>> Nazad na intervjue

PRIMORDIAL interview by Doris

Irski Primordial i njihov "The Gathering Wilderness" album predstavljaju jedno od najugodnijih iznenađenja ovogodišnje metal scene. Prljava produkcija, elementi irskog folka i jake, gotovo doom melodije promiču "The Gathering Wilderness" u sam vrh novijih albuma europske alternativne muzike, a više o svemu reći će nam lider benda, A. A. Nemtheanga.

"The Gathering Wilderness" je album kojim se, na neki način, vraćate svojim korijenima - produkcija nije toliko pročišćena, što stvara sirov, garažni zvuk. Smatraš li da je došao trenutak da metal bendovi ponovo promisle je li hi-tech produkcija pravo rješenje i pokušaju se vratiti žestokoj energiji same muzike? 

O, totalno, apsolutno. Upravo to smo htjeli napraviti. Nije da me smeta produkcija kakvu smo imali u prošlosti... Jednostavno, čini mi se da je naš zvuk postajao nešto kao zračni kist u slikarstvu; jebeno prijateljski, lijep, kompjuterski sound... Tako da smo ovoga puta rekli - jebeš to, 'ajmo natrag prema zvuku bubnjeva iz sedamdesetih i osamdesetih, prema pravom zvuku basa, tako da, slušajući album, imate osjećaj kao da stojite sa Primordialom u našoj sobi za probe, na taj način smo radili ovaj album.

Ovaj album je također i mračan, gotovo depresivan. Jesi li ti mračna i depresivna osoba?

Imam svoje trenutke, ha-ha. Ali, znaš, u stvari i nisam. Mislim, nije da ja nisam onakav kako muzika zvuči. Mi živimo u mračnom i očajnom svijetu, ali ja naravno nastojim ispuniti svoj život sa onoliko sreće i snage koliko je god to moguće. Međutim, Primordial je ozbiljan i mračan metal bend, i mi pišemo o ozbiljnim stvarima, kao što je ozbiljan i svijet u kome živimo. Dakle, nemojte na temelju CD-a zaključivati da sam nekakav mračnjak u pogrebnom bendu koji živi sa navučenim zastorima, to nije moj stil, ha-ha.

Ha-ha. Pa, novi milenij je suočio čovječanstvo sa novim ratovima i političkim borbama. Koliko je to utjecalo na mračniji zvuk vašeg albuma?

Masivno. Svijet iz dana u dan postaje sve mračnije mjesto. Tu je i grozno mnogo smrti, a sve što vidim oko sebe postalo je dio albuma. Čini se da poniremo u spirali i, znaš, osjećam među ljudima nerazumijevanje koje otvara povijesne i političke rane svuda od Bliskog Istoka do Irske, od Engleske i Europe do Amerike, od multinacionalne globalizacije, pa sve do općenitog nerazumijevanja među ljudima koji osjećaju da njihove kulture erodiraju i nestaju, da se njihova povijest piše u izmjenjenom obliku.

Možeš li usporediti ovaj album sa prethodnim, "Storm before The Calm"?

Znaš, svaki novi Primordial je novo poglavlje u knjizi. Nema masivnih promjena, mi znamo što nas čini Primordialom, imamo svoj trademark i to je tako, ali ne želimo se niti ponavljati. Glavna razlika u odnosu na zadnji album je ta što je on bio malo agresivniji, pikantniji i vatreniji, dok je ovaj više melankoličan i harmoničan... Ali još uvijek nas uzdiže moć tragičnog zvuka. Novi album ima i direktniji, live sound. Ali, to je još uvijek Primordial.

Muzika na "The Gathering Wilderness" ima jake ritmove koji me pomalo podsjećaju na irski folk. Jeste li bili pod utjecajem nacionalne glazbe vaše zemlje?

Totalno. Ritam je isti, 7/8 i 11/8. Ne znam jesi li glazbenica i sviraš li bubnjeve, ali primijetila si da su ritam i tempo često isti kod nas kao i u tradicionalnoj irskoj muzici. Tradicionalna muzika je imala masivnog utjecaja na nas, na način na koji pišemo i promatramo muziku, takve stvari, yeah... Pišeš ono što čuješ.

2004. potpisali ste ugovor sa Metal Bldeom. Jeste li zadovoljni njihovim radom na promociji "The Gathering Wilderness"?

Yeah, sve ide kako treba za sada. Nemam pritužbi. Lijepo je biti dio nečega gdje ne moraš brinuti rade li oni svoj posao ispravno ili ne. Svi naporno radimo i za sada stvari idu dobro.

Planirate li snimiti spot kojim bi promovirali ovaj album?

Bilo je govora o tome, ali još ništa nije odlučeno. Nismo sigurni jer su pjesme vrlo dugačke, znaš.

Irska je poznata po svojim folk melodijama, ali i po vrlo bogatoj paganskoj mitologiji. Je li to inspirativno za metal muzičara kao što si ti?

Da, totalno, mislim - to je dio onoga o čemu Primordial govori. Naša kultura, naše nasljeđe, naša povijest, naš folklor. Mi nismo romantičari i nije nam želja da živimo prije tri tisuće godina. Nismo zadovoljni, ali od svojih predaka i našeg paganskog nasljeđa možemo naučiti sjajne lekcije o njihovim socijalnim strukturama, načinu na koji su promatrali svijet, sa kojim su nastojali živjeti u harmoniji, a ne uništavati ga, ha ha.

Ha-ha.

Takve stvari i stvari koje su oni znali, a koje smo mi zaboravili... mnogo, mnogo toga. Da, sve je to dio Primordiala. To je dio nas samih, prirodno.

Možeš li mi reći ponešto o irskoj underground metal sceni? Ima li novih bendova vrijednih spomena?

Da, postoji underground scena, mali ali čvrsta. Ljudi surađuju među sobom i ima bendova kao što su Mourning Beloveth, Sol Axis, Abbadon Incarnate, Geasa, Waylander, Cruachan. Da, ima bendova, i oni sazrijevaju svirajući po Irskoj.

Kasnih osamdesetih bili ste jedan od prvih irskih death metal bendova...

Da, vjerojatno prvi.

Da. Je li vam se bilo teško probijati s obzirom da niste imali iza sebe organiziranu scenu koja bi vas poduprla?

Pa, metal je osamdesetih bio vrlo popularan u Irskoj. Bilo je na tisuće jebenih metalaca. Mi smo tada bili poprilično mladi, '87. ili '88. godine dečki su tek počinjali svirati, imali su trinaest, četrnaest godina i '88. su objavili svoj prvi demo, vjerojatno prvu death metal snimku ikada u Irskoj, inspiriranu bendovima kao što su Death, Kreator i takve stvari. U to su vrijeme svi ostali, mislim, svirali thrash. Moglo se organizirati koncert. Primordial nije, jer su dečki još bili previše mladi, ali stariji bendovi su osamdesetih mogli odsvirati koncert i okupilo bi se oko 700-800, do 1000 ljudi. Jebi ga, ni ja danas nemam više, zato vjeruj mi, za lokalne bendove to je bilo odlično. No, mi nismo puno razmišljali o tome, znaš, Irska je tada bila više nešto kao zemlja drugog reda zbog rasnih sukoba, visoke nezaposlenosti, velike emigracije, i tako dalje... Bilo je teško uopće i održavati probe.

Nakon vašeg prvog albuma "Imrama" imali ste trogodišnju pauzu. Što ste radili u tom periodu?

Uglavnom smo se svađali, ha ha ha!

Ha ha...

Nismo se baš dobro slagali. Naš stari bubnjar je bio šupak i izbacili smo ga 1997. jer je sjebao mnogo stvari. Yeah, jednostavno... svi smo prolazili kroz težak period, nismo se slagali, i nismo znali kako prevladati te probleme, tako da je to putovanje jednostavno završilo. Bila su to vjerojatno najmračnija vremena za bend. 

1997. godine snimili ste split-album sa Katatoniom...

Bila je to samo jedna pjesma, "To Enter Pagan".

Jesu li oni vaši prijatelji, ili se radilo o "poslovnom" potezu?

Ne, oni su naši prijatelji. Ja i Anders smo običavali zajedno pisati i još uvijek se viđamo povremeno na festivalima i koncertima, pa sjednemo i popijemo pivo. On je cool momak, a još uvijek volim i Katatoniu. 1997. smo i mi i oni imali po jednu pjesmu i učinilo nam se cool da napravimo split CD koji danas postiže cijenu od sto eura na e-bayu. Postao je pravi primjerak za kolekcionare.

Vaš pravi come back dogodio se kada ste potpisali za Hammerheart Records. Međutim, u vašoj biografiji piše da ste 2003. imali nekih zakonskih problema. Što se događalo?

Oh, mi... ponekad dođeš do kraja puta. Jednostavno, više ne možeš u tom pravcu i to se nama dogodilo u tom trenutku. Također, ni oni nisu mogli više tim putem. Trebala nam je promjena, ali budući da to nismo mogli riješiti među sobom, eto, boom, znaš već...

Koji su vam planovi i želje za 2005. godinu?

Ehm, napravili smo stvarno jak album koji je vrlo cjelovit. Kada pogledaš ovaj CD na pravi način, on izgleda sjajno. Nadam se da ćemo krenuti na dobru turneju, promocija je dobra, sve je ok... Sada imamo najbolju poziciju na kojoj smo bili u proteklih četrnaest godina. Zato, vidjet ćemo kuda ovaj bend može krenuti. Vjerujem da možemo doseći jedan viši nivo, dati ćemo sve od sebe. Ali ako sve ostane kako je sada, ako bend ostane isti, što se može? Tko ne riskira, ne profitira.

Koji su vaši najveći glazbeni utjecaji?

Da budem iskren, kada pišemo pjesme ne razmišljamo o tome što se događa na sceni. Vidimo bendove oko nas, ali nije da razmišljamo u stilu: "hajde da napravimo stvar kao ovaj ili onaj već postojeći album". Dakle, pretpostavljam da je naša inspiracija ista kao i kada smo počinjali, to jest Black Sabbath, Iron Maiden, Judas Priest, stari Slayer, stara Metallica, Bathory, Celtic Frost, Venom, Kreator, Candlemass, Bathory, njih sam već rekao, ha ha… 

Ha ha.

Znaš već, Death, sve ti stari bendovi iz osamdesetih... DIO, takve stvari. Inspiracija je i što smo bili dio drugog vala black metala, između 1989. i 1994. Vrlo je inspirativno što smo bili dio toga. Dakle, inspiracija se, iskreno rečeno, nije previše mijenjala.

Imaš li poruku za fanove koje ćete vjerojatno steći u Hrvatskoj ovim albumom?

Nikad nisam bio u Hrvatskoj. Bili smo prilično blizu prije nekoliko godina. Nadam se da ćemo imati jebenu priliku da prođemo onuda tokom turneje 2005. godine.

I ja se nadam...

Yeah, jebi ga, totalno se tome nadam. Volim posjećivati nova mjesta gdje nikada nisam bio. Ići na takva mjesta. Također, pouzdano znam da se Irska, i mi irci, možemo poistovjetiti sa... zemljama koje su prošle kroz teške bitke da bi dospjele tu gdje su danas. Zemlje koje nikada nisu bile u superiornoj poziciji u odnosu na druge. Znaš, Irska ima dugu povijest borbi i mislim da irci, pogotovo kada putuju... svirali smo u Rumunjskoj, Bugarskoj, što naravno nije isto kao Hrvatska, ali sjajno je kada posjetiš zemlju u kojoj su ljudi malo realniji nego oni u centralnoj Europi ili drugim zemljama koje su malo sigurnije. Ako to ima nekog smisla.

Da, ima.

Mislim da znaš na što mislim.

Da, znam. Sada imam nekoliko čudnih, ne-muzičkih pitanja za tebe. Da si rođen kao životinja, što bi bio?

Rođen kao životinja? Vjerojatno neka vrsta ptice ili tako nešto. Mislim da bi to bilo prilično cool.

Ha, ha, da. Koji je tvoj najveći strah?

Moj najveći strah? Ne znam, nisam siguran da imam najveći strah...

Ooo!

Mislim da bih mogao bih reći smrt ili tako nešto, ali znaš, tu se ništa ne može. Pretpostavljam da bi moj najveći strah bio umrijeti mlad bez da sam ispunio svoju svrhu, ono što je bilo na meni da napravim. To bi bilo to, znaš.

Ako postoje vanzemaljci, jesu li bolji ili lošiji od nas?

Bolji ili lošiji... Teško je zamisliti da bi mogli biti lošiji, stvarno.

Ha ha...

Nisam toliko naivan da bih vjerovao da... nije moguće da smo jedini naseljeni planet u ovom neizrecivo velikom svemiru. Ali pitam se zašto se vanzemaljci uvijek ukažu nekom frajeru usred ničega, na selu. Zašto se ne pojave na glavnoj ulici nekog ogromnog grada? A, kao što sam rekao, ne mogu zamisliti da bi mogli biti lošija stvorenja od nas.

Da, pretpostavljam.

Nikad se ne zna.

Koji planet bi volio posjetiti?

Planet?

Da.

Saturn, jer mislim da izgleda najviše cool.

Zbog prstenova?

Da, zbog njih je najviše cool među svim planetama.

Ha ha, slažem se.