>> Nazad na intervjue

LACUNA COIL interview by Doris & Damjan

 

Spiralna praznina. Zvuči li vam poznato? Vjerojatno ne, ali ako to prevedemo na čudnovatu kombinaciju latinskog i engleskog, zvučat će poznatije: Lacuna Coil. Osnovan 1996. u Italiji, bend je snimio dva albuma i dva EP-ja i furiozno pokorio svjetsku scenu gothic metala. Trenutno, Lacuna Coil snima svoj treći studijski album, a o munjevitom planetarnom uspjehu i glazbenim temeljima na kojima je taj uspjeh izgrađen, više će nam reći pjevačica Cristina Scabbia...

Prije svega, možeš li odgovoriti na zlobne glasine da je Lacunu Coil osnovala diskografska kuća, s ciljem da iskoristi trenutnu popularnost gothic metal bendova sa (privlačnim) ženskim vokalom?

Zaista nas nije briga za glasine i kritike, posebno kad se radi o lažima. Činjenica je da te prije nego što potpišeš ugovor sa diskografskom kućom, svi podržavaju; ali čim ti to pođe za rukom i počneš stjecati popularnost u svijetu, nađu se ljudi koji žele sr*ti o tebi. Radimo točno ono što želimo, i pritom smo iskreni. Tko u to ne vjeruje, može kupovati druge albume ili nam i dalje zavidjeti.

Kako god, definitivno ste uspješni, naročito za bend koji je izdao tek dva prava studijska albuma. Terrorizer Magazine opisuje vašu muziku kao "nadmoćnu, dovoljno snažnu da brzo oslabi svaki otpor koji netko može osjećati". Doživljavate li se kao superzvijezde (ako metal bend uopće može biti superzvijezda u današnje vrijeme)?

Vrlo smo ponosni na uspjeh koji smo postigli, ali mislim da nikada nećemo sebe smatrati "superzvijezdama", jer je muzika naša strast, a ne nešto što nam može dozvoliti da izgubimo poštovanje prema drugim ljudima.

Nedvojbeno, možeš biti zadovoljna sa reakcijom metal fanova na vašu muziku u cijelom svijetu, ali ne misliš li da je uspjeh došao malo prerano - može li to utjecati na vaš muzički integritet? Vaši fanovi sada vjerojatno imaju određena očekivanja, pa ako se Lacuna Coil odluči promijeniti, rasti i razvijati, oni bi mogli biti razočarani. Ukratko, ne bojite li se da bi vaši fanovi mogli zahtijevati da nastavite snimati klonove albuma "In A Reverie" ili "Unleashed Memories"? Svi smo vidjeli što se dogodilo Metallici kada su pokušali napraviti nešto drugačije - stariji fanovi željeli su ih mrtve nakon "Reload" i ostalih novijih albuma.

To ovisi o razlozima zbog kojih umjetnik stvara muziku. Zato i kažem da smo iskreni u onome što radimo. Ne pišemo muziku " za fanove", nego zato što osjećamo potrebu da kombiniramo baš tu muziku baš s tim stihovima, zato što imamo nešto za reći. Ne želimo postati vlastiti klonovi i potpuno smo slobodni razvijati se na način koji sami odaberemo. Također mislim da je brzo postignuta popularnost za nas prednost, zato što kada bend svira istu muziku godinama, TADA fanovi žele uvijek slušati isto, pogledajte samo Metallicu.

Nedavno ste otkazali svoj koncert sa My Dying Bride u Londonu, da bi ušli u studio i radili na novom albumu. Možeš li nam objasniti razlog za takvu odluku? Čini se da zaista ne možete dočekati snimanje novog albuma... Nije li koncert sa My Dying Bride bio dobra prilika za stjecanje novih fanova, znajući da su Bride jedan od najpoznatijih doom metal bendova ikada? 

To je istina, želimo ostati potpuno koncentrirani na novi album, koji će biti snimljen u travnju ove godine, i vrlo smo uzbuđeni zbog toga. Stvar je u tome da katkada postoje situacije u kojima treba odrediti prioritete, i neke stvari staviti ispred drugih. Da, svirati sa My Dying Bride bila bi zanimljiva prilika za stjecanje različitih fanova, ali to nam u ovom trenutku zaista nije potrebno u Velikoj Britaniji, gdje smo već poznati. Radije ćemo se vratiti onamo s novim albumom, budući da smo "Unleashed Memories" već predstavili sa Dimmu Borgir, In Flames i Nevermore, u 2001. godini.

Dakle, što možemo očekivati od novog albuma?

Ne želimo reći toliko puno  zato što mi u studiju radimo svašta, i sve se može promijeniti u posljednjem trenutku. Bilo kako bilo, zvuk će uglavnom biti žešći, ali slušatelj će naći i dobre balade, u našem prepoznatljivom stilu, premda napisane drugačije, jednostavnije, sa dobrim zvukom i aranžmanom. Neke pjesme će biti vrlo melankolične.

Između 1998. i danas, izdali ste popriličan broj albuma. Kako bi opisala evoluciju benda kroz te godine?

Prvi EP je bio malo nezreo, iako je bio jako spontan. Sa "In A Reverie" počeli smo shvaćati da želimo više brinuti o aranžmanima. EP "Halflife" je naš najeksperimentalniji rad. Počeli smo koristiti arapske vokale (oduvijek sam voljela takvu vrstu muzike). "Unleashed Memories" je najmoderniji album koji smo napravili. On zaista za nas predstavlja veliki korak i to je rad kakav naši fanovi preferiraju. Definitivno smo naučili raditi na profesionalan način i sudjelovati u studijskom miksanju.

Jednom prilikom si izjavila (u Metal Hammeru, interview iz travnja 2001.) da Lacuna Coil nikad neće snimiti konceptualni album. To je čudno, zato što većina metal bendova teži da budu epski i konceptualni. Koje je tvoje stajalište o konceptualnim albumima, i tom epskom karakteru metal bendova općenito? 

Vjerojatno sam se tom prilikom krivo izrazila. Činjenica je da mi više volimo govoriti o više stvari, obično o svakodnevnom životu. Imamo previše tema na pameti, da bi se koncentrirali samo na jednu. 
...Osobno volim dobar album, nije bitno da li je konceptualan ili ne!

Čudna stvar u vezi Italije je da tamo nema mnogo bendova koji sviraju metal, i koliko mi znamo, i za njega nema puno mjesta u medijima. Svejedno, onih nekoliko talijanskih bendova koji sviraju žešću muziku su vrlo uspješni u svijetu (Rhapsody, Labyrinth, itd.). Gdje je tu logika? Italija ima nekoliko metal bendova, za koje nema mjesta na televiziji, ali Italija ima neke od najuspješnijih metal bendova u svijetu.

U Italiji ima mnogo metal bendova koju sviraju metal. Stvar je u tome da Italija nema rock ili metal korijene, tako da je normalno da tu nema mnogo mjesta danog od velikih medija. Tu nema logike. U muzici nema logike.

Koji su tvoji vokalni uzori? Postoji li pjevačica poput koje bi ti željela zvučati, pjevačica koja te navodi da pomisliš - "To je to, želim tako zvučati!"?

Nijedna posebno. Jako volim tamnopute vokaliste općenito, ali također i arapske. Više volim pjevače koji nisu koncentrirani na "perfekciju" izvedbe nego na osjećaje koje pokušavaju podijeliti sa slušateljima. To je ono što ja pokušavam.

Što te inspirira kada stvaraš muziku ili stihove? Kad pišeš, da li izabireš samo stvari za koje vjeruješ da se uklapaju u metal žanr, ili pišeš o svakom životnom iskustvu koje ostavlja trag na tebi, bez obzira da li zvuči prikladno za metal? Da li bi pjevala, na primjer, o pticama i cvijeću ako bi se tako osjećala?

U biti, mi govorimo o životnom iskustvu, stvarnosti.
...Ptice i cvijeće su sami po sebi dio života. Zašto metal bend ne bi mogao govoriti o tome također??? Izbjegavati to bilo bi licemjerje.

Kako bi nazvala muzičko usmjerenje Lacune Coil?

Rock - gothic - metal sa modernim dodirom. Lacuna Coil zvuk.

Da li planirate upotrijebiti širi raspon instrumenata u budućnosti? Uglavnom koristite "classic-rock" postavu sa basom, bubnjevima, gitarom, klavijaturama i glasom. Da li biste upotrijebili violine, flautu ili nešto slično, možda neki talijanski etnički instrument (i/ili melodije), za koje smatraš da se dobro uklapaju u metal?

U ovom trenutku stvarno ne znamo. Svakako volimo violine i sve vrste orkestralnih dijelova. Vidjet ćemo u budućnosti.

Za kraj ovog interviewa - tebe se smatra za jako... hm!... privlačnu (skromno rečeno). Da li bi, kada bi se pojavila prilika pokušala natjecati se za naslov Miss Italije? Ili, dopusti nam da budemo malo eksplicitni, pozirala za Playboy ili nešto te vrste? Da li misliš da to ide uz tvoju osobnost, i uz osobnost metal glazbenika, da bude viđen(a) kao "fatalna ljepotica"? Na primjer, Peter Steele nije oklijevao da pokaže "određene dijelove tijela", kada se prilika za to pojavila...

Mrzim natjecanja za "miss" ovo, "miss" ono, to je uvreda za žene. Vjerujem u ljepotu normalnosti, kao što sam ja. Mislim da nemam "brojke" za poziranje u Playboyu (namiguje uz smiješak), ali na slikama se volim igrati sa svojim tijelom, zato što se volim, i mislim da je to u redu. Nisam protiv golotinje na fotografiji, ako je umjetnička, ali mislim da to nikada neću napraviti, nisam takav egzibicionist. Ili bih to napravila, ali bi zadržala slike za moje osobno zadovoljstvo.