DREAM THEATER
Ljubljana, Tivoli, 19.10.2005.
by Levi
Dream Theater je jedan od onih bendova koji se sviđaju ili ne; nema sredine. Po mom mišljenju, njihovo bi poznavanje trebalo biti obavezno svim ljubiteljima rock i metal glazbe, iako je njihov glazbeni izričaj nekima naporan. Možda bih pretjerao kad bih im dodijelio titulu Pink Floyda metal glazbe (ali asocijacija na činjenicu da na koncertu ubacuju i dio njihovog Shine On You Crazy Diamond, a u istoj pjesmi mogao se čuti i Metallicin Wherever I May Roam). A da se isplati ranije doći na koncert potvrđuju fanovi koji su se uspjeli dočepati pjevača Jamesa LaBriea te dobiti fotku i autogram.
Početak koncerta zakazan za 20 sati dočekala je skoro popunjena dvorana Tivoli u Ljubljani. Izlazak benda na pozornicu oko 20.15 popraćen je burnim pozdravom publike i početnim taktovima pjesme "The Root Of All Evil" s albuma "Octavarium" koji Dream Theater promovira na ovoj turneji. S istog albuma uslijedila je pjesma "Panic Attack" te pozdrav publici i najava ovogodišnje obljetnice 20 godina postojanja Dream Theatra (počeci benda sežu do vremena kad su se zvali Majesty). Koncert je nastavljen kronološkim sviranjem jedne pjesme sa svakog albuma. Nakon sat i pol svirke nastupila je stanka od 15 minuta kako bi se bend odmorio i nastavio svirku sve do ponovnog dolaska do albuma "Octavarium". Vrhunac koncerta bio je bis koji je započeo s laganicom "The Spirit Carries On" čijem se izvođenju pridružila i publika. Tivoli je zatim skočio na noge uz "Pull Me Under" na koju se nadovezao legandarni "Metropolis part 1 - The Miracle and the Sleeper" čime je koncert završio.
Pozornica je bila jednostavno koncipirana ističući samo glazbenike. Na tri velika projekcijska platna naizmjenice su se pratile solo-dionice pojednih glazbenika, gitarista Johna Petruccija ili Jordana Rudessa na čijoj je klavijaturi montirana mala kamera. Raspoloženje članova benda bilo je fenomenalno, pa nas je i inače suzdržani basist John Myung počastio s nekoliko osmijeha i egzibicijom sviranja bas-gitare s bubnjarskom palicom, čemu se pridružio i John Petrucci. James LaBrie i bubnjar Mike Portnoy čitavo su vrijeme poticali publiku na što aktivnije sudjelovanje u koncertu. Mike Portnoy često je na nogama svirao svoj monumentalni bubanj izazivajući ovacije publike.
Teško da je itko ostao razočaran koncertom koji je trajao skoro tri sata. Pravim izborom pjesama i pojedinim solo-dionicama svakog člana benda (bez kojih se ovakav koncert ne može zamisliti), Dream Theater je kao kroz san vodio publiku na ovom jedinstvenom glazbenom putovanju, pokazavši svoje nevjerovatno umijeće sviranja. Iako njihovi albumi zvuče perfekcionistički što se tijekom nastupa moglo čuti, ipak je naglasak bio na tome da se napravi dobra atmosfera. Čestitke idu i organizatorima koncerta, ekipi već poznatoj po realizaciji svake godine sve boljeg Metal Campa u Sloveniji, koji su ponovo pokazali sposobnost dovođenja velikih rock i metal imena na ove prostore.
Nadam se da će se netko Dream Theater sjetiti dovesti u Hrvatsku, po mogućnosti ljeti, negdje uz obalu. Pulska arena izgleda kao idealno mjesto, iako bi se o lokacijama moglo još dugo raspravljati.
