HELLISH ROCK TOUR 2007/08.
HELLOWEEN, GAMMA RAY & AXXIS with Ana Mladinovici of Magica
Rim, Tendastrisce, 21.11.2007.
Live report by Damjan Stanić
Photos by Federica
U utorak, 27. 11. 2007, rimski Tendastrisce ugostio je heavy/power događaj
godine, tzv. Hellish Rock Tour, odnosno zajedničku turneju velikih rivala
Helloween i Gamma Ray, uz posebne goste Axxis, koji su pak i sami iznenadili
publiku svojom gošćom, Anom Mladinovici iz Magice.
Svakome tko makar površno poznaje heavy/power scenu jasan je
naboj čitave priče. Naime, Gamma Ray rođena je krajem osamdesetih upravo
odlaskom Kaija Hansena iz Helloweena, u kojem je do tada bio ključna figura,
autor većine materijala i idejni otac legendarnog “Keeper Of The Seven Keys”
koncepta. Otišao je u vrlo nabrušenoj atmosferi, a zajedno s njegovim idućim
bendom, Gamma Ray, rađa se i veliki rivalitet između ove dvije grupe. I ma
koliko članovi oba benda taj rivalitet negirali, jasno je da njihov odnos ne
može biti baš sasvim “običan”, što potvrđuje i činjenica da im je za zajedničku
turneju trebalo gotovo dvadeset godina. A više od ičega, kao bomba odjeknula je
priča da će Helloween tijekom svojih nastupa odsvirati nekoliko pjesama bok uz
bok sa Kaijem Hansenom...
Tendastrisce, na žalost, nije idealan prostor za ovakav
koncert, prije svega zbog poprilično lošeg ozvučenja, ali i jer se nalazi u zoni
poznatoj po prostitutkama, dilerima i sličnim likovima svih rasa i
nacionalnosti. No, odaziv publike - možda tisuću gledatelja - jasno demonstrira
i zašto je Rim ugostio Hellish Rock u takvom kontekstu. Pa ipak, oni prisutni
mogu se pohvaliti rušenjem mita o poslovično hladnoj i nezainteresiranoj
talijanskoj publici: ekipa je reagirala bučno na svaku od pjesama, pjevala sa
bendovima i ponudila sasvim balkansku (;o)) demonstraciju pogo/headbanginga, čak
i dok su nastupali Axxis, mnogo manje poznat bend od zvijezdi večeri.
A Axxis je znao kako zahvaliti na ukazanoj pažnji: odsvirali
su vrlo dobar koncert sa podosta novih materijala, na kojima im se pridružila
ranije spomenuta Ana Mladinovici iz rumunjske Magice, kao zamjena za njihov
ženski vokal, Lakoniju, inače prisutnu na svim CD-ima grupe od 1994. do danas.
Istodobno, frontman grupe Bernhard Weiss ujedno se dokazao i kao sjajan komičar
(ne namjerno, na žalost) - njegovo je ponašanje na pozornici teško opisati, ali
bi se dalo usporediti sa onim nekoga vrlo bliskog Tarzanu (a nije Jane). No,
glazbeno stvar hoda. I više od toga. Topla preporuka za njihov zadnji album,
“Doom Of Destiny”.
Negdje oko 20:15 h na stage izlaze Gamma Ray: bodreni
frenetičnom publikom otvaraju nastup sa mlakom izvedbom “Heaven Can Wait”
(poprilično neobičan izbor za show opener), no već idućom, “New World Order”,
počinju sličiti na sebe. Stvari se potom ozbiljno zahuktavaju preko “Land Of The
Free” i “Fight”, nakon čega slijedi mini-set sa novog albuma, u vidu “Into The
Storm” i “Real World” koje nedvojbeno bolje funkcioniraju ovako, u live
kontekstu, nego li na CD-u. Slijedi vrhunac preko besmrtne “Rebellion In
Dreamland” u vrlo nadahnutoj izvedbi, pa “Heavy Metal Universe” sa neizostavnim
segmentom u kojem publika dokazuje koliko točno može biti glasna (i ovog puta
prolazi ispit sa odličnim ocjenama). Pomalo neočekivano, jednim od centralnih
momenata koncerta postaje “The Silence”, sa iznimnim solažama i Kaijem u
vrhunskoj formi na vokalu, nakon čega Gamma Ray dovršava “egzekuciju” ultra
žestokom “Ride The Sky” (koju su mnogi očekivali u zajedničkoj izvedbi sa
Helloweenom) i uobičajeno proširenom verzijom “Somewhere Out In Space”. Kao bis,
još jedan klasik sa potpisom Gamme Ray, “Send Me A Sign”. Sveukupno, bend je,
izuzev mlohavog starta, pokazao svoju snagu i jedino čega je možda nedostajalo
jest onaj jedan korak više, preko granica “standardnog GR koncerta”, budući da
se radi o posebnoj prigodi, o turneji kakvu se čekalo gotovo dvadeset godina.
No, u svakom slučaju, sjajan koncert.
Na žalost, već spomenuto slabo ozvučenje u Tendastrisce
ostaje mrlja na cijeloj priči; vokali potpuno potisnuti u drugi plan, bubanj i
bas prekomjerno naglašeni, a gitare pomalo predistorzirane u miksu.
Helloween, jasno, nije dopustio da sve lovorike pripadnu
Gammi Ray. Bombastičan, sjajno posložen nastup otvaraju epskom “Halloween”, uz
hiper moćne gitare dvojca Weikath-Gerstner, te Andija Derisa koji još jednom
dokazuje da zna prearanžirati vokale Michaela Kiskea na pravi način, iako su
njih dvojica u osnovi poprilično različitih boja glasa. Slijedi “Sole Survivor”,
klasik kojim se bend svojedobno vratio iz “kameleonskog” knock-outa, pa pravo
iznenađenje, “March Of Time”, koju nismo imali prilike čuti uživo stoljećima...!
Singl “As Long As I Fall” solidna je, ali previše radio-friendly stvar, i takva
ostaje i u live izvedbi, kao što se i sljedeća, “King For A 1000 Years”, bez
obzira na koncertnu atmosferu, nakon sjajnog početka nepovratno gubi u laganom
praznom hodu, no “Eagle Fly Free” vraća stvari do točke usijanja, kao i jedna od
najljepših metal balada uopće, “A Tale That Wasn’t Right”. Između ovih dvaju
pjesama stisnula se “Paint A New World”, izvrsna nova pjesma koja energijom i
refrenom podsjeća na “Better Than Raw” dane i na najbolji mogući način promovira
“Gambling With The Devil” album.
Da je bubnjar Dani Löble prava zvijer imali smo prilike
vidjeti na live DVD-u “Legacy”, no ono što je prezentirao ovog puta jednostavno
nadmašuje i najluđa očekivanja. Njegov solo nešto je što se ne da riječima
opisati, novi nivo bubnjanja u metalu, već sam po sebi vrijedan cijene ulaznica
(38.50 eura, btw). A da bi stvar bila bolja, prije njegove demonstracije sile,
bend nam pruža urnebesan show sa komičnom “muppet” verzijom “Smoke On The Water”
koja završava tako što Dani mitraljezom ubija ostatak grupe kako bi mirno
odsvirao svoj solo!
Slijedi još jedna od odličnih novih stvari, “The Bells Of The
Seven Hells”, epska bomba koju možete odmah zapisati pod buduće klasike benda.
Svoj nastup Helloween zaključuje hitovima “We Burn” i “Dr. Stein”.
Tijekom prvog bisa, momci su odlučili zadovoljiti svih i
ponuditi nam medley sastavljen od čak sedam pjesama: “I Can”, “Where The Rain
Grows”, “Perfect Gentelman”, “Power”, “If I Could Fly”, “Steel Tormentor” i
“Keeper Of The Seven Keys”. Jasno, radije bismo ih sve čuli u punoj verziji, ali
s obzirom na golemo nasljeđe benda i ograničeno vrijeme za koncert, i ovako je
ispalo sjajno. Ipak, jedno se pitanje nameće: zašto oduzeti 10 minuta nastupa u
ime ni po čemu posebne “King For 1000 Years”, a zatim klasike kao “Power”, “If I
Could Fly”, itd, svirati u skraćenoj izvedbi?
Pravu plimu oduševljenja, naravno, izazvao je drugi bis
tijekom kojega na stage izlaze zajedno Helloween i Gamma Ray, te izvode “Future
World” i “I Want Out”, sa vokalnim duetima Andija Derisa i Kaija Hansena.
Iskreno, stvar je s glazbene strane tek malo više od neobaveznog jamminga, no
vidjeti ponovo zajedno na pozornici Hansena, Weikatha i Grosskopfa... a pritom u
sjajnoj, zajebantskoj atmosferi... Jedna riječ: zakon. Plus, i sami bendovi,
barem tako izgleda, sjajno se zabavljaju ovakvom svirkom.
Nekoliko riječi i o stage-u; Axxis i Gamma Ray nisu imali
prevelikih zahvata u tom segmentu, no Helloween je savršeno reproducirao
naslovnicu svog “Gambling With The Devil” albuma i, uz podosta specijalnih
efekata, prezentirao jednu od svojih boljih live-scenografija uopće.
Zaključno, apsolutni događaj godine na heavy/power sceni, na
žalost donekle okrnjen uvjetima u rimskoj Tendastrisce. Međutim, i publika
(premda malobrojna) i bendovi nadoknadili su to enormnom količinom energije -
stoga, ma koliko patetično zvučalo, koncert za pamćenje.
