari su brze, žestoke i precizne. Shoko ima vokal koji vas sigurno neće ostaviti ravnodušnima, a podsjetit će vas na, ni više ni manje, nego samog Georgea Fishera. Gitaristi znaju svoj posao i kada pomislite da su pjesme još jedne u nizu onih monotonih death metal stvari gitaristi se ubacuju sa svojim brzim, ali nadasve melodičnim solažama. Bubnjar Mato je, jednom rječju, mašina. Blast beatovi mu nisu strana stvar, a duplom pedalom razara kao da mu je mentor sam Derek Roddy. Kako bi postigli različitost u pjesmama bend se usudio i ubaciti kataklizmične sampleove kao npr. u stvari "World Full Of Gods". Sample je jednostavan, jeziv, a razbija ga Shokov growl nakon nekih 12 sekundi utjerivanja straha u kosti. Dark Realm se od ostalih death metal bendova razlikuje i po nazivima pjesama. Ne sadrže one goregrind nazive pjesama poput "Entrails splattered over concrete floor" ili "Maggot swarm on liquified brain" nego odskaču od tih imena i pjesme nazivaju veoma neočekivano poput "World Full Of Gods", "Under The Full Moon" i "Devil's Final Treachery". Domišljat bend, domišljat demo na kojem je i vrlo domišljata pjesma "God Of Apocalypse". Ako ste fan death metala i izgubili ste vjeru u hrvatske bendove koji se bave ekstremnom glazbom, predstavljamo vam Dark Realm, bend koji će vam tu istu izgubljenu vjeru vratiti. (Ivor Stipetić)

vrh stranice

DEFIANT

"The End Of Beginning"

demo, 2006.

Požeški Defiant bend je koji svira izvorni melodic death/thrash kako su ga prvobitno zamislili i predstavili In Flames, Dark Tranquillity, Gates Of Ishtar, Ebony Tears i ostali kreatori ovog pravca. Beretz (vokal i gitara), Kris (gitara), File (bubnjevi) i Bole (bas) veliki su fanovi švedskog death metala, što uvjerljivo i kvalitetno pokazuju na ovom albumu, kojim se provlače svi glavni elementi takozvane gothenburške škole: oštri riffovi i melodije, mid-tempo segmenti i thrash ubrzanja, a sve skupa popraćeno karakterističnim zvukom gitara koji direktno priziva u sjećanje godine tijekom kojih je melodic death pokret u Švedskoj gradio svoj sad već legendarni zvuk. Pri tome su sporiji i melodičniji dijelovi inspirirani In Flamesom, dok ubrzanja protječu više u znaku starih legendi Gates Of Ishtar i Ebony Tears ili (novijih) The Duskfall, a i vokal je u blizak ovim bendovima. Ipak, bitna razlika u odnosu na Defiantove uzore, pa stoga i bitan element originalnosti ovog albuma, leži u samoj strukturi pjesama, koje su donekle složenije, s više promjena ritma i ugođaja. To je vidljivo već u naslovnoj "The End Of Beginning" koja je pravi hit izgrađen na oštrim riffovima u stilu At The Gates, a kombinira odlične melodije i death-thrash ubrzanja. "Too Proud" i "For You" su još bolji primjer raznovrsnosti i dinamičnosti ovdje uvrštenih pjesama: prva nošena na relativno ubrzanom mid-tempu protkanom melodijama, sa pravom headbanging-bombom u središnjem djelu, dok druga, usprkos najbezazlenijem nazivu, izrasta u najopakiju stvar na albumu - počinje blastbeatovima i klasičnim death metal vokalom, pa prelazi u death-thrash vode s munjevitim ubrzanjima i melodijama, da bi pred kraj ponovo prešla u stari, čistokrvni death. Svakako treba spomenuti i "Bloody Roses", čisti švedski melodic death s brzim ritmom i melodijama, koje upravo ovdje doživljavaju vrhunac, te brzu "Everything Ends", pošteno nabijenu prizvucima In Flamesa. Bez obzira na nabrojene pjesme, album je jak upravo kao cjelina, sa konstantnom dozom agresivnosti, a bez utapanja u monotoniji, te na slušatelje prenosi pravi, izvorni melodic death ugođaj, što u današnje vrijeme uopće nije lako postići, posebno imajući u vidu kvalitetu bendova koji su začeli taj pravac. Defiant je, ipak, itekako uspio u tome. (Siniša Baričević)

vrh stranice

MACHINE INSUFFICIENCY

"Last Bridge Burning"

demo, 2006.

Iako u svijetu, a naročito s one strane Atlantika, metalcore suvereno vlada scenom žestokog zvuka kao legitimni nasljednik nu metala, Hrvatska u tom pravcu do sada nije pokazala previše interesa, posebno ne u kreativnom smislu. U tom kontekstu, Machine Insufficiency svakako predstavlja pozitivnu iznimku, ako ništa onda radi raznovrsnosti domaćih metal pejzaža. No, i u nekim drugim uvjetima, bend bi zaslužio pozitivnu notu. Nije, naime, samo odsustvo drugih metalcore grupa ono što ih čini vrijednima spomena. Jer, Machine Insufficiency obavlja korektan posao u svakom pogledu. Počevši od kvalitetnog i svrsishodnog artworka, preko neočekivano jake produkcije (demo je sniman u zagrebačkim Usud & Red Light studijima), pa do same muzike koja, iako značajno determinirana "vanjskim utjecajima", ipak stoji na vlastitim nogama i zaslužuje visoke ocijene. Bend već ima za sobom dva demoa, na kojima se poigravao sa thrash & grind zvukom uz poneki groovy death element, i to se osjeća na "Last Bridge Burning" budući da CD ostaje imun na američke radio-friendly kompromise. U sasvim subjektivnom tonu - hvala nebesima što je tako. Sa novim vokalom, Matijom (ex-The Rite Of Retaliation), momci kroz dvadesetak minuta ovog demoa bombardiraju zaista žestoko, a najjači dojam ostavlja centralna "The Cutting Edge", kao i nešto tradicionalnije orijentirana riff/growl bomba "Sour Silence". Donekle je upitna samo "machine" furka grupe, budući da glazbeno ne zalaze naročito duboko u industrial ili cyber svijet slično deklariranih bendova iz inozemstva. No dobro, to su već detalji. U totalu, stvar funkcionira vrlo dobro i svakako budi nadu da ćemo uskoro čuti i njihov prvi full-length studio album. (DS)

vrh stranice

RISING DREAM

"The Spheres"

demo, 2006.

Prvi demo zadarskih sympho/power metalaca Rising Dream čekao se (pre)dugo, stekavši s vremenom status ravan onome novog albuma Guns’n’Roses, o kojem svi znaju sve iako, u osnovi, ne postoji. No, stvar ipak nije ostala na urbanoj legendi. "The Spheres" ne samo da je konačno tu, već i opravdava očekivanja zadana vrlo kvalitetnim live nastupima grupe. Rising Dream serviraju nam dobro začinjenu kombinaciju melodičnog power metala sa jakim klavijaturama, mnogo prog/sympho utjecaja i tehničkih kvaliteta koje, međutim, nisu svrha same sebi, niti prijete da postanu cocky egzibicije. Prva i osnovna snaga benda su pjesme, jake i tečne, kao i zreli aranžmani. Očito dugo iščekivanje nije posljedica legendarne lijenosti benda, već pažljivo sakrivane marljivosti i pomnog promišljanja materijala. Rezultat toga jest da "The Spheres" zvuči gotovo kao album sa diskografskom kućom iza sebe, dobro odsviran i profesionalno snimljen, pa bi stoga mogao i morao bendu pomoći da do ugovora zaista i dođe. Posebno vrijedi izdvojiti "Bird Of Prey" (u dvije verzije, gdje se kao bonus track pojavljuje u sjajnoj melodic death izvedbi sa Darkom Etingerom iz Forlorn Legacy na vokalima), koja bi kao singl imala potencijal i veći od očekivanja... negdje izvan Lijepe Naše, međutim. Na žalost. Osim same muzike, promo nam nudi i podosta bonus materijala - od biografije, preko wallpapera, do video spota - te doista prezentira Rising Dream u pravom svjetlu. (DS)

vrh stranice

DEAD ALONE / OSSARIUM / RAPTURE

split CD

Dead Alone, Ossarium i Rapture tri su njemačka benda čija muzika spada u šire područje ekstremnog metala, iako svaki od izvođača donekle vuče na svoju stranu - dok je Rapture najbliži garažnom zvuku underground deatha, Dead Alone i Ossarium nešto su suptilniji, sa više melodija i atmosfera, no niti oni uglavnom ne napuštaju okrilje vrlo nabrijanog death metala. Međutim, zanimljivo, sve tri grupe ostavljaju vrlo dobar dojam, što je prava rijetkost kod split promo materijala. Štoviše, Dead Alone i Ossarium uspijevaju sasvim dojmljivo kombinirati melodije sa mamutskim riffovima, a bez da pritom potonu u trendy predvidljivost melodic deatha. Još jedan bod za ekipu budući da su svoj CD dijelili besplatno na ovogodišnjem Summer Breeze festivalu. Dakle, početak koji obećava - koliko god je to moguće zaključiti na temelju dvije pjesme po grupi - no pred njima je nateži korak, onaj kojim se napušta amaterizam i zadire u nezgodne labirinte profesionalnog rada. (DS)

vrh stranice