 |
MOONSPELL interview by Damjan
|
Photo © Paulo Moreira 2001.
Moonspell se pojavio na metal sceni sredinom devedesetih, a u svojim ranim danima ovaj portugalski
bend naginjao je prema black metalu, premda sa složenijim i glazbeno kompleksnijim idejama od većine tadašnjih black grupa. Već na prvom albumu,
"Wolfheart", polako prerastaju black okvire i evoluiraju u mračan gothic metal
bend, a idući album, "Irreligious" donosi im svjetsku slavu. "Irreligious" je, pored toga, i posljednji album
Moonspella na kome se ovaj bend može, barem donekle, opisivati terminima kao što su - "black" ili
"gothic", jer, na idućim albumima, "Sin/Pecado" i "The
Butterfly Effect", Moonspell se upustio u glazbenu avanturu koja spaja mnoge različite stilove i usmjerenja, a zajednička im je samo mračna, strastvena atmosfera, karakteristična za
Moonspell. Albumom "Darkness And Hope", bend se vratio nešto konvencionalnijim glazbenim oblicima, a trenutno je u pripremi novi studijski album. Tim povodom, kontaktirali smo lidera grupe, Fernanda Ribeira.
Što se događa sa novim albumom Moonspella? Možeš li ga predstaviti našim čitateljima?
Još je prerano da govorim o tom projektu, iako moram reći da je Moonspell vrlo siguran u to što želi postići ovim albumom na čisto umjetničkom nivou. Bez da to posebno ističem, jasno je da imamo naslov, građu, formiran koncept i upravo radimo imajući te stvari na umu cijelo vrijeme. Što se tiče tajminga, u siječnju ćemo obaviti pre-produkciju ovdje u Portugalu, u našem studiju, a u veljači ćemo otići u veći studijo, Finnvox u Helskinkiju, u Finskoj, gdje ćemo album snimiti. Nakon toga, biti će objavljen negdje prije ljeta. Album predstavljam svojim riječima kroz otkačen registar, nazvan "A Diaries", kojeg možete pratiti na
www.moonspell.com. Ako bih želio biti konkretniji, rekao bih da je ovaj album više otkrivanje nego stvaranje, i da nikada nismo osjećali, u senzitivnom smislu, ono što osjećamo prema ovom paketu pjesama i prema porukama na kojima radimo svakodnevno, što je intrigantno za nas.
Iduće godine Moonspell slavi desetu obljetnicu. Spominjao si DVD koji će izaći 2003. - je li taj DVD direktno povezan sa proslavom desetljeća, i hoće li definitivno izaći iduće godine?
Da, nadam se. Pokušali smo snimiti koncert u Lisabon Coliseumu koji smo održali na Noć Vještica 2001, kada smo po prvi puta i održali koncert za "Darkness And Hope" album. Na žalost, končan rezultat je bio sranje s tehničke strane, bili smo totalno razočarani sa onime što su ljudi iz TV stanice napravili, pa smo morali odustati od toga jer nije bilo ni blizu našim kvalitativnim standardima, a kamo li da je predstavilo koliko je to sjajan koncert bio. Tako da smo odlučili pokušati još jednom, ali ovoga puta ćemo
vjerojatno to obaviti u Poljskoj jer je ta zemlja spremna za to, i s tehničke strane, ali i po ambijentu. Posljednji puta, na Metalmania Festivalu, tamo smo rasturali, poljski fanovi primili su nas sjajno, tako da ćemo
najvjerojatnije ondje obaviti live dio DVD-a. Zatim, tom više konvencionalnom DVD-u planiramo dodati razne osobne i Moonspell izbornike, u biti, potrudit ćemo se da to dobro predstavi naše desetljeće. Još uvijek oblikujemo ideje, ali sigurni smo da je najbolji način za proslavu desetgodišnjice zapanjujuće dobar studijski album, sa novim pjesmama, i to je naš jedini prioritet.
Možemo li se na kratko vratiti u prošlost? Moonspell je započeo kao black metal
bend, ali se postepeno razvio u nešto što bi se gotovo moglo usporediti sa radikalnim progressive rockom u stilu King Crimsona. možeš li nam opisati evoluciju Moonspella od ranih dana do "The Butterfly Effect" albuma?
Prvo što mi pada na pamet je da je to tema o kojoj se i previše govorilo, a još uvijek je interesantna samo zbog toga što je scena siromašna kvalitetom i vizijama. Jedini način na koji to mogu objasniti je da Moonspell nastoji integrirati svoje pjesme u određeni kontekst, u pozadinu koja potječe od stihova i priča i od pripovjedačke težnje koju imamo kao kompozitori. Prema tome, sa promjenom tema, raspoloženja i konačne komunikacije dolazi i do neizbježne promijene stila, radikalne ili nježne. Za mene je to jasno. Ljudi,
bendovi koji ponavljaju isto i nemaju stimulacije za različitost su papagaji, kako su drevni ljudi nazivali filozofe ili pisce koji su prezirali originalnost i eksperimentiranje da bi ugodili ukusu publike. Moonspell je ruski rulet. Sa nama ništa nije sigurno.
Vaš zadnji studijski album, "Darkness And Hope", pomalo zvuči kao povratak zvuku sa "Irreligious". Je li to bilo namjerno usmjereno u tom pravcu? Mnogi fanovi
Moonspella su očekivali da se upustite još i dublje u eksperimentalan format albuma "Sin/Pecado" i "The Butterfly Effect".
"Irreligious" je važan album za Moonspell i uvijek će biti utjecaj za nas kao autore pjesama, zbog toga što smo se sa tim albumom osjetili više u skladu sami sa sobom, i počeli smo komponirati ono što sada zovemo prave pjesme, pjesme sa jakim, nepredvidivim
strukturama, koje zvuče kao jaka cjelina, bez obzira na sve što se na njih doda, a ne kao
dijelovi neke cjeline. Sa druge strane, svesti "Darkness And Hope" na manevar povratka
korijenima bila bi gruba pogreška. To je album koji očito zvuči kao Moonspell, ali ima i svoj vlastiti veliki život.
Važan element kod Moonspella je i portugalski folk, zar ne? Kakvi su tvoji osjećaji prema nacionalnoj muzici tvoje zemlje, i prema njenoj kulturi općenito?
Više u prošlosti. Primamo utjecaje iz širokog područja portugalske kulture, od 18. do 20. stoljeća. Paganska prošlost Portugala je bila
poprilična inspiracija za "Under The Moonspell" i "Wolfheart", ali ograničeno trajanje tog samog dijela prošlosti i širenje naših interesa poveli su nas prema drugim stvarima. Ono što me najviše uzbuđuje unositi u Moonspell je definitivno nepoznat aspekt naše kulture, najtamniji kutci naše poezije i književnosti, taj slomljen osjećaj koji portugalci imaju - ići nikamo ali i ostati nigdje. To je ono što ja pjevam, možda je to naše prokletstvo i povijest.
Također i tvoj glas ima prepoznatljiv portugalski naglasak, koji daje jedan poseban okus Moonspellu. Pjevaš li tako namjerno, ili jednostavno ne možeš drugačije?
U Moonspellu mi pretvaramo svoje mane u vrline. Moj naglasak je prirodan, ponekad je moja izvedba, moj izraz više dramatičan, pa zbog toga pretjeram ali uvijek pazim da ne pređem granicu iz uzvišenog u komično. Naglasak je jedna od tih mana pretvorenih u vrline.
Tvoji stihovi su vrlo zreli. Mogli bi čak stajati kao umjetnička djela bez muzike oko njih. Smatraš li da je tvoje pisanje pod utjecajem književnosti? S druge strane, što misliš o
bendovima koji pjevaju o vikinzima, čudovištima, metal ratnicima, i slično?
Po meni, stihove treba promatrati kao zaseban život, baš kao što kažeš. Da bih došao do stihova, idem vrlo daleko, i mnogo radim na svim dimenzijama toga, od značenja do oblika. Očito, književnost je jako utjecala na mene. Volim voditi dijalog sa djelima drugih ljudi i to se vidi u pjesmama kao što su Opium (Fernando Pessoa), Second Skin (William Burroughs), Herr Spiegelmann (Patrick Suskind), i još ogroman "i tako dalje" u manjim ili većim detaljima. Književnost je moja najjača strast. Što se tiče drugog dijela tvojeg pitanja, mislim da se može pisati dobre stihove o svačemu. "Hammerheart" od Bathory je o vikinzima, ali sadrži veličanstven tekst. Pored toga, uopće ne uzimam u obzir
bendove čiji stihovi su drugorazredni, ne prihvaćam ih, ne zato što su superiorni ili inferiorni, nego zato što ja živim drugačiji život.
Možeš li nam reći ponešto o portugalskoj rock/metal sceni? Ima li ondje talentiranih mladih
bendova, koje bi želio spomenuti? Pokušavaš li pomoći tim bendovima u njihovoj karijeri?
Portugalska scena za mene ostaje misterija. Ovdje očito postoje veliki talenti i
bendovi kojima mi pomažemo na mnogo načina. Ali uvjeren sam da, prije bilo kakve pomoći sa strane, ljudi moraju pomoći sami sebi. Vjerujem u to i u životu i u muzici. I to je ono čega često nedostaje na portugalskoj sceni. Više koncentracije, više fokusiranja i više samopouzdanja, a manje zavist, zabadanja noža u leđa i bratoubilačkih ratova. Za kraj, savjetovao bih ljudima da obrate pažnju na
bendove kao što su Thragedium i The Temple, za mene trenutno najfiniji portugalski proizvodi.
Jesi li ikada primijetio kod nekog benda da ima osjetan utjecaj Moonspella u svojoj muzici? Kako se osjećaš zbog toga?
U Portugalu, kod bendova još uvijek postoji određen oprez pri isticanju Moonspella kao utjecaja u muzici ili karijeri. To je vrlo tužo, ali je tako. Ipak, prepoznajem nas u Thragediumu, na primjer, prvenstveno zbog njihove predanosti svojoj muzici. Vjerujem da će oni dospjeti daleko, a nemaju dostojanstven ugovor samo zbog toga što diskografske kuće radije potpisuju ugovore sa klonovima i
bendovima koji će se isplatiti. Što se tiče ostatka svijeta, nismo baš često navedeni kao utjecaj, a kada vidim da nas netko spominje u tom kontekstu, vrlo sam zadovoljan zbog toga. S druge strane, siguran sam da smo utjecali na mnoge živote a to je mnogo teže, i to me više ispunjava.
Koji je tvoj glavni cilj u životu, kao muzičaru, ali i kao osobi?
Da preživim pod vlastitim uvjetima.
Jesi li ti "Irreligious"? Koje je tvoje mišljenje o religijama?
Religije su čovjekova tvorevina. Izgrađena je i zamišljena da bi nam oslikala i objasnila stvari kojima uspavani
dijelovi našeg mozga nemaju pristup, jer ih nismo istrenirali za to. I danas je to poprilično isto, ali da bismo dobili cjelovitu sliku tome moramo dodati stoljeća borbi za vlast, skandala, ekonomsko / socijalno / političkih interesa. U Portugalu, na primjer, ljudi idu u crkve da bi si učinili živote komfornijima, to jest da nađu društvo, da si poprave seksualan život (strah od Boga čini čuda!), da postignu određeni status. U osnovi, moja mala zajednica se može iskoristiti da bih objasnio cijelu, veću sliku stvari. Što se mene tiče, ja vjerujem samo u Čovjeka: u naše sposobnosti i naše
frustracije. U ništa drugo. U nikoga drugog.
Koja umjetnička djela su utjecala na tvoj život i tebe, kao glazbenika i kao osobe?
Pretpostavljam da bih mogao nabrojati tisuće. Pisao sam pjesme sa slikama Beksinskog pred očima; transplantirao sam svoje trnce na papir, dok sam slušao Katatoniju; J.J. Padron, Nikos Kazantsakis i drugi su me oborili s nogu. Previše ih je da bih sve nabrojao, svakog dana nađem, ili se borim da nađem novoga. Moja nevjera u Boga se može usporediti samo s mojom vjerom u Umjetnost: njen vlastiti život, njene kodove i njene deliciozne transakcije.
Bi li se uzrujao da netko kaže - "Fernando Ribeiro je Moonspell"? S druge strane, bi li zamjerio kada bi Moonspell nastavio raditi bez tebe u
bendu (što je vrlo hipotetska situacija)?
Najteže pitanje sačuvao si za trinaesto! Dobro napravljeno. Mislim da se nitko zbog toga ne bi uzrujavao, jer svi znamo svoje pozicije, svoju važnost i kako međusobno surađivati. A kroz godine, taj proces je išao samo na bolje. Ja znam da sam duhovna, umjetnička snaga iza mnogih stvari u Moonspellu, ali Mike je, na primjer, puls Moonspella, a Pedro je apsolut koji sve stvari spaja u cjelinu. Ja teško radim i mnogo razmišljam kako bih imao taj status koji imam i moji stihovi i koncepti uvijek fasciniraju moje suradnike. Kada je to rečeno, jasno da Moonspell nikada ne bi nastavio bez mene, oko toga se svi slažemo, za sada. Bez obzira što neki ljudi izvan
benda misle, taj zaključak smo donijeli prije mnogo vremena.
Koji su tvoji omiljeni ne-metal bendovi i muzičari?
Ponovo, previše njih da bih nabrojao sve. Metal, kada je izveden na pravi način, i kada ga se osjeća na pravi način, još uvijek me šarmira, pa ipak ja sam uvijek bio protiv toga da se čovjek ograničava na pripadnost samo jednom plemenu. Taj stav me doveo u dodir sa umjetnicima kao što su Leonard Cohen, Nick Caveom, Sigur Ros, Bjork i Fields Of The Nephilim, Susanne Deyhim, i najveći "i tako dalje" kojeg možeš zamisliti.
Tko je Fernando Ribeiro kada nije umiješan u muziku? Tko si ti kada nisi dio Moonspella?
Ja sam onaj koji preživljava boreći se sa malim dimenzijama toga. Fernando Ribeiro je netko tko se svakog trenutka bori da ujedini rijeke, umjesto da ih dijeli. Onoga dana kada one budu jedno, ja ću biti kompletan. Fernando Ribeiro je osoba koja mrzi govoriti u trećem licu. Ja sam transparentna tama: kada se otvorim, ona preplavljuje tebe, i svakoga tko je na mome putu. Ja sam
kompulzivan, opsjednut. Ja sam sva moja Ja.