FIELDS OF THE NEPHILIM interview by Doris

Vjerojatno najmoćniji dark wave bend, Fields Of The Nephilim, ponovo je među nama. Nakon gotovo desetljeća bez pravog studijskog albuma, Carl McCoy & co. vraćaju se izvrsnim "Mourning Sun" koji sasvim sigurno spada među najbolja ostvarenja grupe. U pripremi je i velika turneja, a najbolji uvid u cijelu priču pružit će nam sam McCoy...

"Mourning Sun" je dočekan s oduševljenjem kao povratak zvuku sa "Eliziuma". Smeta li te činjenica da je vaš novi album uglavnom promatran kao retro, back-to-the-roots CD?

Ne bih rekao da ga svi tako doživljavaju… Mislim, ovaj album je logičan nastavak svega što smo do sada napravili. Pretpostavljam da postoji zajednički nazivnik u svoj muzici koju sam do sada stvorio, jer ona uvijek dolazi od moje osobnosti, a osim toga još uvijek se radi o istom, isprepletenom konceptu, tako da neke sličnosti i refleksije nužno moraju postojati. Ali, nisam namjerno nastojao da bude tako. Do toga cijelo ovo vrijeme dolazi prirodnim putem.

Ovaj album napisao si u gotovo Spartanskoj izolaciji... Što te nagnalo na tako radikalnu odluku?

Na neki način želio sam odstraniti ograničenja i limite, a ovim postupkom to sam i postigao - nisam bio ograničen, i mogao sam raditi koncentrirano, bez da mi išta odvlači pozornost. Najviše volim tako raditi. No, to ne znači da sam cijelo vrijeme sjedio u zamračenoj sobi, ha ha ha, i da sam potpuno sâm napravio cijeli projekt. Nije bilo baš tako... Jednostavno sam se maknuo od "normalnog" načina snimanja i stvaranja. Izolirao sam se od prošlosti, od bilo kakve muzike i nekih takvih područja.

"Mourning Sun" je tvoj prvi album potpuno novih materijala nakon dugo vremena.

Da.

Osjećaš li tremu prije povratka na svjetske pozornice sa novim pjesmama?

Ne, ne. Svaka ploča na kojoj sam do sada sudjelovao bila je uvijek nova i drugčija od prethodnih, tako da nemam strahova. U stvari, jedva čekam da turneja krene. Volim svježe izazove.

Što je uzrokovalo tako dugu pauzu prije ovog albuma? Zašto si toliko čekao?

Pa, nisam čekao. Bilo je to više kao... Pokušao sam napraviti neke stvari prije par godina, no pojavili su se problemi sa diskografskom kućom i to me privremeno zakočilo. Nisam mogao ništa napraviti nekoliko godina. Što se tiče ove ploče, ona nije zahtjevala previše vremena: od samog početka, prvih skica, do završnog rezultata prošlo je dvije godine. Ne mislim da je to predugo... Ovo je pravi trenutak, osjećam da je pravo vrijeme za novi album, a na neki način vrijeme mi i nije bitno. Ne zabrinjavam se oko vremenskog aspekta stvari.

Limited Edition verzija "Mourning Sun" albuma sadržat će bonus pjesmu i video. Možeš li nam reći nešto više o tom video spotu?

Ne, ne u ovom trenutku, jer još nije odlučeno o čemu će se točno raditi... Nisam odlučio, a ni diskografska kuća se nije točno izjasnila, pa... Ne mogu govoriti pouzdano o tome dok ne budem siguran što ćemo točno napraviti. Bonus pjesma je obrada, zove se "In The Year 2525". To će biti jedan od bonus-trackova. Za video ćemo pričekati, pa vidjeti.

Kad već govorimo o spotovima... kako si se osjećao kada su se, krajem osamdesetih, vaše mračne, okultne pjesme pojavile na Top of the Pops, u društvu Michaela Boltona, Phila Collinsa, i sličnih izvođača koji su tada dominirali top ljestvicama?

Ha ha ha, to je baš pravo postignuće, zar ne? U stvari je pomalo ironično. Svidjelo mi se to, smatrao sam da je poprilično smiješno. Mislim, zašto ne? Svirali smo u istom glazbenom području kao i sada, dominirali smo svojom scenom i žao mi je ako nas to vodi prema komercijalnim tokovima... To je taj tip uspjeha. Ali, smatram da smo onamo dospjeli na pošten način. Nismo imali tim ljudi oko sebe, kao današnji komercijalni bendovi čije pjesme se vrte do besvijesti, i koji su odmah nominirani za ove i one nagrade, a da im album još nije niti izašao. Mi smo, s druge strane, do uspjeha došli prirodnim putem, na temelju prodanosti albuma. Zbog toga je to bilo tako dobro.

Možeš li mi reći nešto o stihovima i temama kojima se bavi "Mourning Sun"?

Ah, teško je to sažeti u nekoliko riječi, mislim da su stihovi tu, na ploči, treba ih samo poslušati uz muziku... ali, očigledno, radi se o svojevrsnom neprekidnom putovanju koje je počelo našim prvim pločama, i ovaj album, u tom smislu, donosi sažetak svega što je bilo, uz naglasak na onome što tek dolazi. Mislim da su stihovi orijentirani prema naprijed, prema budućnosti, i da su pozitivni. Ima nekih refleksija prošlosti, ali stihovi se uglavnom bave budućnošću naše prošlosti, da se tako izrazim. Mislim da predstavljaju i simboliziraju novu eru, novi početak... Naravno, volim da ljudi sami tumače i percipiraju pjesme, pa mogu reći i da su stihovi višeslojni. Volim se igrati riječima... A osim toga, radi se prije svega o osjećajima koje stihovi izazivaju, znaš... Teško mi je to objasniti ovako, telefonom...

Sredinom devedesetih istraživao si industrial i death metal. Gledajući unatrag, što misliš o tim industrial/death eksperimentima? Smatraš li da su pomogli bendu da osvježi zvuk, sazrije i evoluira?

Da, mislim da da... Bilo je to nešto što sam morao napraviti, potez kojeg je trebalo povući, jer krajem osamdesetih osjetio sam da sve skupa postaje ustajalo i ograničeno, da više nemamo kuda razvijati svoj tadašnji zvuk. Bojao sam se da ćemo postati jedan od onih komercijalnih bendova koji se vrte u krug sve dok potpuno ne izblijede. To zaista nisam želio, kod takvih stvari ja sam poprilično radikalno alternativan. Draže mi je nešto razbiti i krenuti iznova, u svježi izazov, nego prihvaćati ustajalost. Uvijek to radim, volim svježi izazov. Ne znam što ljudi misle o tome, ali to je bilo nešto što sam morao napraviti, radi sebe. Ali, mislim da sam to uspio postići na svakom albumu i to me ohrabruje da nastavim. Gledajući unatrag, smatram da svaki album ima svoj smisao, svoje mjesto. Bez "Zoon" vjerojatno ne bih napravio "Mourning Sun", a bez "Eliziuma" ne bih napravio "Zoon". Znaš, sve je to dio mene, dio moje osobnosti, radi se samo o različitim aspektima i različitim emocijama.

Vaš prethodni album, "Fallen", izazvao je mnoge kontroverzije. Bio je najavljen kao reunion originalne postave, ali se pretvorio u kolekciju starih, neobjavljenih demo snimki. Kako je došlo do toga da se stvari do te mjere otmu izvan kontrole?

Uhhh... To je teško komentirati. Mislim, moja je namjera zaista bila okupiti originalnu postavu, ali to je bilo beznadno, nije se moglo ostvariti... Bio je to korak unatrag i nije baš funkcionirao. Želio sam da objavimo jedan album, ali na kraju... Ne znam ni sam što se dogodilo. Nije na meni da upirem prstom... ali nekako je došlo do toga da je album objavljen kao kolekcija starih demoa i takvih stvari, i to me nije baš razveselilo. Stvar je izmakla iz mojih ruku, a ljudi koji su za to odgovorni dobro znaju tko su, kao što i ja to znam, pa... To je ružan dio moje povijesti, ružan period.

Tokom devedesetih mnogi su se bendovi poigravali new wave i goth rock elementima, pretvarajući ih u gotovo trendy stvar. Smeta li to tebe, kao jednog od pionira ovog žanra?

Ne, mislim... netko je u tome pronašao komercijalan aspekt i pretvorio to u pomodnu stvar, to se uvijek događa i to kvari muziku, ali mislim da se radi o kratkoročnoj pojavi. Osim toga, postoji još ambicioznih, inspirativnih bendova koji sadrže u sebi onu originalnu crtu cijelog dark wave pokreta i mislim da su ti bendovi još uvijek prisutni. Nama je dopušteno da nastavimo sa ovime što radimo i nadam se da ćemo i dalje inspirirati dobre bendove, a gurati u stranu one pomodne, kako bi pokazali pravo lice ovog žanra.

Vaš Špageti-western imidž bio je vrlo neobičan, pogotovo za šarene, kričave osamdesete. Sam taj koncept, kombinacija wesetrn imidža sa mračnim umjetnostima i misticizmom zaista je čudan. Što vas je inspiriralo za to?

Ha ha ha, ne znam što nas je inspiriralo, jednostavno smo bili takvi... Ali ne bih rekao da je to bio pravi western imidž, mi smo to nosili, i još uvijek nosimo... A više nas je nadahnu Viktorijanski, Europski stil... Ti šeširi i kaputi, kada bolje pogledaš to nije baš western stil, iako nas je pomalo nadahnuo i onaj prašnjavi, kaubojski đir. Ne znam, vjerojatno smo to negdje vidjeli, u filmu, ili tako nešto, i činilo nam se da paše uz nas... To je najbliže što smo ikada došli westernu, ha ha... Počelo je kao zabava, mislim, a onda je nekako zapelo uz nas i nakon toga bilo je jedva nekoliko promijena. Ljudi nas po tome pamte, što je ok.

Ima li novosti o postavi sa kojom ćeš ići na "Mourning Sun" turneju?

Ne, live postava još nije spominjana jer tek formiramo samu turneju. To se upravo organizira, pa neće biti najava dok se sve skupa jasno ne definira. Nadam se da će turneja startati negdje početkom 2006. Definitivno ćemo svirati u živo.

Živimo u vrijeme digitalnih medija. Hoćete li snimati koncerte ili neke druge materijale za možebitni DVD?

Da, nadam se tome, yeah. Da, mislim da hoćemo.

Gledajući unaprijed, vidiš li Fields Of The Nephilim kao aktivan bend koji će nastupati u živo na regularnoj bazi?

Da, moramo. Mislim da naša reputacija potječe od live nastupa. Po meni, nismo bili baš tako dobri u studiju, mislim da nikada nismo uhvatili onaj magičan trenutak, dok je na koncertima kemijska reakcija između nas i publike bila ono što nadahnjuje... Zato je to velika stvar koju moramo obaviti.