>> Nazad na intervjue

PATHS OF POSSESSION interview by Damjan

Pet godina trajalo je zatišje oko Paths Of Possession; jedan split-EP sa Dark Faith i nekoliko koncerata po Floridi u rasponu od 2000. do 2005. teško se mogu smatrati ozbiljnom aktivnosti jednog benda. No, album "Promises In Blood" vraća ih na scenu i to u velikom stilu - pitanje je, međutim, hoće li Paths Of Possession ponovo nestati na nekoliko godina, ili ih konačno možemo početi shvaćati ozbiljno; naime, njihov pjevač, George Fisher ujedno je i frontamn legendarnih Cannibal Corpse, tako da jedan od dva benda mora negdje biti zakinut. A teško da će to biti Cannibali. O novom albumu i perspektivama Paths Of Possession razgovarali smo sa Randyijem (bass, back vokal).

"Promises In Blood" je vaš prvi album nakon pet godina, ne računajući split-EP sa Dark Faith. Što se događalo sa Paths Of Possession nakon "Legacy In Ashes", vašeg prvijenca objavljenog još tamo 2000. godine?

Nakon "Legacy" CD-a nastavili smo pisati nove materijale i svirati u okolici Tampe i Orlanda. Budući da smo "Legacy" financirali sami, nije bilo love za veći tiraž. Mogli smo si priuštiti 100 primjeraka. Međutim, spržili smo masu kopija i dijelili ih besplatno na našim koncertima. Nakon nekog vremena, pojavili su se problemi sa nekim članovima benda i činilo se da sve skupa polako propada. Ja sam se pridružio Withered Earthu i počeo provoditi puno vremena u New Yorku, tako da u to vrijeme nismo bili sigurni ima li Paths Of Possession budućnost. Nakon split EP-ija sa Dark Faith stvari su krenule na bolje zahvaljujući Metal Bladeu, ali je Cannibal Corpse baš tada objavio "The Wretched Spawn" i započeo veliku turneju, pa smo morali čekati da se George vrati. Tek onda mogli smo rezervirati vrijeme u studiju za snimanje našeg albuma.

Jedan od originalnih članova, gitarist Richard Brunelle otišao je tokom 2004. Što je uzrokovalo njegov odlazak?

Richard je imao privatnih problema sa kojima se morao obračunati. Mislim da mu je bend predstavljao preveliki stres u tom trenutku. Zbog toga smo patili i mi i on. Zato smo se prijateljski dogovorili o rastanku. Richard je sjajan gitarist i sjajan momak, želimo mu sve najbolje. Nisam siguran što trenutno radi, nisam se čuo s njim već devet mjeseci.

Na novom albumu imate Erica Rutana kao producenta, a mastering je obavio Alan Douches. Obojica su majstori svog zanata - je li to znak rastućih ambicija ovog benda? Hoće li Paths Of Possession nastaviti sa live nastupima i studijskim albumima u bližoj budućnosti?

Erik je bio naš prvi izbor za ovaj album. On živi blizu nas, a izvrstan je producent. U zadnje vrijeme dobija sve više priznanja, međutim to nije bilo presudno za nas. Najvažniji nam je razlog bio što on jebeno dobro zna što radi - tko vam može bolje producirati metal album od vrhunskog metal gitarista? Što se Alana tiče, njega smo uzeli na Erikovu preporuku i obavio je odličan posao. Planiramo intenzivnu turneju za 2006. godinu, a volio bih da nakon toga ponovo uđemo u studio. Vidjet ćemo što će od toga biti... Ništa još nije točno određeno.

"Promises In Blood" kombinira klasičan death metal, sa utjecajima švedskog melodic deatha... Neki fanovi smatraju da je melodic death previše trendy, dok ga drugi doživljavaju kao prirodnu evoluciju izvornog death zvuka. Koje je tvoje stajalište?

Ne mislim da su melodične stvari trendy. A ako i jesu, onda je sve počelo još kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih sa Iron Maiden. Nas iskreno zanimaju harmonije i ta sranja, ali nije da se trudimo oponašati neki stil ili sound. Jednostavno pišemo stvari koje nama zvuče dobro. Metal ima toliko podvrsta koje se konstantno mijenjaju i evoluiraju. Nisam siguran gdje točno mi spadamo.

Moj osobni favorit na albumu je stvar "A Heart For A Heart". Što je inspiriralo tu pjesmu?

"A Heart For A Heart" se, u izvornoj verziji, pojavila na split EP-ju sa Dark Faith, koji je u cjelosti utemeljen na romanu "Frankenstein". Tako da su stihovi u originalnoj verziji bili o stvorenju koje ne može dobiti suprugu, pa zato ubija ženu svog stvoritelja. Za ovaj album George je imao drugačiju ideju pa je izmjenio većinu stihova. Na kraju, pjesma govori o vječnom demonu koji siluje žene da bi napravio potomka. Ha-ha... dobra stvar.

Osim "A Heart For A Heart", posebno su mi se svidjele "Bring Me The Head Of Christ", "Erszebet" i "The Icy Flow Of Death". Koji su tvoji favoriti na albumu?

Hvala. Moj favorit je "Where The Empty Gods Lies". Stvarno mi se sviđa atmosfera te pjesme. Ima nekoliko split-lead dionica koje su stvarno cool. Pjesma je o beznadežnim ljudima koji očajnički traže neko uporište, nešto čemu se mogu moliti kada im krene loše, ali na kraju ne pronalaze ništa. Jako mi se sviđa i "Promises In Blood", ima mnogo različitih raspoloženja u sebi, a i vrlo dobar gitaristički rad.

Cover artwork je stvarno cool. Možeš li nam reći nešto o omotu i umjetniku koji ga je naslikao?

Naravno. Umjetnik je iz Belgije, zove se Kris Verwimp, a njegove slike viđao si na albumima Marduka, Old Man's Child, Arch Enemy i mnogih drugih. Kris ima websajt sa bibliotekom radova koje je napravio za bendove. Ne mogu se sjetiti linka, ali ako utipkaš "Kris Verwimp" u pretraživač, izaći će kao prvi ili drugi izbor. On je sjajan umjetnik i odličan momak. Nadam se da ćemo surađivati sa njime i u budućnosti. Sama naslovnica albuma je njegova interpretacija stihova pjesme "Promises In Blood". Ta pjesma govori o čovjeku koji priziva demona iz paklenskih dubina kako bi, kroz svojevrsnu simbiozu, postigao moć. Na kraju demon prevlada i preuzme tijelo svog "domaćina", takve stvari...

Ako se ne varam, krajem 2005. i početkom 2006. svirate po Americi. Ima li planova za europsku turneju?

Planiramo opsežnu američku turneju za veljaču 2006, a nadamo se posjetiti Europu idućeg ljeta. U svakom slučaju, tokom 2006. svirati ćemo u Europi. Jedva čekam da krenemo sa nastupima, posebno u Europi, ali - kao što sam već rekao - ništa još nije čvrsto određeno, ništa nije uklesano u kamenu, međutim definitvno ćemo doći tamo.

Je li vam teško usklađivati nastupe i snimanja sa obavezama koje George ima u Cannibal Corpse?

Nije bilo posebno teško za nas, možda za Georgea je. Kada je on zauzet sa Cannibal Corpse, mi pišemo i vježbamo. Ionako nam treba dosta vremena da dovedemo svaku pjesmu do onog oblika koji želimo, tako da nema praznog hoda. Svima nam je jasno da Cannibal ima prednost i to nam nije problem. Barem nije bio do sada. Uvijek provjerimo njihove planove prije nego počnemo praviti svoje.

MTV ponovo prikazuje "Headbangers Ball". Očekuješ li da to pomogne metal sceni općenito? 

Iako se "Headbangers Ball" prikazuje samo tri sata tjedno, subotom, i iako bih ponekad najradije razbio televiziju kada vidim kakve bendove prikazuju, svejedno mislim da svaka pažnja koju mediji posvete metalu pomaže sceni. Ima sve više takvih emisija i definitivno osjećam da metal ojačava ovdje u SAD-u.