FRAGMENTS OF UNBECOMING interview by Damjan
Jedan od ponajboljih predstavnika nove generacije na švedskoj melodic death sceni, Fragments Of Unbecoming, nedavno se oglasio novim albumom, "Sterling Black Icon", koji za sada izaziva dvojake reakcije, od ekstaza do naglašenog razočaranja... Razgovarali smo sa basistom Wolleom Schellenbergom...
Meni osobno, "Sterling Black Icon" učinio se manje spremnim na glazbenu avanturu nego što su to bili vaši prethodni albumi. Pretpostavljam da se nećeš složiti, ali svejedno... Što ti misliš o ovom albumu?
Svi mi volimo Indiana Jonesa, ali kada se radi o muzici nismo pretjerani avanturisti. Nismo bili naročito zadovoljni zvukom i snimkom albuma "Skywards", pa smo ovog puta pokušali biti bolji u tom segmentu. Zadovoljni smo svojim novim ostvarenjem, a to je razlog što smo ovaj put odabrali drugačiji pristup. U budućnosti željeli bismo popraviti samo neke sitnice, ali u cjelini, kao gotov proizvod, ovaj album zvuči točno kako smo željeli. Možda bi netko (kao ti) mogao pomisliti da su naše nove pjesme izravnije i više catchy od starijih, ali to je put kojim se Fragments Of Unbecoming razvija i napreduje prema sofisticiranosti. Nadam se da ti se album ipak svidio? Usprkos svemu, "Sterling Black Icon" ima više nivoa crnila nego bilo što drugo što smo do sada snimili i zaista nam se jako sviđa atmosfera koju stvara.
Naslovnica albuma izgleda stvarno dobro. Što je, po tvom mišljenju, ključ dobrog cover arta?
Cover artwork je vrlo važna stvar da bi CD bio dobar. Od naslovnice potječe prvi, optički dojam kojeg će kupac imati i mislim da se ponekad već tu može prepoznati kvaliteta albuma. Osim toga, cover odražava ozračje muzike i stihova, a to je prva i najvažnija impresija. Nisu bitne logika i struktura, ali mora nešto izražavati. Mi smo sigurni da mora postojati jedinstvo između muzike i artworka.
Kojim se temama bave stihovi novog albuma?
Da budem iskren, o tome ne mogu reći puno. S jedne strane, ja nisam napisao niti jedan stih, a s druge, stihovi su nam od sekundarnog značaja. Sve što mogu reći jest da se uglavnom bave razaranjem svijeta od strane ljudske vrste koja ne brine dovoljno o svojem planetu. Stihove potpisuju različiti autori: za dvije pjesme napisao ih je Timo Leichtfried iz Veneral Disease, za jednu Sam Anetzberger (naš novi pjevač), kao i Sascha, te dvije Stefan. Dakle, imamo nekoliko autora.
Jedan od vaših trademark elemenata je upotreba akustičnih gitara... Kako ubaciti akustičnu gitaru u švedski melodic death? Ili, općenito, kako nastaje jedna vaša pjesma?
Obično pišemo pjesme zajedno. Gitaristi imaju najviše ideja i donesu hrpe riffova i melodija a svaki član benda potom dodaje svoje ideje. Slažemo riffove kao neku vrstu puzzli i na tim će temeljima, uz poneku izmjenu detalja, biti stvorena pjesma. Prvo pišemo muziku, a tek kasnije slijede stihovi. Možda pjevač tu i tamo provjeri neki uzorak, ali samo da bi znao kako će kasnije ubacivati stihove. Akustične gitare su uvijek imale važnu ulogu u Švedskom Death Metalu. Možda je i to jedan od razloga što smo nastavili s time. Akustični interludiji oduvijek su nas fascinirali, oni uvijek stvaraju taj balans između ljepote i brutalnosti. Posebno je Sascha upoznat s bendovima koju to koriste, kao što su In Flames, Eucharist, Sacrilege, Vinterland, i drugi.
Zajedno sa Callenish Circle bili ste isticani kao budućnost modernog death metala. Što misliš o tome?
Nikada nisam čuo za to. Ali, ako je istina, ponosni smo biti dijelom budućnosti death metala. Čudno mi je, međutim, prije svega jer sam u mnogim recenzijama pročitao da zvučimo kao hrpa drugih bendova, a osim toga naš stil je oldschool melodic deathmetal, pa kako onda možemo biti budućnost, ako nastojimo oživjeti prošlost? Pomalo je smiješno vidjeti koliko različitih mišljenja ima o našem novom albumu i budućnosti. Pa ipak, budućnost znači vraćati stare dane u sadašnjost. Ako se ljudima sviđa naš put, dođite i putujte uz nas!
Jeste li razmišljali o reizdanju vašeg prvog mini CD-a "Bloodred Tales / Chapter I - The Crimson Season" kojeg je nešto teže naći, posebno u odnosi na stvari koje ste objavili za Metal Blade? Mnogi ljudi imaju Chapters II i III, ali im fali Chapter I...
Nikada nismo razgovarali o reizdanju tog mini-Cda i mislim da se to nikada neće dogoditi. Ali, ako nekome fali u kolekciji, može ga naručiti sa našeg websajta, imamo hrpu primjeraka koje još nismo prodali.
Govoreći o poglavljima, kako to da ste odlučili numerirati svoje albume...?
Nemam pojma kako je do toga došlo. Bila je to tek ideja, da albumi imaju neki slijed, tako da svi znaju koliko smo albuma snimili prije onog kojeg upravo gledaju. Ali, između tih albuma nema poveznica, ni u stihovima ni u muzici. Možda to možeš promatrati kao stupanj razvoja...
Neki bendovi kao što je In Flames učinili su Švedski melodic death poprilično popularnim žanrom... Smatraš li da mainstrim uspjesi (čak i ovako ograničeni) mogu pomoći glazbi ili joj možda štete? Je li prostor na MTV-u dobra ili loša stvar za nekomercijalne bendove?
Mislim da mainstreamom možemo smatrati samo najpopularniji žanr, jer inače to ne bi bio mainstream. Kada bismo našom muzikom željeli samo zaraditi novac ne bismo polagali nade u melodic death metal, nego bismo svirali drugačije stvari, možda nešto kao Rammstein ili slični, moderniji bendovi metal orijentacije. Mi muziku još uvijek radimo iz zabave i da bismo pratili svoje srca i osjećaje dok pišemo pjesme. Dakle, u našim glavama mainstream uspjesi nemaju utjecaja na ono što stvaramo jer nas za to u osnovi uopće nije briga. U skladu s tim, naš cilj nije da imamo spot na MTV-u. Ali, mislim da je dobro kada MTV vrti takve stvari, sve dok su zastupljeni svi žanrovi, ne samo oni za šire mase. Naravno, to je problem za nekomercijalne bendove, ali ne možeš svirati svako sranje u eteru samo zato što je drugačije.
Možeš li nam predstaviti vašu malu diskografsku kuću Sylphony Creations koju je osnovao Sascha? Neka nova izdanja na vidiku?
Zbog nedostatka važnog i potrebnog vremena, Sascha nema u planu mnogo izdanja. Ali, biti će nekih malih u budućnosti, to možeš biti siguran! Sylphony Creations je kuća osnovana iz hobija, izgrađena da bi podržavala manje underground bendove tako da ih se pripremi za veće diskografe. Ona nema nikakvu komercijalnu svrhu, već postoji samo da bi podržavala druge bendove, iz strasti prema objavljivanju muzike općenito.
Za kraj, gdje vas možemo očekivati po pitanju velikih open-air festivala ovog ljeta?
Za sada isplanirali smo nekoliko ljetnih koncerata, ali svi će biti unutar Njemačke. Svirati ćemo na Summer Breeze Open Air festivalu u Dinkelsbühlu, na Ancient Spirit festivalu u Lahru, a tu je i nekoliko manjih njemačkih nastupa. Već nekoliko tjedana raspravljamo i o njemačkoj turneji koja bi trajala kojih tjedan dana tijekom listopada, ali to još nije sigurno. Možda bude i koncerata u susjednim zemljama, ali drugih planova za sada nemamo.