LAIBACH
Zagreb,
Tvornica, 07.12.2002.
by
Tomi
E. Šega
Dvadeset godina nakon prvog i sedam godina nakon posljednjeg nastupa Zagreb je ponovno posjetila slovenska, svjetski poznata art-rock skupina Laibach. Za one koji nisu upoznati sa njihovim stvaralaštvom, a kojeg je stvarno teško opisati u par rečenica, ipak ću se potrudit to učiniti. Laibach su osnovani, davne i legendarne post-punk godine 1980. u slovenskom rudarskom gradiću Trbovlje. Već na samom svom početku bivaju zabranjeni od lokalnih političkih vlasti, što kasnije prerasta u političku zabranu upotrebe imena i djelovanje pod imenom Laibach, koje je tadašnju komunističku vlast asociralo na dane njemačke okupacije kada se Ljubljana nazivala njemačkim imenom Laibach. Pored toga se Laibachov militarni image, propagiranje
totalitarističkih ideja, korištenje ulomaka govora Josipa Broza Tita, koketiranje sa nacističkim imageom, pjevanje na njemačkom jeziku, zalaganje za buđenje slovenske nacionalne svijesti, nikako nije mogao uklopiti u tadašnje forsiranje politike-diktature zvane bratstvo i jedinstvo. Laibach su tako svoj vrhunac provokacije izveli svojim intervjuom na nacionalnoj televiziji nakon čega su postali državni neprijatelj broj jedan, dok su u Zagrebu napravili što se tada nitko ne bi usudio;
na svom koncertu su na platnu iza stagea istovremeno prikazivali film "Izgradnja Titove Jugoslavije" i neprekidno ponavljanje dvaju kadrova iz porno filma, da bi vrhunac postigli sa podvalom nacističkog plakata iz drugog svjetskog rata na natječaju za plakat "Titove štafete" samo
zamjenivši nacističke simbole komunističkim. Plakat je pobijedio na natječaju, no
u zadnji čas prije štampanja ga je prepoznao neki povijesničar. Što se same glazbe tiče, nikako se ne može reći da je ona u ovoj priči u drugom planu u odnosu na spomenute aktivnosti, već na vrlo visokom umjetničkom
vrijednošću obogaćena sa pravom poezijom. Kako to već biva Laibachove prave vrijednosti prvo su prepoznate izvan granica njihove domovine, pa su tako od samog početka izdavali svoje albume za strane izdavače, da bi naposljetku potpisali za svjetski poznatu etiketu Mute Records (Depeche Mode, Nick Cave,...) za koju rade i dandanas, dok su se turneje samo nizale, od Europe, preko Amerike, pa sve do Sibira. S godinama je Laibachova glazba polako prerastala iz početne industrial-noise u trendovski obojenu avangardnu glazbu, sve do posljednjeg albuma "Jesus Christ Superstars" gdje su svoje teške ritmove koračnica, dominantni vokal
otpjevan u niskim registrima, pompozne orkestralne dionice i prateće vokale nadopunili čvrstim metalnim gitarskim rifovima. Iako Jugoslavije više nema Laibach nisu izgubili inspiraciju, već je samo nadograđivali kritički obrađujući teme materijalizma, politike i religije.
Iako Laibach trenutno rade na svom novom albumu odlučili su se uklopiti i Zagreb u u svoju turneju "Jesus Christ Superstars" koja je započela još krajem 1996. g kao promocija istoimenog albuma. U poprilično ispunjenoj zagrebačkoj Tvornici okupilo se zanimljiv šaroliki spoj publike, od starih vjernih fanova koji prate Laibach od ranih dana do znatiželjnih koji su došli vidjet "ovo čudo od benda". Zanimljivo je da je bilo i posjetilaca iz drugih nama susjednih država poput Mađarske, Austrije, Slovenije što samo potvrđuje Laibachov kultni status. Nakon intra koji je iz teme "Na
Lijepom Plavom Dunavu" metamoforzirao u nalete zvučnih noise vibracija i podizao atmosferu isčekivanje Laibach su započeli svoj nastup sa pompoznom "Final Countdown" (u originalu od Europe) iza koje su slijedile i druge stvari sa njihovog predposljednjeg albuma "NATO" koje su bile za ovu priliku prearanžirane u "Jesus Christ Superstars" stil. Nakon obrade pjesme "Marš Na Rijeci Drini" slijedile su pjesme sa albuma "Jesus Christ Superstars" koje su također doživjele male aranžmanske izmjene za live izvedbu. Najupečatljivije su naravno bile sing "God Is God" i "Message From The Black Star", pjesma koja je iako nije bila singl postala jedan od najvećih hitova grupe. Na bis su Laibach odsvirali novu žešću verziju, iako već postoji cijeli album sa pet verzija, "Sympathy For The Devil" i pjesmu sa kojom su postigli svjetsku slavu "Life Is Life". Moram spomenut i vrlo visok nivo scenografije
što je tipično za Laibach od atmosferično postavljene rasvjete do zanimljivih projekcija na platnu u pozadini stagea. Iako je koncert trajao samo nešto više od sat vremena, a publika tražila još, Laibach se nisu više pojavili na stageu, dok su se iz zvučnika čuli remixevi Laibachovih pjesama nakon čega je usljedio niz glazbe iz tridesetih. No iako je poznato da Laibach ne rade razliku između gradova, država i kontinenata ipak su mogli odsvirati koju pjesmu više pogotovo jer je tek na bisu došlo do pravog usijanja atmosfere. Meni osobno su usfalile pjesme poput "Geburt Einer Nation", "Die Liebe", "Get Back", "How The West Was Won", dok stariji materijal nisam ni očekivao s obzirom na koncept nastupa. Nadajmo da će to isčekivanje ispuniti idući put kada bi Laibach trebali doći u sklopu svoje nove svjetske turneje početkom 2004. godine kada će nam Laibach predstaviti i svoj novi materijal.
Laibach su još jednom dokazali da su svjetski bend i da jednostavno nemaju konkurencije, pa ni u slučaju Rammsteina koji su ih poprilično besramno iskopirali do te mjere da i oni koriste križ kao svoj simbol - stvarno patetično (iako sam ljubitelj njihove glazbe). No, ako uzmemo art tj. kunst vrijednosti, sva žestina Rammsteina se brzo počinje topiti pred unutrašnjom snagom Laibacha koju Rammstein nikada neće moći dostići.