DORO / MESSIAH'S KISS
Rijeka, klub Točka, 01.12.2002.
|
Koncert Doro Pesch u Rijeci jedan je od najvećih glazbenih događaja koje je ovaj grad doživio. Jednom davno, u Rijeci je pjevala i Tina Turner, ali to ipak ne ulazi u kategoriju heavy rocka ili metala, pa možemo slobodno reći da je Doro nešto najbolje što se dogodilo u Rijeci, s našeg stajališta kao rock/metal
magazina. Energična njemica u potpunosti je opravdala velika očekivanja - jedan od posjetioca rekao je: "Blackie Lawless je kralj metala, a Doro je kraljica". O Blackiju (W.A.S.P.) možemo raspravljati, možda baš i nije kralj, ili ako jest, nije jedini, ali Doro - ona je definitivno najbolje što metal može ponuditi, ako govorimo o ženama. Održala je koncert bez slabih točaka, u visokom ritmu, uglavnom sastavljen od žestokih pjesama, sa tek ponekom baladom. Mainstream scena je tokom devedesetih zaobišla Doro u širokom krugu, ali izvedbom
brojnih pjesama iz različitih perioda svoje dugotrajne karijere, Doro potvrđuje da je od prvog do posljednjeg albuma ostala jednako moćna, samo što MTV nije bio uvijek prisutan da njene majstorske radove predstavi najširoj publici.
U "Točki" je otpjevala pjesme u rasponu od svog prvog albuma, dok je još bila dio legendarnog Warlocka, "Burning Witches", pa do posljednjeg, "Fight", koji isto tako zaslužuje najviše ocijene.
Publika je reagirala izvrsno, i glasno podržala njen nastup, jednako uz najveće hitove, kao što je "All We Are", i uz novije, "White Wedding"
(obrada pjesme Billyija Idola) ili "Fight". Oni koji su bili na koncertu mogu biti ponosni na atmosferu koju su stvorili, jer je Doro rekla i da je nastupala pred brojnijim publikama, koje su međutim bile statične, a u Rijeci je relativno mali broj
posjetioca bio vrlo aktivan i živ, pa je ona ostala pod jakim dojmom svojih hrvatskih fanova.
Uz Doro, u Rijeku je došao i američko / njemački heavy band Messiah's Kiss. Oni su otvorili koncert, i dobro zagrijali publiku uoči nastupa
Doro i njenog benda. Messiah's Kiss je 2002. godine snimio svoj prvi album, "Prayer For The Dying", kojeg je kritika sjajno primila, a ako se nakon jednog albuma može donositi sud, ovaj
bend bi mogao uskoro napraviti velike stvari. Vrlo su žestoki, ali se uglavnom drže unutar okvira tradicionalnog heavy metala, u stilu bandova iz osamdesetih. Njihova muzika temelji se na moćnim riffovima, koji su u "Točki" došli do izražaja, što je publika prihvatila s odobravanjem. Na žalost, solo gitara i vokal bili su lagano potisnuti u miksu, ne previše, ali dovoljno da se primijeti
(DS; photo © Sound Chaser)