>> Nazad na intervjue

MELECHESH interview by Doris

Kada bi svi članovi Melechesha sutra pomrli, ovaj bend bi svejedno imao svoj kutak u svim metal antologijama - iako su snimili tek tri albuma, njihova ostavština je već danas velika: stvorili su novi glazbeni pravac. Uzmite black metal elemente i pomiješajte ih sa mediteranskim ozračjem, sa zanimljivim udaraljkama i egzotičnim instrumentima ovog podneblja - nemoguće? Nije. Melechesh je to učinio, i zvuči prokleto dobro. Više o svemu reći će nam lider benda, karizmatični Ashmedi Melechesh.

Što nam možeš reći o novom albumu Melechesha, "Sphynx"?

Ovaj je album za nas korak naprijed nakon "Djinna". Nismo željeli kopirati isti album, htjeli smo nešto novo, drugačije. Budući da su pjesme nove, "Sphynx" opisuje naše trenutno stanje duha. Album se obraća slušatelju na nekoliko nivoa, i glazbeno i kroz stihove, u njemu ima određene dubine. To je manje-više sve što imam za reći o novom albumu, "Sphynx". 

Koji su novi glazbeni elementi, u usporedbi sa prošlim albumom?

Ne bih rekao da smo uvodili nove elemente, nego da smo dodatno razvili već postojeće. Osobno, ja sam se osjećao slobodniji dok sam pisao pjesme, više u agresivnom raspoloženju, pa album ima različitih raspoloženja ali je agresivan, a i mi smo kao muzičari napredovali jer se uvijek trudimo napredovati, a ne samo sjediti na guzicama i govoriti:"da, napravit ćemo novi album". Osim toga, nastojali smo koristiti najbolje dostupne ljude za snimanje, za omot, za mastering, željeli smo imati najbolje za to. A muzika je vrlo raznolika, nije isforsirana.

Primijetila sam da koristite elemente istočnjačke muzike, kao na primjer u pjesmi "The Arrival Ritual"... 

Da, mi sviramo Mezopotamski metal, to je naš zaštitni znak, i uvijek želimo ugraditi mediteranske dodire u našu muziku, jer to je dio Melechesha, to je dio onoga što smo odlučili raditi. "The Arrival Ritual" je zaista pjesma na kojoj smo koristili tradicionalne instrumente, to je istina. Radi atmosfere koristimo saz, to je žičani instrument, pa zatim perkusije i tehnike disanja koje imaju za cilj da izazovu određenu vrstu transa, dok stvaramo tu muziku. To simbolizira zastrašujuću atmosferu pustinje i drevnih vremena, a prema kraju, ta pjesma postaje više kozmička, ima svemirski feeling. Da, mislim da to donosi lijepu ravnotežu albumu.

Tvore li stihovi na albumu određen koncept?

Da. Osim četiri pjesme od kojih je jedna u stvari priča iz Mezopotamije, fascinantna priča, svi ostali stihovi su povezani i imaju zajednički koncept i govore o Announakijima, a to su drevni bogovi iz Mezopotamije koji nisu imali individualna imena, poznati su pod kolektivnim nazivom Announaki. To je, manje-više, taj koncept, a Announakiji su, u osnovi, drevni bogovi, koji su započeli sumeransku civilizaciju, ali postoji teorija da su oni došli sa nekog drugog mjesta. To je fascinantan koncept kojeg smo očešali kroz mnogo pjesama na ovom albumu. 

Možeš li izdvojiti pjesme sa novog albuma koje ti se posebno sviđaju?

Volim prvu ("Of Mercury And Mercury"), jako mi se sviđa i šesta ("Triangular Tattvic Fire") i osma ("Incendium Between Mirage And Time"), a možda osobno volim i četvrtu ("Apkallu Counsel").

I meni se sviđa četvrta.

To je cool. Ta pjesma je zadnja koju smo završili, pa je ona najnovija na albumu.

Kako bi opisao razvoj vaše muzike od ranih dana do danas?

Na početku, bilo je to 1993, odlučili smo raditi sirovu muziku, vrlo sirovu; ekstreman black metal, ali sa mediteranskim bubnjevima tu i tamo. Od tada, ta je muzika postala naša, osobna, naš vlastiti način slaganja nota i struktura - to je nešto što možete čuti samo kod Melechesha, znaš, nešto kao da imamo ekskluzivu, naš vlastiti glazbeni stil, legitiman stil ekstremnog metala, samo što smo na ovom albumu osim toga dodali i više black/thrash agresivnih dodira. To je ono što ja osobno mislim o našoj muzici.

Vi ste prvi bend takvog usmjerenja koji je osnovan u Svetoj Zemlji. Kako je bilo svirati ekstreman metal tamo?

Ne, bilo je tamo već ekstremnih metal bendova, ali ne u black metal smislu, ne u mračnom smislu, znaš, pogotovo ne u Jeruzalemu. Mi smo bili prvi u Jeruzalemu i Betlehemu. Odatle dolaze članovi benda. Ja sam iz Jeruzalema. Bilo je fascinantno. Naravno, prošlo je dosta vremena od tada, ja živim u Nizozemskoj već skoro pet godina. Ali, između 1993. i 1998. bili smo tamo. Ja mislim da je bilo čarobno, jer to je mjesto s toliko energije i sa jakim naglaskom na povijesti, tako da, dok smo bili tamo, radili smo muziku u posebnom stanju, jer je bilo tako jako, jako magično. Ne mogu to objasniti. Nešto jako moćno. Znaš, jednostavno sjajno. Ali, na žalost, više nismo tamo.

Jeste li imali problema sa ljudima u Izraelu?

Da, jesmo. Na mnogo nivoa. Politički i religijski. Jer, Jeruzalem nije svugdje religiozno obojen, ima mjesta koja su jako, jako liberalna. Ali, izašao je jedan članak o nama na naslovnici novina i u njemu je sve iskrivljeno - promijenili su nas iz black metal benda u Sotonistički kult i tada su stvari izmakle van kontrole, policija nas je hvatala, ali nisu nas mogli pronaći. Članak je govorio o našim osobnostima, pa su oni hapsili ljude odjevene u crno i ispitivali ih da li nas poznaju. Nitko im nije odgovarao, naravno. To je nastalo na nivou krivih informacija o nama kao Sotonističkom kultu, što nikada nismo bili. Na drugom nivou - mi nismo izraelci. Ja nisam izraelac, nisam židov. Ja sam armenac, a ako nisi iz Izraela tamo su ti ljudska prava znatno manja, pa ako sviraš ekstreman metal, a nisi izraelski židov, to se može krivo protumačiti kao nastup protiv vlade, znaš što hoću reći? Ali, to nam ne bi izazvalo nevolje da smo izraelski bend i da nismo iz Jeruzalema, nego iz nekog drugog izraelskog grada - tada bi se morali boriti sa glasinama o sotonističkom kultu, ali ništa više od toga, jer tada bi imali građanska prava koja ovako nismo imali. To je vršilo velik pritisak na mene i to je jedan od razloga što sam poželio napustiti zemlju.

Vi ste odsvirali i prvi black metal koncert u Jeruzalemu… Kako je bilo?

Volio bih da to i drugi ljudi mogu iskusiti, jer danas su te stvari ovdje napravljene i previše puta. Tamo, to je bilo kao da nitko nikada nije vidio tako nešto, nisu znali što mi to radimo neki ljudi uopće nisu znali što je to death metal i takve stvari. Ali znali su da radimo nešto posebno, kada smo se popeli na stage, bilo je čudnih reakcija, međutim, svidjelo im se, ljudima. Taj naš koncert istog trenutka postao je nešto kao urbana legenda. Bend je došao, i napravio to i to je ono što se dogodilo i to je ludo, doveli su nas do pakla i takav neki osjećaj su imali, jer smo napravili lijepi stage show za njih i slično, i sjećam se da kad sam vidio video tog koncerta koji je netko snimio s video kamerom, čuo sam neke ljude kako govore nešto kao "O bože, što je ovo" i slično i to prilično začuđeno "O bože, što ako su ovo manijaci, ovo je jezivo, sad će nas ubiti, zaključat će vrata i ubiti nas" i slično… Ljudi su bili jako začuđeni s onime što smo napravili, bila je to vrlo originalna stvar za napraviti ondje i jako značajna za nas. Zapravo bila mi je čast proći kroz to iskustvo. Međutim, bilo je to poprilično davno.

Kakve su tvoje uspomene na vaš prvi album, "As Jerusalem Burns"? Kako ti izgleda taj album nakon svih ovih godina?

Prvi puta kad smo ga objavili, 1996, bio je rasprodan, pa smo ga reizdali za drugu diskografsku kuću i ponovo se rasprodao. Upravo sam potpisao ugovor da se ponovo objavi. Mnogi ljudi ga doživljavaju kao kult album i vole ga. Ja ga još uvijek volim jer primjećujem da je taj album agresivan, pun mržnje, a i dobro je napravljen s obzirom na vrijeme u kome je nastao, jer svi mi smo tada svirali istodobno, direktno u mašine za snimanje. Album je vrlo brz, i sada cijenim bubnjare koji su sposobni svirati tako brzo iz jednog pokušaja, to je vrlo rijetko, mnogi bubnjari danas koriste tehnološka pomagala da bi svirali, pa mislim da je to bio jako iskren album i još uvijek ga volim.

Album "Djinn" vam je donio popularnost. Što je, po tvome mišljenju, toliko posebno na tom albumu?

Posebno je to što ljudi tako nešto nikada prije nisu čuli. To je ekstreman metal, ali ima mediteranski zvuk. Originalan je, ali ne i eksperimentalan. To je prirodan album ekstremnog metala, a zvuči drugačije od svih ostalih i cijeli album zvuči prilično nevjerojatno, bio je nevjerojatan ljudima, mislim da je ljude fasciniralo to što smo ponudili, a ugovor sa Osmoseom nam je dao priliku da širimo svoju muziku kroz bolju distribuciju i bolju promociju jer, da, oni ulažu više i imaju bolju distribuciju, i ja mislim da je to ključ popularnosti tog albuma, a mislim i da će nas "Sphynx" odvesti još dalje.

Uoči "Djinna" pridružio vam se bubnjar Proscriptor, iz Absua. Kako se to dogodilo?

Poznajem ga od 1995. i njemu se sviđalo ono što smo mi radili, kao što se i nama sviđao njegov rad, voljeli smo Absu i muziku koju rade. Pitao sam ga poznaje li kojeg bubnjara u Nizozemskoj, a u šali sam ga pitao bi li on svirao sa nama - rekao je da bi to volio i pridružio nam se na "Djinnu", pa smo odlučili surađivati i na "Sphynx", jer si dobro odgovaramo, iznad svega u ideološkom smislu. On razmišlja slično kao i mi, pa je to bilo vrlo interesantno.

Je li on sada stalni član grupe?

Još prije snimanja "Djinna" odlučili smo da je on službeni član benda, to nije bio session posao niti išta takvo i od tada, on je član benda kao i svi ostali.

Možeš li mi reći nešto o svojim religijskim uvjerenjima, ako ti ne smeta?

Ne smeta mi. Ja nisam religiozna osoba. Nemam religijskih uvjerenja. Mislim, moja obitelj potječe iz kršćanskog okruženja, ali ja ne vjerujem u to i ne pratim nijednu religiju. Ja imam svoj način razmišljanja i svoje teorije o svijetu, koje me fasciniraju i koje daju određena objašnjenja, ali te teorije nisu moja religija, znaš što hoću reći? Odabrao sam da ne pratim religije, jer su one obično djelo ljudi, a ja neću pratiti ono što ljudi kažu, nikako, to ne bih dozvolio sebi.

Koje je simbolično značenje sfinge iz naslova vašeg albuma?

Kao naslov, to donosi dvostruko značenje. Prije svega, sfinga je fascinantno mitološko biće koje je pronađeno u Mezopotamiji, u Egiptu, u Grčkoj i u raznim dijelovima svijeta, ali naravno, mi ovim albumom stavljamo naglasak na sumeransko-mezopotamsku sfingu. To je stvorenje koje ima magične moći i vrlo je fascinantna, ali na ovom albumu smo upotrijebili tu jednu riječ da naznačimo pravac u kome se krećemo, a to je, naravno, kao i uvijek, smjer prema mezopotamskim temama ali sfinga ovdje ima i još jedno značenje - sfinga na ovom albumu simbolizira brod, vozilo koje donosi drevne bogove u Sumer, gdje će oni započeti nastanak civilizacija. To je jako, jako složen koncept, teorija koja, u osnovi, kaže da su drevni bogovi u biti drugačiji oblik civilizacije koji je došao iz nekog nepoznatog mjesta. Mnoge zanimljive knjige su napisane o tome i mi smo pokušali objasniti ponešto o tome kroz tumačenja stihova na CD-ROM-u. Ako pogledate omot, vidjet ćete da je sfinga napravljena od bronce i platine, ona je stvorena od nečije ruke, i ima laser pomoću kojega se pali. Ali, da, to je kompliciran koncept.

Vi ste na mnogo načina inspirirani mezopotamskom kulturom. Što vas je privuklo toj kulturi?

To je moja kultura. Ja sam armensko/asirska osoba - pola armenac, pola asirac, a asirci su uglavnom iz Mezopotamije, ako pratiš njihove korijene. Tako da je to oduvijek bilo dio mog okruženja, nisam toga bio naročito svjestan, ali znao sam ponešto o tome. Naravno, kada si u metalu i u svim tim ezoterijskim temama, naiđeš na knjige kao što je Necronomicon. Naravno, znamo da je Necronomicon od H.P. Lovecrafta samo fikcija, ali se bazira na nekim idejama i kada čitaš sve više, sve više želiš i saznati, a o tome ima toliko toga za pročitati, toliko za saznati, pa to postane beskrajna potraga, kada god se otvore nova vrata, želiš znati još više… Pa, da, koncept je vrlo fascinantan i željeli smo ga predstaviti kroz ekstreman metal iz naše regije, jer vidim bendove iz cijelog svijeta koji posuđuju tu temu, a kada malo razmislimo, ona je iz našeg svijeta, naše kulture, i mislim da svima izaziva vrlo poseban osjećaj, tako da smo se zato odlučili upustiti u tu temu.

Planirate li turneju povodom novog albuma?

Da, imamo planove, ali nemamo ništa dogovoreno. Moramo samo pronaći prave datume i prave prilike, ali mi i Osmose se slažemo da Sphynx treba odsvirati na stageu, moramo ići na turneju s ovim albumom i to ćemo i učiniti, pitanje je samo kada, a na to nemam odgovor. Kada krenemo, svi će o tome biti obaviješteni.

Koji je tvoj konačan cilj, vezano uz bend?

Da stvaramo svoju vrstu ekstremne muzike. U osnovi, mi smo bend koji ima svoj zvuk i želimo to sačuvati. Raditi ekstreman metal koji ima svoje dubine, to je u stvari naš vlastiti svijet. Jednom kada stavite CD od Melechesha, znate što očekivati - fascinantan imidž, fascinantan koncept, stihove, atmosferu i dobru, vjerodostojnu muziku koja zvuči kao nijedna druga, to je nešto što smo mi napravili, i to je naš doprinos metalu. Ne znam kako ćemo zvučati kasnije, ali nastavit ćemo se razvijati.

Imam još jedno pitanje - poruka za hrvatske fanove?

Volio bih vas doći posjetiti, svirati tamo… Poznajem neke ljude sa tih područja još iz naših underground dana, odavno, i lijepo je reći "Hej, ja sam ti pisao pisma" i takve stvari. Ustanite s kauča, nabavite Sphynx i poslušajte ga, jer će vas taj album rasturiti.