GOD DETHRONED interview by Doris
Nizozemski death metal bend God Dethroned stekao je kultni status već nakon svog prvog albuma - iako su na kratko obustavili svoj rad početkom devedesetih, velik interes fanova naveo ih je da se vrate i nastave snimati i svirati. Od tada, objavljuju moćne death metal albume, i uporno dokazuju da je unutar granica tradicionalnog deatha moguće napredovati, razvijati svoj stil i sazrijevati kao
bend. Nedavno je izašao njihov novi CD, "Into The Lungs Of Hell", a trebali su nastupiti i u susjednoj Sloveniji, međutim, nešto je pošlo po zlu… Više o svemu tome možete saznati kroz ovaj intervju s bubnjarom Ariënom.
Prvo bih te pitala ponešto o vašem novom albumu, "Into The Lungs Of Hell"? Kako bi ga opisao?
Opisao bih ga kao razvijen, žestok, raznolik, moćan, dijaboličan album. Možda. Pjesme su bolje strukturirane, mislim da su "catchy", a produkcija je, čini mi se, čišća, pa podiže
bend na viši nivo, mislim, nadam se. Mi smo jako sretni s ovim albumom. Dok smo ga pisali, nastojali smo stvoriti ravnotežu između atmosferičnih, srednje brzih dijelova i bržih dionica sa bržim riffovima i razarajućim ritmovima. Tako da muzika dobije više prostora za disanje.
U vašoj biografiji piše da je "Ravenous" najbrži album kojeg ste ikada snimili. Je li "Into The Lungs Of Hell" brži?
Ne, mislim da nije. Mislim da je "Into The Lungs Of Hell" u svojim bržim dijelovima tu negdje kao i "Ravenous". Kod novog albuma nije sve u brzini. Brži dijelovi su bili prisutniji na "Ravenousu" nego na novom albumu.
Radni naslov novog albuma bio je "The Universal Slavedriver" - zašto ste promijenili taj naziv u "Into The Lungs Of Hell"?
Jednostavno, zvučalo je bolje. Raspravljali smo o tome i, kada uzmemo u obzir stihove i ono o čemu oni govore, "Into The Lungs" bolje zaokružuje cijelu ideju, pa smo zaključili da je to bolji naslov od "The Universal Slavedriver".
Objavili ste i limited edition izdanje ovog albuma, sa bonus CD-om. Koje su prednosti tog, limited izdanja?
Prednosti? Pa, neke stare snimke, kao i neki live zapisi ranije nisu bili objavljeni, a sada jesu. Naravno, tu su i dva video spota za kompjuter, za CD-ROM - mislim da su to prednosti. Na limited editionu je i obrada koja je trebala biti na "Possessed Tribute" CD-u, ali na kraju nije objavljena, pa je ovo bila prilika da je napokon upotrijebimo. Pa, rekao bih da su to prednosti.
Koje su glavne teme "Into The Lungs Of Hell" albuma? Koje emocije su vodile stvaranje tog albuma?
Pa, to je zgodno pitanje. Misliš li na stihove ili na muziku?
Oboje. Cijeli proces pisanja albuma.
Možda ti se ne bi tako činilo nakon što prvi puta poslušaš album, ali pisali smo ga jer smo se htjeli zabaviti, ha-ha. To je sve, to je razlog što radimo muziku - želimo se zabaviti, ali kada sviramo, ispunjeni smo bijesom i ljutnjom, ali pozitivnom ljutnjom. Nije da želimo razbijati stvari ili ponašati se kao zli dečki, ništa takvo, mi smo samo normalni dečki koji žele raditi muziku, ali mislim da su stihovi bijesni i… bave se lošim stvarima u našem društvu, zapadnjačkom društvu koje se temelji na novcu, pohlepi, nasilju i bijedi… Mi se pitamo je li zapadnjačko društvo zaista tako dobro kao što svi misle da jest. Znaš što hoću reći? Kada upališ televiziju, sve je prepuno novca i bijede, tako da se mi pitamo "Wow, je li to u redu?". A kada se ljudi koriste religijom, naročito svjetski vođe u današnje vrijeme, to je najčešće zato da bi započeli rat ili neko nasilje, a religiju uzimaju kao ispriku. To je pogrešno. E, pa, mi smo ljuti zbog toga, i stihovi to odražavaju. Što se muzike tiče, mi sviramo sa ljutnjom i, mislim, adrenalinom. To bi bio dobar opis pokretačke emocije - adrenalin, ali sve u pozitivnom smislu.
Vaši stihovi često dotiču kršćanstvo. Što ti misliš o religijama općenito?
Upravo o tome govorimo na ovom albumu. Osobno, ja mislim da je sve u redu sa religijama. Ali loš je način kako ih ljudi koriste. Mislim, religija može jako pomoći ljudima i to je dobra stvar, jer podiže ljude u neko više stanje, potiče njihovu kreativnost, možda, ne znam. Ali, neki ljudi koriste religiju kao ispriku za nasilje, nevolje ili da bi stekli više moći, više novaca. To se dogodilo i sa starim kršćanstvom, kao na primjer u crkvama - oni koji su imali moć su održavali ljude glupima i govorili im: "Ako se ne budete dobro ponašali, ići ćete u Pakao" a ljudi su vjerovali u to, jer ih je bilo strah. Oni koji su to znali, iskoristili su sve te ljude i to je pogrešno, kada se tako koristi religija. U pjesmi "Soul Sweeper" mi primjećujemo da religija samo izaziva nevolje, pa se možeš zapitati - zašto? Religija je dobra stvar, ali ljudi koji je iskorištavaju, oni stvaraju nevolje.
Kada bi imao priliku obratiti se papi, što bi mu rekao?
Ne znam, ha-ha. Stvarno ne znam što bih mu rekao. Možda "hej, kako si?"
Dakle, bio bi pristojan sa njime?
Oh, da, naravno. Pa, on nije naš neprijatelj. Ne, on vjeruje to što vjeruje, a ja vjerujem ono što ja vjerujem, bilo bi glupo ubiti ga zbog toga, ili tako nešto. To bi bilo glupo, i bio bih kriminalac. Mislim da se on zauzima za dobre stvari, nema ništa loše u vjerovanju u Krista i kršćanstvo. Samo, to nije moja vjera. Ali, kada bih ga upoznao, ne bi bilo loših emocija. A ti?
Pa, stvarno ne znam. Mislim da ga ne bih voljela upoznati. Ne znam zašto.
Pa, možda to razumijem. Ponekad ga vidimo na televiziji, pa se zapitamo: "Wow, taj čovjek, zašto je on papa?", ali on je papa već toliko dugo, pa mora postojati neki razlog za to, jer mislim da više ne može biti u pitanju novac, a možda i može, ne znam. Možda bih ga pitao to. Šalim se.
U stvari, ja bih mu se bojala reći išta - tako je star, izgleda kao da bi mogao umrijeti svakog trenutka…
Da, ha-ha…
Ok, sada bih te pitala ponešto o prošlosti God Dethroneda, budući da vas nikada prije nismo intervjuirali.
Bend je osnovan ranih 1990-ih, a zatim se brzo raspao, pa opet formirao nakon nekoliko godina. Što je bilo sa tom ranom postavom?
Henry je bio glavni čovjek, osnovao je bend, ali imali su toliko promjena u postavi… Henry se zasitio toga, pa je odlučio privremeno staviti
bend na led, a zatim je osnovao Ministry Of Terror, bio je to thrash bend. Snimili su jedan album, "Fall Of Life", a zatim otišli na turneju s Impaled Nazarene. Na toj turneji puno ljudi je pitalo Henryija o God Dethroned, pa je odlučio reformirati ovaj
bend, ovoga puta sa muzičarima koji su 100% vjerovali u muziku God Dethroneda. Bilo je to potpuno drugačije nego prvi put, kada su ljudi doživljavali
bend kao odmor, izlet, znaš što hoću reći? Međutim, na žalost, tadašnji bubnjar je morao otići nakon američke turneje sa Cannibal Corpse… ne, ne, ne, nakon japanske turneje sa Ritual Carnage. Bilo je to prije snimanja albuma "Ravenous". Pitali su neke druge bubnjare da im se pridruže, ali na kraju sam ja došao u
bend.
Možeš li usporediti današnji God Dethroned sa onim iz 1991? Koje su osnovne razlike?
Mislim da je najveća razlika u profesionalnosti i nivou na kome bend radi. Po mom mišljenju, način na koji komponiramo pjesme je mnogo sofisticiraniji u odnosu na to doba, a tu je i sviranje, muzičari su puno bolji.
Koji je tebi najdraži album God Dethroneda?
Hmm…
Ne računajući novi.
Ha-ha, da, to svi kažu kada objave novi album. Meni se naš novi CD jako sviđa, ali mislim da bi mi najdraži bio… možda… mislim… "Bloody Blasphemy". Kao što sam rekao ranije, teško je odabrati najdraži album, jer na svakome ima jako moćnih i jako dobrih pjesama, ali mislim da bih po ukupnoj atmosferi odabrao "Bloody Blasphemy", a na "Ravenous" mi se sviđaju "Villa Vampiria" i "The Poison Apple". Da su te pjesme na "Bloody Blasphemy", bio bi to razarajući album, ali je sjajan i ovako, razumiješ što hoću reći?
Gdje bi volio vidjeti God Dethroned u budućnosti, za recimo, deset godina?
Pa, nadam se da ćemo još uvijek svirati posvuda, da ćemo snimati albume i stjecati sve više popularnosti. I nadam se da će dečki i dalje održavati ritam, jer Henry i Beef će u to doba imati preko četrdeset godina, znaš, ha-ha. Nadam se da ćemo još i tada raditi death metal muziku. Vjerujem u budućnost. Ne mogu je predvidjeti, ali nadam se da ćemo svirati i kada budemo puno stariji. Možda ćemo svirati sporije, jer ćemo biti stariji. Ne. Trudimo se da budemo najbolji što možemo, da napredujemo kao muzičari i što je najvažnije da se puno zabavljamo među sobom i s fanovima… Zabava je ono što pokreće ovaj
bend.
Mnogi ekstremni bendovi se okrenu laganijem, gothic zvuku ili čak electro-darku kao Tiamat ili Paradise Lost. Što ti misliš o tome?
Pa, znaš to ovisi o bendu. U nekim slučajevima to funkcionira savršeno Na primjer, meni se sviđa Paradise Lost, oni su napravili istu tu stvar. Mislim da je to sjajno.
Ali, hoće li God Dethroned evoluirati u nešto takvo?
Ne, ne mogu to zamisliti, ne, ne. Znaš, mislim da to ne bi bio God Dethroned.
Da.
Možda bismo mogli pokušati tako nešto, ali ne znam… Mislim da bas i dvije gitare sa fokusom na bubnjevima, to bi bilo dovoljno, a zatim pokušati komponirati pjesme sa elektronskim elementima, ali tako da su dovoljno dobre i bez njih... Ali ne znamo što će biti u budućnosti, no mislim da elektronika dobro odgovara gothic soundu.
Neki bendovi kažu da je death metal super, ali nezreo, pa onda oni odrastu i sviraju drugu muziku. Da li ti misliš da je ekstremni metal nezreo ili djetinjast?
Ne, ne mislim tako, jer ja mislim da bi ekstremni metal bio…mislim da je to nešto iz srca…Mislim da ljudi koji ga smatraju djetinjastim nisu čisti death metal ljudi. Znaš li što mislim reći?
Da, razumijem.
Pa, ljudi koji počnu raditi drugačiju muziku… nije to ništa loše, ali mislim da je razlog što ljudi počnu raditi drugačiju muziku taj što oni ne vole death metal dovoljno, ali… recimo
bendovi kao Slayer ili Morbid Angel, oni su čisti death metal i još uvijek to rade, mislim, imaju oko četrdeset godina i još uvijek sviraju death metal s jednakim entuzijazmom kao i u ranim danima. Tako da mislim da je to nešto iz srca.
Prije nekog vremena trebali ste svirati u Sloveniji s The Crown...
To… to nije bilo dobro organizirano, da se tako izrazim.
Pitam, jer su mnogi hrvatski fanovi otišli tamo vidjeti vas, ali su ostali razočarani…
Da, mogu zamisliti. I mi smo bili razočarani. Mi volimo svirati koncerte, ali nismo imali avionske karte. Očito, promotor ih je poslao prekasno, a nama to nitko nije rekao, pa nismo mogli doći do vas, iako smo htjeli… Voljeli bismo svirati tamo, ali jednostavno nismo mogli. Stavili smo i ispriku na naš sajt, kako bismo objasnili sve talijanskim i slovenskim fanovima… Pušiona… Stvarno smo htjeli doći tamo…
Za kraj, tvoja poruka hrvatskim fanovima? Hoćete li doći u Hrvatsku?
Da, nadam se... Da ponovim, jako nam je žao što nismo svirali u Sloveniji i nadoknadit ćemo vam to. I naravno, uživajte u novom albumu. Nadam se da niste previše ljuti na nas, mi tu nismo ništa mogli, ali nadoknadit ćemo vam to.