>> Nazad na intervjue

MACBETH interview by Doris & Damjan

S promijenama u postavi, došlo je i do promijene zvuka kod talijanskog benda Macbeth. Njihov novi album “Malae Artes” je moderan, melodičan i osjetno mekši od svojih prethodnika, iako se bubnjar Fabrizio sa time neće složiti... Donosimo vam njegove poglede na stvar...

Vaš novi album je većim dijelom orijentiran prema catchy melodijama i modernoj produkciji. Jeste li svjesno pokušali doseći širu publiku takvim pristupom?

 Tko god sluša našu muziku zna da nas se ne može uvrstiti u neku kategoriju, jer nas je teško klasificirati i opisati kao dio neke scene. Mi radimo stvari bez namjere da odemo u mainstream... Ovoga puta smo pažljivije radili na zvuku, naročito kod gitara. Gitare na novom albumu su vrlo direktne, koristili smo modele sa sedam žica i možete primijetiti koliko je zvuk moćniji u odnosu na prošle albume. Također, jasno se vidi da smo sazrijeli u pisanju pjesama. Koncentrirali smo se na završni rezutat, izbjegavajući nepotrebne stvari kakvih zna biti u pjesmama. Znaš, ponekad naguraš sve ideje u pjesmu samo zato što si nestrpljiv da napišeš nove stvari i da one zvuče dobro, a to može zbuniti i muzičara i njegove fanove. Zato smo naučili ostati jednostavni, a da još uvijek radimo kompletne pjesme. Uvijek smo bili slobodni s umjetničke strane i nikada nas nije plašilo što će ljudi reći o ovom albumu. Sigurni smo u njegovu kvalitetu.

Zvuk “Malae Artes” predstavlja određeno iznenađenje nakon agresivne snage “Vanitasa”. Što vas je inspiriralo da se “smirite” i naglasak prebacite na bleže, melodičnije elemente?

Mi smo, naravno, evoluirali, jer normalno je da rasteš, slušaš drugačiju muziku i prolaziš kroz različita iskustva. Sve dolazi prirodno i ja vjerujem da smo sada žešći nego što smo bili u prošlosti. Naučili smo raditi na drugi način, održavajući pisanje jednostavnim, ali intenzivnim. O našem novom zvuku mogu reći da su simfonijski elementi još uvijek prisutni, iako pojačani agresivnim gitarama i vrlo dobrim vokalnim melodijama. Nove sam pjesme komponirao sa Maxom, koji je naš novi gitarist, a pomogao je i Karl (novi klavijaturist). Pa, zbog dva nova autora u bendu, naše nove pjesme zvuče drugačije. Meni se taj novi zvuk sviđa, jer djeluje svježe ali i moćno. Muzika je catchy i direktna, stihovi su razumljivi, a muzika se sa njima poklapa kao ruka s rukavicom. Novi album pokazuje evoluciju našeg zvuka i naše tehnike. Koristili smo pažljivo odabrane zvukove i vokale.

Moj osobni favorit na albumu je “Lifelong Hope”. Možeš li nam reći nešto više o toj pjesmi?

Da, glavna tema pjesme je život. Napisao sam ju pokušavajući zamisliti oca koji govori svome sinu... o životu. “Sometimes truth chains our dreams and we’re crushed by the burden of time”.

Koje su teme stihova na “Malae Artes”?

To su stihovi rođeni iz svakodnevnog života. Tako, životna iskustva su najveći utjecaj. Mogao bih reći da je glavna tema albuma istina. Ali, mene svašta može inspirirati – filmovi, soundtrack muzika, knige... U osnovi, odrazi mog života. “Malae Artes” znači nešto kao “paklene umjetnosti” i sve pjesme bave se lažima, prevarama, dvoličnim ljudima... “Nuda Veritas” (intro) je preludij mnogim odrazima pojavnosti. Ali, oprez! Nemojte očekivati negativan album samo zato što će vas stihovi učiti da otvorite oči u potrazi za drugom stranom svega. Mi smo stvarno pozitivni ljudi usprkos činjenici da volimo melankolične aspekte naših pjesama. Stihovi su jednostavni, i zbog toga sam vrlo zadovoljan. U svakom slučaju, naći ćete važnu temu.

Kako to da ste odlučili obraditi pjesmu “How Can Heaven Love Me” od Sare Brightman? Zar to nije malo previše mainstream za bend kao što je Macbeth. Mislim, meni se svidjela većina pjesama na “Malae Artes”, ali ta mi je zvučala neprikladno.

Nama se ta pjesma jako sviđa. Mislim da se uklapa savršeno... slična je našem novom zvuku, pa smo je odlučili obraditi. Mi smo muzičari otvorenih pogleda. Pretpostavljam da muzičar mora slušati razne vrste dobre muzike. Tako da u našoj “pozadini” nema samo jedan ili nekoliko bendova. Naši su korijeni vrlo raznoliki i to je dobro jer imamo otvorene poglede i različite glazbene ukuse...

“Malae Artes” je vrlo dobro produciran. Tko se pobrinuo za produkciju? Jesi li ti zadovoljan ukupnim zvukom albuma?

To mi je drago čuti! Mi smo snimili i miksali album u Milanu, a masterizirali smo zvuk u Trevisu. Ali, moram reći da smo sami svoji producenti ;) Naporno smo radili da dobijemo ovaj rezultat i mislim da je album dobra nagrada za to...

Vaša je muzika bila opisivana kao “Crepuscular Metal”. Kako bi ti definirao tu složenicu?

Tim terminom je bio opisan naš zvuk sa albuma “Vanitas”, ali sada više nije odgovarajuć... Imamo novi, svjež sound koji je stvarno raznolik, pa nije važno reći je li to gothic album ili ne.

Gothic metal postaje vrlo popularan diljem Europe. Pa, smatraš li da gothic subkultura gubi dio svog šarma sada kada je gotovo postala dio trenda?

Pa, to je glazbeni žanr povezan sa trendom i modom, tako da sada, kada postaje popularan, počinje biti trend, ali ne mislim da je trend loša stvar.

U prošlosti ste imali turbulentnih promijena u postavi. Smatraš li da je trenutna postava dovoljno jaka da ostane zajedno na duže vrijeme?

Nova postava mi se jako sviđa i nadam se da ćemo biti sposobni ostati zajedno duže! Izgleda da će tako i biti ;)

Jeste li još uvijek prijatelji sa bivšim članovima Macbetha?

Sada imamo drugačije hobije i prijatelje... tako da sam ih sreo samo nekoliko puta u protekle četiri godine...

Imate li definitivnih planova za turneju?

Naš menadžment je isplanirao nastupe u svim važnijim gradovima ovdje u Italiji, pa ćemo svirati diljem zemlje. Nakon toga, nadamo se da ćemo svirati na nekoliko ljetnih festivala i znam da je netko zvao naš menadžment kako bi dogovorio turneju tokom ljeta u Meksiku, gdje ćemo biti headlineri.

1995. godine osnovani ste pod imenom “Land Of The Dark Souls”. Što je inspiriralo promijenu imena u Macbeth? To je cool, ali pomalo neobično ime za metal bend. Jeste li fanovi Shakespearea?

Zamisao je bila naći ime koje obješjava našu muziku. Naš zvuk je savršen spoj suprotnosti: okrutnosti i slatkoće, melodije i nasilja. U Shakespeareovom Macbethu možete naći poeziju i strašna ubojstva. Da, to je i meni najdraža Shakespeareova drama i jako volim tog genija.

Kada već govorimo o Shakespeareu, koje su tebi najdraže knjige općenito?

Volim Macbetha, Hamleta, Othella, Romea i Juliju. Moje najdraže knjige bave se serijskim ubojstvima i zavjerama... Tako da mi se jako sviđaju James Ellroy, Carlo Lucarelli, Edward Bunker.

Ima li neki talijanski autor kojega bi želio preporučiti?

Da, imamo nekoliko vrlo dobrih pisaca koje preporučam: Umberto Eco, Carlo Lucarelli...

Završna poruka za hrvatske fanove?

Puno vam hvala, bez vas mi nismo ništa! Obratite pažnju na “Malae Artes”!!! Hvala Doris i Sound Chaseru za ovaj cool intervju! Naš websajt je: www.macbeth.it