HATE ETERNAL, CEPHALIC CARNAGE, SKELETONWITCH, DEADBORN
Rim, Alpheus, 18.05.2008.
Live report by Damjan Stanić
Photo by Federica
Najpoželjnija turistička destinacija svijeta za 2008. godinu, Rim, na ljestvici black/death metala zauzima osjetno niže pozicije: tek pedesetak fanova, naime, dočekalo je Hate Eternal u kultnom klubu Alpheus, iako Erik Rutan i društvo imaju za sobom vrlo dobro primljen album "Fury And Flames", te su na turneju poveli čak tri predgrupe. Pred svega dvadesetak ljudi, od kojih je polovica pokazala daleko više interesa za merchandise štandovima, koncert su otvorili Deadborn: solidan njemački death bend poslužio je svrsi te lagano zagrijao atmosferu, no pravi posao obavili su thrash/blackeri Skeletonwitch (čiji je ultra-nabrijani vokal nekoliko puta zamalo odrubio glave ostatku benda vitlajući nekontrolirano mikrofonom). Iako na momente scenski pretjerani, momci su u konačnici dovukli veliku većinu publike pred stage i svojim nastupom bez kočnica pripremili teren za Cephalic Carnage i Hate Eternal. Treba međutim naglasiti da, pored otkačenog cirkusa, Skeletonwitch nudi i zamjetnu glazbenu supstancu uz vrlo dobar gitaristički rad, naročito kod (nimalo rijetkih) melodija, te sasvim solidne tehničke kapacitete. Grindcore veterani Cephalic Carnage oduševili su okupljene, a i njihov se vokal istakao neobičnim imidžem; zaista, karirane espadrile i košulja kratkih rukava na cvjetove pravi su raritet u ekstremnom metalu ;o) Vrlo inspiriran nastup jake energije, ali i besprijekorne tehnike, za dobar dio publike bio je vrhunac večeri, usprkos jednako napaljenim Hate Eternal. Rutan & co. imali su, međutim, problema sa soundom (Alpheus inače nije poznat po visokim audio standardima), a mnogi su ostali kratkih rukava i očekujući Alexa Webstera (Cannibal Corpse) na basu. Nova postava Hate Eternala svakako obećaje mnogo, no dvadesetjednogodišnji (!) Jade Simonetto za bubnjevima još uvijek, razumljivo, nema karizmu svog prethodnika Dereka Roddyija, a Webster je svojim session gostovanjem na albumu "Fury And Flames" naveo mnoge da pogrešno vjeruju kako će biti prisutan i na koncertima, pa je dio okupljenih dočekao sa razočaranjem njegovo odsustvo. Negdje sredinom nastupa, tehničari konačno uspijevaju srediti sound Hate Eternala (nakon što ih je Rutan nekoliko puta ošinuo pogledom), a publika počinje "prihvaćati" novake u postavi, no tada je dio dojma već bio narušen, pa je nekoliko fanova nakon koncerta ocijenilo njihov performans tek kao solidan. U cjelini, međutim, vrlo povoljan dojam: sva četiri benda uspjela su se predstaviti u dobrom svjetlu, svaki sa vlastitim posebnostima (ovog puta zaista nije samo fraza), pa nekom generalnom gunđanju ne bi smjelo biti mjesta. Uz bolji sound u Alpheusu, bila bi to večer za minus pet, ovako stabilna četvorka, ali i zabrinuti pogled na rimsku death/black scenu koja je sve malobrojnija, ali u prosjeku i sve starija, pa s obzirom na tri milijuna stanovnika talijanske prijestolnice, nije pretjerano reći da u današnjim razmjerima šeta rubom istrebljenja.