MARILYN MANSON
Pula,
Arena, 22.08.2005.
by Doris
photos by Levi
Usprkos energičnim protestima brojnih moralista i čuvara javnog čudoređa, koncert Marilyna Mansona održan je u pulskoj Areni, 22. kolovoza ’05. Možda će to netko doživjeti kao pobjedu slobode umjetničkog izražavanja u Hrvatskoj, no ostaje činjenica da se treba stidjeti već i samih pokušaja zabrane Mansonovog nastupa – naime, u društvu koje nema dovoljno tolerancije za običan glam rock koncert nešto je, definitivno, trulo. Sam događaj odigrao se, naravno, bez incidenata, čak u pomalo sterilnoj atmosferi.
U tradiciji klasičnog glam/horror show-a, Manson je održao koncert sa mnogo
specijalnih efekata, od standardnih papirića i traka lansiranih u publiku, pa
sve do bizarnih scena – poput one kad se tijekom pjesme
"mOBSCENE", popeo na štule i pjevao balansirajući uz pomoć golemih
štaka. Pažnju je privukao i klavijaturist sa svojim efektnim koliko i
morbidnim klavijaturama koje su visjele sa – vješala! Za vrijeme
posljednje pjesme, "Antichrist Superstar", Manson se popeo na veliku
katedru obilježenu znakom groma, što je otvorena parodija na Hitlera i njegove
govorničke egzibicije. Naravno, dežurni moralisti to će nedvojbeno protumačiti
kao promociju nacizma i poziv na neki od brojnih zločina koje Mansonu ionako
pripisuju. Treba spomenuti i da se rocker osvrnuo na neuspjele pokušaje zabrane
ovog koncerta, rekavši kako u Hrvatsku nije bilo lako doći te je, tim povodom,
dodao: “Fuck the priests!”.
Set lista je bila, očekivano, izgrađena na klasičnom "best of"
formatu, što je i logično budući da bend upravo promovira svoju kolekciju
najvećih hitova, "Lest We Forget: Greatest Hits". Svakako treba
istaknuti nadahnute izvedbe pjesama "The Fight Song", "The
Nobodies", "Rock Is Dead", "The Beautiful People", a tu
su i neizostavne obrade "Sweet Dreams" (Eurhytmics), "Personal
Jesus" (Depeche Mode) i "Tainted Love" (Soft Cell).
Kao slabe strane koncerta treba izdvojiti kratkoću samog nastupa (jedva 90 minuta) i pomalo suzdržan kontakt Mansona sa publikom. Golema očekivanja većine fanova nisu se obistinila, vjerojatno i zbog toga što se, zahvaljujući medijskim natpisima, očekivalo previše. Istina, spektakl smo dobili, ali ni po čemu poseban, već prije školski odrađen prema udžbenicima koje su odavno sastavili pioniri glam/horror rocka.