MNEMIC interview by Damjan
Nakon prošlog albuma,
Mnemic je puno mijenjao. Prvo su zamijenili pjevača, a onda ga zamijenili još
jednom - potez koji bi mogao djelovati pomalo dezorijentirano, međutim stvar
funkcionira sjajno. Ne samo da novi vokal, Guillaume Bideau, preuzima mikrofon
sa rijetkom lakoćom, već bend postaje žešći nego ikad, te nam isporučuje novi
cyber-thrash projektil razorne snage. A tu su i Jeff Walker (ex-Carcass), te
Shane Embury (Napalm Death)... Stoga, eto nam Mircee (gitara) sa svježim
informacijama o albumu “Passanger”.
Na “Passenger” postižete zaista visok nivo agresivnosti, što za sobom povlači i
mnogo tehničke čarolije u svirci. Međutim, iako nešto manje naglašene, melodije
ostaju važan element vašeg zvuka. Je li vam bilo teško održati tu ravnotežu, ili
je ona za vas nešto prirodno? Uz takav porast agresivnosti, očekivao bih da
melodije pate, no to se nije dogodilo.
Za nas je uvijek bilo prirodno kombinirati melodije sa brutalnošću. Jedno ne
postoji bez drugoga u našem “priručniku” za pisanje pjesama. Na primjer, ja sam
onaj u bendu koji naginje brutalnije orijentiranoj muzici, no, primjera radi, za
pjesmu “Nothingness Black” napisao sam zaista melodične refrene koji se koliko
vidim svima sviđaju, što je cool. Mi u našoj muzici trebamo melodije, jer one za
nas predstavljaju raznovrsnost i catchy element.
Imali ste dugu, prinudnu pauzu uzrokovanu potragom za novim pjevačem. Je li vam
to, na neki način, dalo priliku da redizajnirate svoj zvuk?
Pa i ne. Kada je došlo do promjene vokala, nismo izgubili važnu figuru u
smislu pisanja pjesama, nego više u smislu imidža. Hoću reći, nismo izgubili
ništa, ljudi koji su pisali novi album napisali su i prethodna dva - ništa se
dakle nije promijenilo, osim stihova. Michael, prvi pjevač, običavao je pisati
90% stihova i nije baš volio da i drugi doprinose u tom sektoru. Ovog puta ja
sam napisao 40% stihova, a Guillaume je preuzeo kada nam se pridružio.
Nakon što je Michael Bøgballe otišao iz benda, neko vrijeme radili ste sa
Tonyijem Jelencovichem. Što je uzrokovalo njegov neočekivano brzi odlazak?
On je retardiran za suradnju... ha-ha. Ne, ne, šalim se. On je bio, i još
uvijek je cool momak, ali ne i netko sa kime želiš biti u bendu. Mislim, on je
imao svoju viziju, a mi svoju. Mi imamo određene ciljeve sa ovim bendom, odnosno
želimo otići do kraja, dati 110% svojih mogućnosti bez obzira po kojoj cijeni i
kojom brzinom jurili - on je imao drugačija mišljenja i zato smo ga morali
pustiti da ode.
Sa Guillaumeom Bideauom djelujete potpuno usklađeno. Koliko je on bio umiješan u
pisanje ili, općenito, stvaranje ovog albuma? Bi li “Passenger” išao u istom
smjeru i sa Jelencovichem ili Bøgballeom?
Da, vjerojatno bi. Mislim, Guillaume je u biti napisao jednu pjesmu za
novi album, i ona se savršeno uklapala u ostatak materijala, uopće nije
različita od onoga što smo napisali mi. Rekao bih da je to čista sreća.
U grupi Scarve Bideau je radio kao dio vokalnog dueta. Je li za njega bilo teško
preuzeti sve vokale i, zajedno sa njima, iskoračiti kao “jedini frontman”?
U osnovi uopće ne. Snimio je sve vokale sam u Parizu, što je poprilično
čudno, jer mu nismo dali posebno precizna uputstva. Morao se vratiti iz Los
Angelesa u svoj studio u Parizu, i kada je obavio posao, ostali smo zapanjeni, u
stilu - woaaa, to je sjajno! Ha-ha! Zaista ti ne mogu reći puno više o tome, jer
se tako odigralo.
Koautor vašeg prvog singla, “Meaningless”, je Roy Z. Na prvi pogled radi se o
neobičnoj kombinaciji, ali ispalo je stvarno dobro. Kako je došlo do te
suradnje?
Imali smo tu pjesmu koju nikako nismo uspijevali završiti zbog kreativne
blokade, pa smo je pogurnuli u stranu, s namjerom da je završimo u zadnji čas.
Kada je došao trenutak da joj se vratimo, još uvijek smo bili zaglavljeni, pa
sam na kraju ja predložio da je pošaljemo Royu, da napravimo tu suradnju, jer je
on sjajan muzičar i dobar prijatelj benda.
Također, po prvi puta imate goste na albumu, a to su Shane Ambury (Napalm Death)
i Jeff Walker (Carcass), oboje na pjesmi “Psykoorgasm”. Je li pjesma napisana s
njima na umu, odnosno unaprijed namijenjena gostujućim vokalima općenito, ili je
do toga došlo naknadno?
To je poprilično smiješna priča. U osnovi, prije godinu ili dvije, bio
sam na putu za Sjedinjene Države i na glavnom aerodromu u Kopenhagenu vidio sam
jednog niskog momka sa kratkom kosom i bradom. Činilo mi se da je on Jeff Walker
iz Carcassa, što je bilo čudno jer se u to vrijeme nije mnogo pričalo o
Carcassu, jedini član o kojem se govorilo bio je Mike Amott koji je tada već
radio svoje stvari sa Arch Enemy. U svakom slučaju, okrenuo sam se i malo uhodio
tog lika da bih ubrzo shvatio kako je on zaista jedini i neponovljivi Jeff
Walker iz raspuštenog Carcassa. Prišao sam mu i rekao: “Mogu li ti stisnuti
ruku? Ti si Jeff Walker iz Carcassa i čast mi je upoznati te!” Odgovorio je:
“Hej, stari” i otišli smo u bar na aerodromu, utažili žeđ sa nekoliko piva
razgovarajući o starim danima Carcassa, te se sprijateljili. Kada su on i Shane
bili u Los Angelesu nastupajući sa Brujeriom, nazvao sam ga i oboje su došli u
studio, pa sam ih pitao bi li im bio problem snimiti vokale za jednu stvar.
Prihvatili su bez problema. Sjećam se, stajao sam u istoj kabini za snimanje
kada je Jeff radio svoje vokale. Bilo je to vrlo cool iskustvo, jedno od onih
koja nikada ne zaboraviš. Mislim, Rune i Brian svirali su u bendovima kao što su
Sudden Death i Exhume, a ja sam bio u bendu Feticide. Pogledaj imena bendova i
znati ćeš ako si pravi fan Carcassa.
Naslovnica albuma je vrlo jednostavna ali grafička i elokventna, gotovo kao
simbol koji je oduvijek bio tu ali ga nismo do sada primjećivali... Kako bi
opisao koncept covera?
To je gusarska zastava i totalno rastura! Toliko o tome.
Imajući na umu snagu novih materijala, mogli bi uskoro postati vrhuncima vaših
koncerata... Hoćete li uvrstiti mnogo novih pjesama na setlistu?
Već smo uključili dvije nove pjesme u setlistu. Trenutno smo u Americi, na
turneji, sviramo nešto starih i nešto novih materijala. Sve je savršeno.