FLESHCRAWL interview by Damjan
Njemački Fleshcrawl stabilna je i
konstantna sila na europskoj death metal sceni iako zbog slabe promocije u
startu tek posljednjih godina postiže davno zaslužena priznanja. Ako ih još
niste upoznali, njihov novi CD, “Structures Of Death”, mogao bi biti sjajna
polazna točka... A sa bendom će nas pobliže upoznati Olli Grbavac, gitarist čije
prezime, kao i završna zahvala za intervju na hrvatskom jeziku (!) jasno upućuju
na porijeklo sa ovih prostora...
“Structures Of Death” je vaš prvi album kojeg niste snimili u Švedskoj, već u
vašem rodnom gradu, Ulmu. Što vas je navelo na odluku da ovog puta ostanete kod
kuće? Smatraš li da se ta promjena na bilo koji način reflektira kroz album?
Morali smo odabrati studio u blizini naših prebivališta jer Basti nije
mogao odlaziti od kuće na duže vrijeme zbog svoje mlade obitelji, što je sasvim
razumljivo. Zbog toga smo kao mjesto po našoj mjeri odabrali Toninfusion Studio,
sa Martinom Schmittom za miks pultom. Nakon osam albuma, mi znamo točno kako
Fleshcrawl CD treba zvučati i znamo kako taj zvuk postići. Potrebni su nam samo
dobra oprema i tehničar, a oboje smo pronašli u Martinu i njegovom studiju. Ne
mislim da sama lokacija studija ima ikakvog utjecaja na zvuk albuma. I u
Švedskoj i u Njemačkoj oprema je kvalitetna. Osim toga, miks i mastering smo
opet obavili u Švedskoj, tako da je ta tradicija očuvana.
Osim što je old-school orijentacije, “Structures Of Death” nudi i određenu
količinu raznovrsnosti i “otvorenih horizonata”... Stoga pretpostavljam da ne
spadate među one koji smatraju kako bi death metal trebao biti hermetičan i
zatvoren unutar svojih originalnih postulata? Koliko god to pitanje bilo
apsurdno, misliš li da death mora evoluirati čak i kada se izvodi u old-school
formi?
Pa, ako pogledaš naše prethodne albume od početka do kraja, primijetit
ćeš da smo uvijek bili odani svojim korijenima, ali smo evoluirali kao autori,
te sveukupnim zvukom. Odsustvo evolucije za jedan bend znači stagnaciju, a
stagnacija znači smrt kreativnosti kod komponiranja novih materijala. Apsolutno
je moguće ostati “old school”, ali evoluirati nove “old school” pjesme.
S obzirom da je Fleshcrawl prisutan od ranih devedesetih i objavio je niz
sjajnih albuma, osjećate li se pomalo podcijenjeno u tisku? Pitam te to jer se
mnogi recenzenti uvijek iznova čude koliko ste dobri svaki puta kada vam izađe
novi CD...
Naravno da ponekad razmišljamo kako bi stvari danas stajale da smo imali
pravu promociju u vrijeme naše prethodne diskografske kuće, Black Mark. Oni za
nas nisu napravili ništa dok smo objavljivali prva četiri albuma. Nimalo
promocije, nimalo ponuda za turneje... Sve je krenulo na bolje sa Metal Bladeom,
ali još imamo puno posla oko isporuke svježeg mesa čitavome svijetu, ha ha!
Iskreno, mi smo navikli na našu karijeru “srednjeg nivoa” i zadovoljni smo
njome. Osim toga, svi mi radimo i ne možemo ići na turneju koja bi trajala
mjesec dana, na primjer. Za sada, nama je ok.
Zajebano pitanje: biste li radije snimili album koji će vas posve zadovoljiti,
ali će ga fanovi mrziti, ili nešto iza čega ne stojite 100%, ali je obožavano od
fanova? Molim lijepo, beskompromisan odgovor od beskompromisnog benda ;o)))
Jednostavan odgovor: no fuckin’ way! Nikada neće izaći ništa od
Fleshcrawla iza čega mi ne stojimo 100%. Vrlo smo probirljivi kada se radi o
pisanju pjesama, ali to je jedini način da se stvari obave kako treba. Bez
obzira koliko bismo zaradili s ovim ili onim.
Po mom mišljenju, “War Of The Dead” sa “Structures Of Death” na neki način
sabire sve ono što definira Fleshcrawl kao takav i daje nam lijepu demonstraciju
vaše sirove moći, ali i autorskih sposobnosti zapažene zrelosti. Koje su tebi
najdraže stvari na ovom albumu? Koje namjeravate svirati uživo? Općenito,
postoji li pjesma za koju si osjećao pišući je da se radi o nečem zaista
posebnom, nečem što se ističe, ili to dolazi tek kasnije, kada preslušavaš gotov
album?
Meni su najdraže naslovna pjesma, “Structures Of Death”, pa “Into The
Crypts Of Scattered Souls” i brza “Written In Blood”. Trenutno uživo sviramo
“Rest In Pain”, “Structures Of Death”, “Written In Blood” i “Into The Fire Of
Hell”. Taj intenzivan osjećaj nečeg posebnog imao sam dok smo stvarali riffove
za pjesmu “Structures Of Death”, a isti feeling imao sam i dok smo pisali “Into
The Crypts Of Scattered Souls”. Prilično intenzivno iskustvo.
Koliko sam čuo, izaći će i Limited Edition verzija “Structures Of Death” sa
bonus obradom “Rockin’ Is My Business” od The Four Horsemen. Hoće li biti i
drugih ekstra materijala? Iskreno, nisam upoznat sa The Four Horsemen... Što vas
je navelo da obradite upravo njihovu stvar?
Iza toga se krije jedna smiješna priča. 2002. godine svirali smo na
Wacken Open Air festivalu i imali smo smještaj u istom hotelu kao i bend koji se
zove Alabama Thunderpussy i, kao što možeš zamisliti, sa tim smo se momcima
sjajno zabavili. Bio je to trodnevni party. Tobs, naš bivši basista donio je
kasnije njihov CD i posebno izdvojio tu pjesmu, “Rockin’ Is My Business”, koja
je stvarno cool. Tako smo odlučili napraviti cover kao posvetu sjajnim danima
tog Wacken Open Air-a. Kada je stvar već bila snimljena primijetili smo da
pjesma nije izvorno od Alabama Thunderpussy. Eto, shit happens i sada “Rockin’
Is My Business” ima dvije obrade :-)
2005. godine vaša bivša diskografska kuća Black Mark objavila je “Crawling In
Flesh”, vašu best of kompilaciju, bez da vas je prethodno konzultirala... Kakva
je bila vaša reakcija? Što mislite o tom CD-u? Ako ništa drugo, znači da se
dovoljno dobro prodajete da bi naveli Black Mark na takav potez, heh? ;o)
Tako je, nisu uopće htjeli naše mišljenje u vezi s tim takozvanim “Best
of” albumom koji ne nudi ništa ekstra slušatelju. To je poprilično beskoristan
album, a mi nemamo nikakvih prava da učinimo bilo što protiv njega. To nam barem
donosi malo promocije i možemo dodati još jedan album u svoju diskografiju :-)
U posljednje vrijeme metalcore žanr osvaja golemu publiku koristeći hrpu death
elemenata (uz mnoge druge stvari, naravno), te “posuđuje” stvarno mnogo od
takozvane švedske melodične scene na tragu At The Gates... Smatraš li da će
uspjeh metalcorea pomoći i deathu općenito da dobije više pažnje, ili se radi o
potpuno razdvojenim tržištima? I, na kraju, što ti osobno misliš o metalcoreu?
Smatram da cijeli metal žanr u posljednje vrijeme dobiva više pažnje.
Metalcore je jedan od modernih stilova koji slušaju mnogi mladi ljudi. Osobno,
nisam uopće u tom điru, ali već smo nastupali sa bendovima takvog opredjeljenja.
Ako kombiniraš metalcore i death bendove na istom festivalu, doseći ćeš brojniju
publiku. Mislim da je trenutno bolje ići zajedno nego odvojenim stazama.
Vaš zadnji album, “Made Of Flesh”, promovirali ste na turneji sa Six Feet Under,
što je moralo biti sjajno iskustvo... Kako bi opisao momke iz Six Feet Under iza
pozornice? Hoće li biti nečeg sličnog i u sklopu promocije “Structures Of
Death”?
Da, turneja sa Six Feet Under je bila sjajna i dobro smo se zabavili
zajedno. Momci iz SFU su sjajne osobe, čak se i Chris Barnes, koji je pomalo
stidljiv u javnosti, pokazao kao vrlo prizemna i prijateljski raspoložena osoba.
Na turneju bismo željeli ići 2008, i trenutno razmatramo neke ponude i
mogućnosti. Također, u igri su i određeni festivali iduće godine, ali još nema
potvrđenih datuma.
Pomalo off-topic, ali... Na kraju krajeva, prisutni ste od prvih dana deatha, pa
pretpostavljam da ste prave osobe za ovo pitanje... Primjera radi, spomenuli smo
Six Feet Under; oni su mnogo eksperimentirali, da bi se na kraju vratili čistom
old-school zvuku. Što misliš o njihovoj, ali i o evoluciji deatha općenito, sa
svim manje ili više nedavnim podvrstama i metamorfozama ovog žanra?
Slušao sam Six Feet Under kada su objavili svoj prvi album. Tada sam još
išao u školu i tada je to bilo nevjerojatno izdanje sa vlastitim, vrlo posebnim
stilom death metala. Mislim da su oni evoluirali u snažnu cjelinu i stabilna su
konstanta današnje death metal scene. Danas ima mnogo sjajnih death metal
bendova. Nile, na primjer. Kada si zadnji puta čuo tako intenzivan zvuk? Usudio
bih se reći da je death metal u ovom trenutku na svom vrhuncu.