>> Nazad na live reports

DEEP PURPLE

predgrupa: Hard Time

Zagreb, Paviljon 5, 06.12.2003.

by Damjan Stanić

              6. prosinca 2003. Zagreb je ugostio hard rock pionire, Deep Purple. U Paviljonu 5 Zagrebačkog velesajma okupio se ogroman broj fanova, od starih, debeljuškastih ex-hipija, pa do srednjoškolaca od kojih je bend dvostruko stariji. Koliko je rock u stvari podcijenjen govori nam činjenica da je bilo mnogo više mlađih ljudi, dok su nostalgičari iz sedamdesetih vjerojatno ostali iznenađeni količinom kvalitetnog, novog materijala koji je Deep Purple isporučio u vrhunskoj izvedbi.

Publiku je zagrijao Pišta sa svojim Hard Timeom – kao i uvijek, njihov nastup usidren na pola puta od hard rocka do heavy metala ostavio je dobar dojam, a publika je reagirala pozitivno, naročito na stari hit “Kiss My Ass And Go To Hell” sa istoimenog albuma.

Nakon podužeg iščekivanja, Deep Purple se pojavio na pozornici i pomeo publiku sjajnom izvedbom klasika “Highway Star”. Bubnjar Ian Paice i gitarist Steve Morse polako su gradili poznat uvod u ovu pjesmu, poigravajući se osnovnom temom u kojoj bubanj polako podiže napetost, a gitara se izvija oko osnovnog ritma i najavljuje eksploziju čuvenog Highway Star riffa. Sijed, kratko ošišan i debeljuškast, Ian Gillan uspio je vjerno otpjevati zahtjevne vokalne segmente, iako su oni pisani za raspon glasa kojeg je Gillan imao prije trideset godina, a o kome danas može samo sanjati. Ipak, velikim htijenjem i energičnim nastupom uspio je nadoknaditi (dobro prikrivene) nedostatke u vokalnom rasponu. Ako je vjerovati Ritchieju Blackmoreu, Gillan bi i danas pjevao kao sedamdesetih da godinama nije pio alkohol bez ikakvog osjećaja za mjeru. No, na zagrebačkom koncertu, Ian je svoj posao obavio sjajno, što potvrđuje ocijene kritičara da se njegov glas oporavlja nakon kriznog razdoblja početkom i sredinom devedesetih.

U prvom djelu koncerta bend je izveo još nekoliko klasika, među kojima i nešto kraću ali vrlo energičnu verziju hita “Strange Kind Of Woman”, kao i veliki hit iz 1984, “Knocking At Your Back Door”. Između ovih besmrtnih naslova koji će zauvijek stajati kao zaštitni znak hard rocka općenito, Deep Purple je “ugradio” i nekoliko novih pjesama sa albuma “Bananas” (2003.) – “Silver Tongue” se može ravnopravno nositi sa proslavljenim uspjesima iz prošlosti ovog benda, a “House Of Pain” je možda i ponajbolji radio-singl kojeg je Deep Purple snimio još od “Stormbringera” (1975) – pjesma, istina, nije revolucionarna, čak nije niti najbolja na “Bananas” albumu, ali ima sve što treba imati rock singl: jak ritam, pjevne refrene, sjajan riff i dobar solo.

Središnji dio koncerta ponudio je mješovite glazbene avanture – Steve Morse i zamjena za Jona Lorda, Don Airey, odsvirali su fenomenalne solo točke: Morse je razradio i proširio nježan instrumental sa novog albuma, “Contact Lost”, posvećen astronautima stradalim u tragičnoj nesreći space shuttlea Columbia, a odsvirao je i “Well Dressed Guitar”, pjesmu koja je pravi izazov za kolekcionare, budući da nije objavljena na službenim albumima grupe, već se može naći samo na bootleg live CD-ima. Publiku je impresionirao i Airey, sa svojim klavijaturističkim improvizacijama, u kojima je povezao nekoliko klasičnih tema, među kojima i Mozartov “Turski Marš”, da bi sve skupa pretočio u – melodiju iz Lucasovog filmskog epa “Star Wars”! U tom, središnjem djelu koncerta, bend je izveo i nekoliko klasika, kao što su “Perfect Strangers” i furiozna “Space Trucking”, a publika je upoznala i još nekoliko pjesama sa novog albuma – sjajnu “Doing It Tonight”, pa naslovnu pjesmu, “Bananas”, zatim “I Got Your Number”, itd.

Očekivano, koncert je priveden kraju uz besmrtan riff  vječne “Smoke On The Water”, a bis je donio dva stara hita – “Hush” i “Black Night”. Ukupno gledajući, Deep Purple je opravdao velik interes i sjajan odaziv publike, pa s pravom možemo govoriti o koncertu za pamćenje, preko kojega je Hrvatska osjetila dio magije moćnog, čvrstog hard rocka.

Optimizam bude dvije činjenice – velik interes fanova za prerano pokopan rock, ali i puno prostora kojeg je Deep Purple posvetio novim materijalima: u Zagrebu odsvirali su pola novog albuma, a te pjesme bezbolno su se uklopile među legendarne naslove kao što je “Smoke On The Water” ili “Highway Star”. Na kraju, možemo se prisjetiti kultnog albuma grupe Rainbow, i izviknuti njegov naslov: Long Live Rock And Roll!