NIGHTWISH
Ljubljana, Križanke, 18.09.2005.
by Doris
18. rujna 2005. godine pred rasprodanim Križankama u Ljubljani nastupio je sve popularniji Nightwish. Već po profilu publike jasno se vidjelo da ovaj bend polako izlazi iz metal okvira - bilo je tu, naime, svega i svačega: tinejdžerki svih vrsta i stilova, sredovječnih znatiželjnika (!) i metalaca... Ovih zadnjih, međutim, u manjem broju od očekivanog.
U skladu sa šarenom publikom, Nightwish se uglavnom orijentirao na pjesme sa zadnja dva albuma, kojima se i probio u mainstream medije. Uz sjajno ozvučenje, bend je ispucao niz naslova sa aktualnog "Once", te ponešto materijala sa "Century Child", dok su kultni "Oceanborn" i "Wishmaster" pomalo ostali u sjeni, vjerojatno ponajviše zbog toga što nisu toliko poznati širem auditoriju. U generalni dojam prilagođavanja stečenoj popularnosti uklopile su se i prigušene gitare; mnogo više prostora u mixu dobile su klavijature, što potvrđuje sve jaču orijentaciju benda na melodije, dok riffovi padaju u drugi plan. Bez obzira na to, na Križankama smo vidjeli vrhunski koncert kojim je dirigirao basist Marko Hietala, čije su zalihe adrenalina i energije očigedno neiscrpne. S druge strane, Tuomas Holopainen, kreativni mastermind Nightwisha, držao se pomalo rezervirano, više orijentiran prema glazbi nego prema showu. Tarja je, pak, osim sjajnim vokalom, okupljeno mnoštvo zabavila i svojim osebujnim plesom, te kričavo žutom suknjom.
Bez ikakvih predgrupa, bend je otvorio koncert sa "Dark Chest Of Wonders", na koju se nadovezao novi, treći singl sa "Once" albuma - "The Siren". Od starijih pjesama, na žalost, čuli smo samo "Sleeping Sun", "The Kinslayer" i "Wishmaster", dok su svježi hitovi "Nemo" i "Wish I Had An Angel" potpuno raspametili publiku u "velikom finalu" potkraj nastupa. Također, treba spomenuti i obradu "High Hopes" Pink Floyda, više kao kuriozitet nego kao posebno uzbudljiv trenutak koncerta. U istom kontekstu možemo se prisjetiti i Tarjine mini solo-partiture "Kuolema Tekee Taiteilijan".
Čini se, međutim, da je bend dobro pogodio odabirom pjesama, budući da su nakon koncerta ljudi uglavnom djelovali zadovoljno, izuzev onih koji bend prate od početaka, te su očekivali više starijih materijala. No, pred hordama novih fanova, takve je lako smetnuti s uma. Žestoka promocija novog albuma na štetu "Wishmastera" i "Oceanborn" definitivno spada u jednu od rijetkih mana ovog koncerta, no s druge strane, barem se može reći da Nightwish ne živi u prošlosti. Također, jedva sat i pol svirke također nije najblistavija strana cijele priče.
Velike pohvale idu organizatoru, koji je sve odradio vrlo profesionalno i korektno, a kao što znamo, u zadnje vrijeme to baš i nije česta pojava. Sve u svemu, Nightwish je ostavio pozitivno-komercijalan dojam i uz još dvadesetak minuta muzike, dvije-tri starije pjesme i poneki riff, bio bi to savršen provod.