>> Nazad na intervjue

Grupu Event osnovala su 1996. godine četvorica polaznika glazbenog koledža Berkley u Bostonu. Počeli su kao tipičan progressive metal bend u stilu Dream Theater, ali kroz godine, njihov stil evoluirao je u moderan hard rock sa elektronskim i industrial elementima. Njihov novi album, "Scratching At The Surface", predstavlja čvrsto svjedočanstvo o novom Eventu - premda strukture pjesama ostaju složene i zanimljive, bend danas koristi širok spektar utjecaja, koji se protežu od klasičnog rocka, pa sve do modernijih uzora kao što su Nine Inch Nails ili Marylin Manson. O novom albumu, progressive muzici i njenim modernim oblicima razgovarali smo sa pjevačem, Daveom Delucom.

Možeš li nam predstaviti vaš novi album, "Scratching At The Surface"?

Pa, to je naš treći album i vjerujem da je objavljen prošlog tjedna u Europi. Mi ga doživljavamo kao kombinaciju modernog rocka sa našim starijim, progressive metal utjecajima. Imamo jake osjećaje prema ovom albumu i nastojimo svirati širom svijeta, uz nadu da ćemo vam se svidjeti.

Koje su teme stihova?

Mnoge pjesme sadrže različite komentare o različitim stvarima, mislim, to su pogledi na razne aspekte naših raznovrsnih međuljudskih odnosa. Kao, na primjer, govorimo o odnosu između tebe i tvoje ljubavnice, tvoje cure, govorimo o odnosima drugih ravnopravnih osoba, kao - kako ćeš reagirati u određenoj situaciji, kada pričaš sa nekim tko te ne voli i koga niti ti ne voliš, ali si u situaciji da je razgovor važan, kako bi posao bio obavljen. Ili kada radiš nešto što je teško za tvoje mentalno stanje, stvari stresne prirode. Konkretno, kroz prvu pjesmu, koja otvara album, "Make Your Way", razmišljali smo o situaciji kada tražiš svoj pravac, svoj put, otkrivaš kuda te tvoje greške vode. Znaš što mislim, kada napraviš određene stvari, doneseš odluke, a te odluke postanu ono što bi mogao smatrati za svoj put - ako promijeniš svoj put, kako to utječe na tvoj život i navede te na određene stvari, da pokušaš nešto različito… O tome se radi. Znaš, tu ima i socijalnih komentara, različitih stvari, širok spektar tema. Sve u svemu, nešto kao život i životne teme, ali sve je prilično mračno, nema baš mnogo veselih stvari ovdje.

Kako bi opisao vašu muziku?

Imamo širok spektar utjecaja koji oblikuju našu muziku na razne načine. Uzimamo sve od stare škole kao što je Led Zeppelin, pa do sredine devedesetih i utjecaja kao što su King's X, Faith No More, Soundgarden, a tu su i druge stvari, industrial utjecaji, kao Nine Inch Nails, i to nam sve pomaže da oblikujemo neke od naših zvukova i pejzaža koje koristimo.

To vjerojatno nije namjerno, ali vaša muzika ima dodirnih točaka sa novijim albumima King Crimsona. Jesi li čuo te albume, ili je u pitanju slučajnost?

Hm, pa, rekao bih da uživam u King Crimsonu, ali nisam čuo neke od njihovih novijih albuma. Međutim, naš basist ih je čuo i znam da je on pod njihovim utjecajem, pa mogu shvatiti odakle dolaze te dodirne točke. Znaš, bili smo uspoređivani… neke naše gitaristički orijentirane stvari bile su uspoređivane sa Robertom Frippom (lider King Crimsona, op. a) zadnjih godina.

Da, i Crimson se tokom posljednjih godina okrenuo elementima industrial metala i raznim zvučnim efektima…

Možda bi smo trebali ići na turneju sa tim dečkima.

Imate li kakvih planova za turneju?

U ovom trenutku planiramo nastupe za svibanj i lipanj ovdje u SAD-u, ali kao bend se još uvijek razvijamo u Europi. Tamo smo nova grupa, pa kada naš album izađe, ljudi će reagirati na njega i ako bude dobro prošao, rado ćemo svirati u Europi. Kada malo razmislim - rado ćemo svirati bilo gdje.

Postoji li neki bend sa kojim bi ste posebno rado išli na turneju?

Pa, ne znam. Mislim da bi bilo zanimljivo ostvariti ideju sa King Crimson. Da budem iskren, toliko je različitih bendova sa kojima bih volio ići na turneju, ali naša muzika je karakteristična i teško se uklopiti sa nekim drugim bendom u usklađenu cjelinu. Da, rekao bih - sve od King's X pa do Porcupine Tree, čak i do izvođača kao što je Steve Vai ili čak nešto sa nu metal ozračjem, ali, ostavit ću vam da sami pogađate koji od takvih bendova bi nam odgovarao, ha-ha. Dosta je bendova sa kojima bih išao na turneju.

Koliko je važna uloga producenta u progressive muzici?

Pa, naše materijale producirao je naš gitarist. Produkcija nam je vrlo važna. Znaš, kada pokušavaš stvoriti nešto što će se isticati između mnogih drugih ploča, onda su produkcijski aspekti vrlo važni, jer oni moraju, da tako kažem, zaintrigirati slušatelja, moraju pomoći slušatelju da čuje različite stvari i to je ponekad teško u početku, ljudi kažu: "Wow, kakav čudan, interesantan zvuk". Ali, dok prolaziš kroz taj proces, navikavaš se na njega sve više i više, i dok se razvijaš kroz to, mislim da to postaje nešto prilično ugodno.

Zar nije neobično što je progressive muzika imala najviše uspjeha sedamdesetih, kada su produkcijske sposobnosti bile najslabije razvijene, a ljudi tek otkrivali magiju produciranja?

Pa, mislim da to ne važi za nas; kada stvaramo, mi koristimo mnogo više suvremenih, modernih rock utjecaja i raznolikih struktura u našoj muzici. Na neki način, dosta naših materijala je utemeljeno na tradicionalnom progressive rocku. Ljudi kažu da imamo dugih pjesama i gitarističkih solaža, pa se čini da je naš album konceptualan, ali to se ne može primijeniti na nas. Svaka naša pjesma je zaseban entitet i ima svoj, različit pravac. Za nas, produkcijski elementi se nadodaju na ukupnu zvučnu shemu, dakle, koristimo produkciju da bismo stvorili vokalne efekte, zvukove koji napadaju vaše uho na drugačiji način… Ili će neki zvuk gitare biti promijenjen, pa zatim, na sve to dodajemo drum loop-ove, poneki specijalan efekt. Kao na primjer, uvod u pjesmu "Pleasure And Pain", to je mislim jedanaesta pjesma na albumu, nisam siguran…

U stvari, to je pjesma broj dvanaest.

Dvanaest? Oprosti. Taj uvod zvuči kao gitara sa devet žica, ali je u stvari korištena obična gitara, koja je zatim ukopčana u kompjuter i procesuirana, tako da joj je oduzet prirodan zvuk, a dobila je više industrial obilježja, što je pomalo drugačije i neobično. Tako, to su produkcijske ideje kroz koje mi pokušavamo razmišljati moderno, dok je produkcija iz '70.-ih više naginjala tim grandioznim projektima.

Prije vas nikada nisam intervjuirao bend koji istodobno koristi toliko utjecaja iz progressive rocka i metala s jedne strane, a iz industrial metala i electro rocka s druge strane. Kako to da ste odlučili spojiti ove utjecaje u jedan stil?

Hm, samo smo pokušali napraviti nešto malo drugačije. Kada smo počinjali, 1996, naš stil je bio puno više orijentiran prema Dream Theater pravcu, i odlučili smo više da ne pripadamo tom smjeru, kao cijeli bend. Zbog toga, htjeli smo iskoristiti neke od naših drugih utjecaja kako bismo stvorili potpuno drugačiji pristup. To je nešto oko čega smo se osjećali mnogo ugodnije. Udaljili smo se od munjevitih solaža na gitarama i od simfonijskog zvuka kakav je bio karakterističan za nas prije nekoliko godina, u starim danima, kada smo imali velike klavijature sa svim tim zvukovima, i pokušali smo se uhvatiti u koštac sa drugačijim utjecajima - to su, kao što sam spomenuo - Nine Inch Nails, pa i više pop stvari, kao Garbage ili Orgy, ne znam koliko ste upoznati sa Orgy u Europi. Tako, htjeli smo samo napraviti drugačiju vibru od bendova kao… znaš, Spock's Beard, koji više primaju utjecaje iz klasičnog progressive rocka. Mi više upijamo od modernog rocka, pa zatim to kombiniramo sa žešćim, progressive aspektima, u stilu kojeg su započeli Dream Theater.

Ja sam doživio Event kao osvježenje, jer, po mom mišljenju, progressive metal se počeo ponavljati u proteklih nekoliko godina - još uvijek ima dosta dobrih bendova, međutim prog metal kao cjelina je pomalo zapeo, paralizirao se…

Ja mislim da, ako tražiš, možeš naći inovativnih bendova. Na primjer, na istoj diskografskoj kući kao mi je i Pain Of Salvation, oni su još jedan bend koji je napravio svojevrstan iskorak i radi zanimljive stvari. Ali, većina stvari koje sam čuo se vraća više prema power metalu, u stilu Helloweena, Manowara i drugih bendova s kraja osamdesetih. Znaš, te stvari sa duplom kasom, taj stil je previše nezgrapan za moj ukus, mislim - očito, mi ne radimo takve stvari. Ali ima puno bendova koji se drže slične vibre. To je već napravljeno mnogo puta, i mi tražimo nešto malo drugačije. To je malo teško za nas jer smo na diskografskoj kući koja drži tu vrstu bendova.

Što misliš o progressive bendovima tipa Spock's Beard ili The Flower Kings koji sviraju gotovo identično kao i bendovi iz sedamdesetih?

Mislim da su oni doveli taj stil na novu razinu. Mi smo bili na turneji sa Spock's Beard, prije oko godinu i pol, odsvirali smo nekoliko koncerata sa njima ovdje u SAD-u i mislim da oni uzimaju od tih (progressive rock) aspekata, ali također oni sviraju više u hard rock tonu, mislim, to je još uvijek jako, jako progresivna muzika, ali većina old school prog rocka je naginjala više prema art rocku, dok ovi dečki prije sviraju neku vrstu hard rock progressive stvari. Oni više uzimaju od Rush i podižu to u još malo žešće sfere. Ali, istodobno, oni su vrlo talentirani muzičari, donose nešto što mlađi bendovi ne uzimaju u obzir, nešto kao Genesis, i takve stvari iz prošlosti. Spock's Beard treba otkriti kao nešto novo, kao novu verziju nečega što je bilo napravljeno prije trideset godina.

U stvari ja volim Spock's Beard, ali njihovu muziku se lako može zamijeniti za novi Yes ili ELP album, što me malo smeta.

Da, ali audio standardi su definitivno danas bolji u tim stvarima. Svatko doda nešto svoje, nešto drugačije. Znaš, Neal Morse (Spock's Beard) će pjevati prilično drugačije od Iana Andersona.

Još samo jedno pitanje - završna poruka za hrvatske fanove, koje bi vam "Scratching At The Surface" mogao donijeti…

U redu, zahvalio bih svim slušateljima u Hrvatskoj koji vole muziku drugačijeg zvuka i ako bi nas netko htio kontaktirati putem našeg web-sitea na Internetu, slobodno nas posjetite na www.eventband.com i pošaljite poruka koliko god želite… Znate, dobre ili loše poruke, nas zanima svaka vrsta odgovora na našu muziku. Pa, hvala, cijenimo to.