HELLOWEEN
Zadar,
Jazine, 06.07.2004.
by Damjan
Gostovanjem Helloweena u Zadru potvrđen je trend glazbene decentralizacije u
Hrvatskoj. Nakon Doro Pesch u Rijeci i Blazea Bayleya u Splitu, legendarni
Helloween nastupili su na prvom zadarskom Metal Melting Summitu-u postavivši
tako pred organizatora visoke standarde i očekivanja za iduće godine ovog
festivala.
Helloween
se pokazao kao pravi izbor. Odsvirali su vrlo dobar koncert, no u samoj
organizaciji festivala osjećalo se određeno neiskustvo. Prije svega, sama
lokacija – košarkaška dvorana Jazine – nikako ne bi smjela biti ni
u širem izboru za idući MMS. Dobar dio fanova teturao je na rubu nesvjestice
zbog ogromne vrućine i loše klimatizacije u dvorani, a ni ozvučenje nije bilo
na nivou, no – porođajne su muke uvijek teške, pa treba vjerovati da će
se festival u budućnosti popraviti i s te strane.
Što
se samog koncerta tiče, Helloween su bili dobro raspoloženi za svirku pred
ispunjenim Jazinama, pa bi – uz bolje ozvučenje – ovaj koncert
zaslužio visoke ocijene. Njihovo iskustvo kao muzičara, ali i zabavljača,
dolazi do izražaja u svakom trenutku nastupa, a energije im ne manjka, čak
niti u tropskim uvjetima kakvi su vladali u Jazinama. Andi je, istina, nekoliko
puta spomenuo veliku vrućinu, no više u šali, očigledno spreman da zanemari
porođajne muke festivala, možda djelomično i zbog toga što njegova supruga
dolazi upravo iz Zadra.
Set
lista je, međutim, ostavila prostora za diskusije. Njihov novi, “Rabbit
Don't Come Easy” album spada među najslabije koje su do sada snimili, ali
bend je sa njega izdvojio ponajbolje pjesme, koje zaista vrijede pažnje –
“Open Your Life” i “Sun For The World”. No, nekoliko
klasika je bolno nedostajalo - “I Can”, “Sole Survivor”, “I Want Out” (koja, navodno, nije poželjna među
članovima benda), “We Burn”, pa čak i “Mr. Torture”...
Naglasak je ovoga puta bio na starim hitovima sa prva tri albuma –
“Starlight”, “Murderer”, “Keeper Of The Seven
Keys” (16-minutna izvedba), “Future World”, “Eagle Fly
Free”, “How Many Tears”, “Dr. Stein”... Ako
izuzmemo nekoliko obaveznih pjesama sa novog albuma, Helloween jedva da je
svirao stvari na kojima i u originalu pjeva Andi Deris. Točnije, bile su to
samo “Hey Lord!”, “Forever & One”, “If I Could
Fly” i “Where The Rain Grows”. O tome bi se, dakle, dalo
raspravljati, no, to je već pitanje osobnog ukusa...
Publika
je bila sjajna, a poneki fan uspio se probiti na stage do Derisa, kome to nije
smetalo, štoviše izgledalo je kao da se dobro zabavlja. Vrhunac nastupa
nedvojbeno je bila “Power”, začinjena produženim središnjim
djelom, u kome je Andi dirigirao publikom i poticao “natjecanje”
između lijeve i desne strane dvorane u pjevanju refrena. Tu je ubacio i
pikantnu opasku – “Znate li zašto je desna strana uvijek najbolja?
Desnu ja najviše volim, a znate li zašto? Odgovor nema veze sa politikom...
Desna je najbolja jer se on (pokazuje na svoje međunožje) naginje
desno!!!”
Izbor
pjesama na stranu, Helloween su održali vrlo dobar koncert, čiji dojam na žalost
pada zbog navedenih slabosti u organizaciji, no MMS-u možemo čestitati na
inicijativi, uz nadu da će već iduće godine i taj segment biti odrađen
bolje, pa ćemo tada zaista moći govoriti o domaćem festivalu koji se može
mjeriti sa europskom konkurencijom.
Dakle, temelji su definitivno tu, a budućnost će pokazati koliko visoko MMS može poletjeti.