>> English version

>> Nazad na intervjue

Erik Rutan i naš novinar Damjan

HATE ETERNAL interview by Damjan

Tijekom posljednjih nekoliko godina, Erik Rutan prošao je kroz zaista tmurna razdoblja. U Hate Eternalu ostao je sam, a njegov najbolji prijatelj, Jared, preminuo je nedugo nakon odluke da se vrati u bend kao full-time basist. Rutan je, tako, ostao sam sa Metal Bladeovim ugovorom u rukama, ali bez postave, te u sjeni teškog osobnog gubitka. Mnogi bi, suočeni sa takvom situacijom, utonuli u duboku depresiju, no ne i Erik. Sa obnovljenim Hate Eternalom snimio je “Fury & Flames”, moćan rekvijem Jaredu, te kreće na turneju tijekom koje smo ga imali prilike intervjuirati za Sound Chaser. U ovom razgovoru nije potezao kočnice govoreći o gubitku i kako se sa njime nositi - raskomotite se, stoga, i zakoračite u privatne odaje Mr. Rutana...

U kolikoj su mjeri svi nedavni problemi okupljeni oko benda utjecali na tvoje pisanje za “Fury & Flames”? Promjene u postavi i, naravno, smrt Jareda Andersona upravo kada ste dogovarali njegov povratak u bend... koliko je sve to uvjetovalo ovaj album?

Da, rekao bih da je ova ploča naš najstrastveniji album upravo zbog razloga koje si naveo, a iznad svega jer je Jared bio jedan od mojih najboljih prijatelja i razgovarali smo o njegovom povratku u bend, tako da me njegova smrt pogodila na sve načine koje možeš zamisliti. Pretpostavljam da je pisati ovu ploču bio moj način da se nosim sa time. Tu su, očigledno, i promijene u postavi... Sve se to dogodilo s razlogom. Ja, Shaune i Jade slažemo se sjajno, a bio je tu i Alex (Webster, op.a.) kao gost, pa bih gotovo rekao da me cijela ta stvar pomladila, budući da sam bio okružen ljudima koji zaista cijene to što radimo. S obzirom na Jaredovu smrt, ovaj album je definitivno posvećen njemu i u njega sam uložio mnogo svog srca. Mislim da se to osjeća, radi se o našem najžešćem CD-u do sada, vrlo je intenzivan, a to je ono što sam ja osjećao u sebi dok sam ga pisao. Za mene je muzika uvijek bila sredstvo izražavanja. Mislim da većina muzike potječe duboko iz duše glazbenika. Ova ploča, dakle, dolazi iz vrlo dubokih i mračnih mjesta, pa je zato album vrlo intenzivan.

Je li ti bilo lakše nositi se sa Jaredovom smrću izražavajući svoje emocije kroz album posvećen njemu? S druge strane, je li ti bilo teško govoriti otvoreno o čitavoj toj situaciji? Pretpostavljam da te i u intervjuima svi pitamo o Jaredu i tim stvarima...

Hmmm... Ne znam, ne znam... Bilo je to više kao... Bilo je teško jer sam znao da ću, kada stignu intervjui, morati cijelo vrijeme pričati o tome... Ali ne radi se tu o “teško” ili “lako”, nego o svojevrsnoj nuždi da napravim ovu ploču. Dugo nisam ni sam znao što bih trebao činiti, bio sam sam... Hoću reći, Hate Eternal sveo se na mene i Metal Bladeov ugovor, bez drugih članova benda, tako da većinu vremena nisam znao što da radim. Njegova mi je obitelj pružila golemu podršku, rekli su mi “zadnje što bi Jared želio jest da odustaneš”. Tako da je napisati ovu ploču za mene bila potreba, nužda... kao da pišem rekvijem za Jareda, tako sam se osjećao. I zbog toga sam se osjećao bolje na neki način... Svake večeri svirao sam “Tombeau”, pjesmu koju sam napisao upravo u vrijeme kada je preminuo. Svirao sam je stalno i razmišljao o njemu... Pomoglo mi je, jer kada je on umro, upravo sam radio produkciju za Six Feet Under, Vital Remains i mnoge druge ploče, tako da sam se morao nositi sa time u periodu kada nisam imao vremena za sebe samoga... Tek nekoliko tjedana kasnije mogao sam si dopustiti da se sučelim sa njegovom smrću na osobnom nivou, na različite načine. U svakom slučaju, smatram da je ova ploča za mene bila iznad svega nužda.

Da, pretpostavljam da je najbolje kod “Fury & Flames” što ne zvuči planirano već teče spontano...

Da, to je istina, nisam ništa planirao, ni album, ni pjesme, jednostavno sam odlučio pustiti da se stvari razvijaju same od sebe i što god od toga ispalo, to je bilo to. Bilo koji oblik album poprimio, od čega god se sastojao, odlučio sam pustiti da bude ono što jeste.

Kao što si i sam rekao, ljudi te često pitaju o Jaredu u intervjuima i pretpostavljam da za osobu kao što si ti nije lako tako otvoreno govotiti o tim stvarima. Na kraju krajeva, nikome ne bi bilo lako... Pomisliš li stoga ikada “Bože, prestanite me pitati o Jaredu!” ili takvo što?

Ne, možda povremeno duboko u sebi... ponekad se osjetim uznemiren time... jer, teško je, bio mi je kao brat, ali istodobno, govoreći o njemu održavam njegov duh živim i zbog toga sam mu posvetio jednu pjesmu i na album stavio posvetu, jer... znaš... ljudi tako brzo zaboravljaju na preminule, i ovo je način da održimo uspomenu živom, što mi je važno jer on mi je bio važan.

Možeš li nam predstaviti novu postavu Hate Eternala?

Naravno.

Njihovi korijeni, odakle dolaze...

Pa, tu je Shaune, gitarist, sa njime sam odrastao i prijatelji smo od tinejdžerske dobi, svirali smo zajedno u bendu Ripping Corpse prije mnogo, mnogo godina. On je momak kojega sam uvijek želio u bendu, uvijek sam razmišljao “Budem li trebao novog gitarista, to će biti on”. Dogodilo se da je sada bio spreman pridružiti mi se, pa eto... S druge strane, Jade me kontaktirao online kada je Derek otišao, kontaktirao me kao i brojni drugi bubnjari, no on je imao sjajne tehničke sposobnosti i sjajnu osobnost, odmah smo se složili. Sjajno radimo zajedno, dobro smo se namučili oko ove ploče... Ja sam žestoko prionuo, kao i svi ostali oko mene... Stvari su se razvijale prirodno, dobro smo se zabavljali, uživali u onome što radimo... Mislim, ako ne uživaš u svojoj muzici, onda nešto nije u redu jer muzika je sva u strasti i uživanju. Ako ne cijeniš ono što radiš, nije vrijedno truda.

Ono što mene čudi... Hm, u stvari bi trebalo biti normalno što je tako, ali na kraju ispada da je čudno, na žalost... Naime, radi se o tome da ti ohrabruješ i ostale članove benda da pišu i sudjeluju maksimalno u stvaranju albuma. A često su bendovi centrirani oko jedne jake ličnosti koja voli imati sve pod kontrolom, organizirati i voditi cijelu stvar...

Pa, trudim se. Mislim, na ovoj ploči napisao sam sve stihove i većinu muzike, ali uvijek ohrabrujem ljude da pišu. Očigledno, ja znam u kojem smjeru treba ići ovaj bend, ja sam ga osnovao, ali uvijek ohrabrujem i ostale da pišu jer smatram da doprinos drugih ljudi, čak i ako je malen, može pomoći da završni rezultat bude bolji. Kao na primjer kada sam ja bio u Morbid Angelu, pisao sam sa Treyem i nadopunjavao ga, kao što je on nadopunjavao mene... tako je u mnogim bendovima... Možda uvijek postoji neka vrst “glavnog momka”, kao što sam u Hate Eternal ja, ali i ostali ti mogu dati upravo ono nešto što si želio, čak i ako je njihov doprinos mali. Ja sam prilično skromna osoba, iako neki misle da sam arogantan i nadut - ne znam odakle im to, ali nisam uopće takav. Što više napravim, što više postignem, to sam skromniji. Mnogi ljudi koji su arogantni osjećaju potrebu da hrane svoj ego, ali ja radim sve ono što želim i zato ne trebam ničije tapšanje po ramenu, zadovoljan sam samim sobom. Bend postaje bolje okruženje ako svi doprinose nego ako sam ja diktator. Činjenica je da pišem više od ostalih, ali opcije su otvorene i za njih. U svakom slučaju, ono što napišu ipak mora odgovarati generalnom usmjerenju benda u širokim crtama.

Kako je to funkcioniralo kod “Fury & Flames”? S obzirom da se radi o vrlo osobnom albumu za tebe, o albumu koji zadire duboko u tvoj privatan život. Je li zbog toga ostalima bilo teže uklopiti se i doprinijeti?

Da... Zbog toga je... Mislim, Shaune je napisao kojih pet riffova, sve drugo potpisujem ja. Ali to je ispalo tako samo zato što se radi o vrlo osobnom albumu. Isto tako, kada je Shaune došao, već sam imao sedam napisanih pjesama, tako da je on morao uhvatiti korak i naučiti sve te stvari koje su već bile spremne. Zajedno smo napisali dvije pjesme.

Priznajem da nisam znao da si nedavno ponovo bio na turneji sa Morbid Angel, pa... Kako si se osjećao biti ponovo njihovim članom, makar samo na jednoj turneji?

Yeah, bilo je sjajno, odlično smo se zabavili.

Bi li razmotrio ponovo postati dijelom toga benda?

Tijekom posljednjih dvaju godina producirao sam stvarno puno ploča, a tu je i Hate Eternal sa Metal Blade ugovorom, tako da je moje vrijeme... zauzeto. U tim trenucima, Morbid Angel mijenjao je gitarista, a imali su samo dva tjedna prije dogovorenih koncerata, pa su me, budući da znam sve njihove materijale napisane do 1997. godine, zamolili da im pomognem. Rekao sam “naravno, nema problema”, jer oni su mi kao obitelj i bilo mi je drago pomoći. Isto vrijedi i za snimanje ili produciranje nekog njihovog albuma u budućnosti, ali ako me pitaš bih li ponovo postao njihov full time član... Ne znam. Nisam nikada mislio niti da ću ponovo biti na stageu s njima... Ne kažem to zbog nekih ružnih razloga, radi se jednostavno o tome da sam vrlo zauzet. Sviđa mi se svirati sa njima, uvijek mi se sviđalo i mislim da će mi se uvijek sviđati, volim se osjećati dijelom toga benda. Ali moje produciranje i moj studio vrlo su mi važni, a isto vrijedi i za Hate Eternal... Ne možemo raditi beskrajno mnogo stvari istodobno, a mislim da ja i ovako idem do samih granica, pa...

Da, u stvari, često se zapitam “kako ovaj čovjek uspjeva napraviti sve to???” kada vidim tvoje ime na brojnim CD-ima...!

Ha, ha, ha, da... Znam... Ponekad ni sam to ne razumijem, ha ha. Kada mi ljudi donose CD-e na potpisivanje, zapitam se kako sam uspio sudjelovati na toliko stvari, kako sam napisao sve te pjesme... Ali, ja sam siguran u ono što radim i to mi olakšava posao... Što se tiče, Morbid Angela, tko zna... Nikada ne možeš biti siguran, ali nikako si ne zatvaraš vrata prema nečemu takvome. Volim Morbid Angel.

Dakle, kada bi imao dovoljno vremena na raspolaganju, pridružio bi im se ponovo bez oklijevanja?

Kada bih imao vremena? Naravno.

Govoreći o svim tim stvarima koje si obavio u međuvremenu, ne čini li ti se da ste pomalo izgubili zamah sa Hate Eternal dozvolivši da prođe toliko vremena između “I, Monarch” i “Fury & Flames”? Hoću reći, “I, Monarch” je imao sjajan odjek, ali onda su protekle godine i godine prije novog albuma.

Pa, “Fury & Flames” je već prodao polovicu ukupne tiraže koju je “I, Monarch” dosegao kroz četiri godine, dakle mislim da je to samo po sebi poprilično dobar odgovor, ali... Meni je jako važno da svaka ploča bude prava, znaš... Jednom kada objaviš album, to je zauvijek to. Uvijek sam gledao tako na stvari. Bilo da se radi o Hate Eternal, Morbid Angel ili nekom drugom mojem projektu, mojem studijskom radu, uvijek su prolazile dvije, dvije i pol godine između albuma. To je i zato što sam radio druge stvari paralelno, ali svaka mi je ploča važna i radije ću joj posvetiti dovoljno vremena da budem siguran da je sve na mjestu. U svakom slučaju, ne mislim da smo išta izgubili, ovo je za nas vrhunac. Pomaže nam zaista mnogo i što smo na Metal Bladeu. Oni su sjajna, izvrsna diskografska kuća, a imam i odličnu postavu, sve... Ovo su sjajni trenuci za nas.

Kao producent, možeš li izdvojiti neke bendove koji su te impresionirali svojom radnom etikom, predanošću ili bilo čime što nalaziš vrijednim divljenja u studiju?

Cannibal Corpse je bend koji... znaš, njihova radna etika je savršena koliko god je to moguće biti. Vježbaju četiri dana tjedno, svaki tjedan, cijelo vrijeme, rade na preprodukciji, dolaze u studio zaista spremni... Radna etika dolazi sa svakom pjesmom, što si iskusniji, što si stariji, to si spremniji. Imam sreće da radim sa nekim iznimnim bendovima ali Cannibali su jednostavno uvijek toliko dobri u tome što rade. Volim sve te bendove, oni su mi kao obitelj, ali Cannibali su mi najdraži.

Budući da produciraš i mnogo mladih, novih bendova, nedvojbeno si se često našao u situaciji da gledaš nekoga tko uporno ponavlja istu pogrešku koju bi ti vjerojatno mogao srediti u dvije minute... Postane li naporno? Dođe li ti da obaviš neke stvari na pravi način umjesto njih?

Naravno, događa se. Ali produciranje me učinilo mnogo strpljivijom osobom... Po prirodi sam vrlo nestrpljiv, no producirajući postao sam stvarno puno strpljiviji, suosjećajniji, imam više razumijevanja jer, znaš, svi smo jednom bili u toj situcaiji, kada sam počinjao svirati i snimati ni ja nisam imao pojma ni o čemu, pa je zato produciranje za mene... Vidim ga kao priliku da pomognem tim mlađim momcima, priliku da ih naučim kako se poboljšati, kako se dobro pripremiti za studio. Producirati je vrlo slično svirci jer gledaš rađanje nečeg novoga. A na kraju, Cannibal Corpse, Six Feet Under, Goatwhore... kada pomislim da je moje ime vezano uz njih zauvijek i ako netko kaže “ploče na kojima je sudjelovao Erik Rutan”, radi se o više od četrdeset albuma... To je stvarno dobar osjećaj. Plus, postao sam vrlo blizak sa mnogim od tih bendova. Proći kroz toliko ploča nije lako, treba stvoriti odnos koji se događa u studiju. Nije lako producirati ploče, ali ja sam uvijek najbolje funkcionirao suočen sa poteškoćama i nevoljama. Svojevrsni sam “troubleshooter”, cijeli moj život bazira se na poteškoćama. Ja sam onaj momak koji, kada su stvari nezgodne, reagira najbolje. To može biti čudno, ali je zaista tako. Kada dođe do pritiska, kada su u igri rokovi i općenito problemi, funkcioniram dobro. Na kraju krajeva, Hate Eternal je uvijek bio okružen problemima i mogao sam odustati i igrati na sigurno još davno. Ali, ja vjerujem u sebe, u ovaj bend, i nastavljam ići naprijed, još sam tu. Jednostavno... Imam snagu volje, jaka sam osoba. To dolazi sa životnim iskustvima - jaka sam osoba jer sam iskusio u svome životu mnogo lošega, ali i mnogo dobroga... to me učinilo boljom osobom. Mogao sam napustiti ovaj bend i posvetiti se produciranju ili pokušati se vratiti u Morbid Angel, ali... jednostavno ne mogu, znaš. Nisam stvoren takav, nije bilo zapisano da stvari krenu tim smjerom. Smatram da će Hate Eternal biti gotov kada ja osjetim da je vrijeme povući se, a sada nije to vrijeme. Bilo je teško doći do ovdje gdje smo sada, iskovati to što imamo, i ne mogu odustati. Još uvijek smo ovdje.