DISMEMBER
Trzin,
Slovenija, 09.05.2003.
by Siniša Baričević
Prvi dolazak Dismembera u susjednu Sloveniju bio je događaj koji se nije
mogao propustiti. Prvi put su morali doći još 1991. godine, ali zbog dobro
poznatih ratnih događaja to nije bilo moguće. Izvor neizvjesnosti ovaj put na
sreću predstavljala je samo činjenica da je koncert organizirala ekipa iz Škofje
Loke, ista koja je organizirala koncert bendova The Crown i God Dethroned
22.02.2003. u Škofji Loki i koji se nikad nije održao. Ta neizvjesnost nije
prestala ni dolaskom u Trzin, malo mjesto 15-ak km udaljeno od Ljubljane, budući
Dismembera još uvijek nije bilo. Nakon još malo lagane napetosti zbog toga, na
kraju su svi odahnuli kad se na prozoru prvog kata kulturnog doma u kojem se održao
koncert pojavio David Blomqvist, gitarist i suosnivač legendarnog švedskog
death metal benda.
Show je, dakle, mogao početi, a otvorio ga je
slovenski bend Scaffold, koji može sloviti za jednog od najboljih bendova na
slovenskim, pa i hrvatskim prostorima. Dečki sviraju žestoki i brzi death
metal, a na stageu djeluju razorno uz luđački headbanging, tako da je jedino
veliki Dismember naišao na veće odobravanje kod fanova.
Inače, u dobro uređenom prostoru kulturnog
doma "France Kotar" u Trzinu okupilo se stotinjak ljudi (metalaca,
naravno) koji su samo djelomično ispunili prostor. Koncert Dismembera je ipak
zaslužio puno veću posjećenost.
Nakon Scaffolda slijedio je nastup talijanskog
benda Adimiron, čiji se koncert može najkraće opisati riječju: loše! Bend
svira nekakav brzi death/black, ali je nastupio toliko bezvoljno i neuvjerljivo
da je to publika odmah primijetila tako da su skoro svi izašli na svježi zrak,
umjesto da gledaju objektivno užasan koncert.
Iako su svi očekivali da će nastupiti drugi
talijanski bend, Infernal Poetry (za kojega se poslije saznalo da im bubnjara
nisu pustili u Sloveniju), zatvorili su se zastori na stageu, a kad su bili
ponovo otvoreni uslijedilo je iznenađenje: Dismember je započeo nastup i to na
svoj karakterističan način: nevjerojatno brzom i žestokom svirkom. Koncert je
ispao jako dobro iako je sound bio na jedva prihvatljivoj razini tako da su
melodije ostale gotovo nečujne, ali su riffovi i brzina sve više zapaljivali
publiku. Više pažnje je posvećeno starijoj diskografiji benda, a naročito
prvom kultnom albumu "Like an Everflowing Stream", a kojega su
odsvirali čak pet pjesama. Od pet full-length albuma benda ostao je zanemaren
jedino "Hate Campaign". Šveđani su bili u dobroj formi: Matti Karki
je režao kao i uvijek, David Blomqvist je na gitarama oduvijek okosnica benda,
vrlo dobro se predstavio i povratnik u bend, bassist Robert Senneback, a i mladi
tour gitarist koji se pridružio bendu dva tjedna prije turneje. Posebno treba
spomenuti bubnjara Fred Estbyja, koji je koncert Dismembera svojom snagom i
preciznošću pretvorio u pravi orkan. Svi članovi benda bili su vrlo
zadovoljni podrškom publike koja je, usprkos tome da nije bila jako brojna,
podržavala bend od prve do zadnje sekunde koncerta i tako dostojno proslavila
ove death-velikane. Koncert je trajao malo prekratko (50-ak minuta), ali je zato
bio pun adrenalina, a bio je i prava prilika da Dismember s ugodnim iznenađenjem
vidi da i na ovim prostorima ima odane fanove od kojih ga mnogi prate praktički
od prvog dana.