CIRCLE II CIRCLE interview by Doris & Damjan

Damjan, Zak & Doris, photo by Levi

Na zajedničkoj turneji sa Doro i Saxon, 10. prosinca 2003. Zagreb je posjetio Circle II Circle, novi bend Zaka Stevensa, bivšeg pjevača čuvenih metal veterana Savatage. CIIC promoviraju svoj prvijenac, “Watching In Silence”, a Zak se pokazao vrlo zahvalnim sugovornikom. Nakon “službenog” dijela intervjua, prisjetio se i dana koje je proveo u Zagrebu kao student na razmjeni. Također, vrlo ga je zanimalo stanje u područjima Hrvatske i BiH koja je poharao rat, s obzirom da se jedan album Savatagea, “Dead Winter Dead”, bavio upravo tom tematikom... U svakom slučaju, bez duljenja, riječ prepuštamo Zaku Stevensu...

Prije svega, želio bih reći da ste večeras održali sjajan koncert…

Hvala, cijenim to.

Kakav je osjećaj ponovo početi nakon svih onih godina koje si proveo u Savatage?

Još uvijek se osjećam kao dio Savatage obitelji. Oni su mi pružili podršku i puno mi pomogli. Jednostavno, bila je to situaciji u kojoj sam, nakon osam godina sa Savatage, trebao pauzu. Drago mi je, međutim, da sam u poziciji gdje moram krenuti iznova sa svojim bendom, jer će mi to pomoći da postanem bolji u nekim stvarima za koje mi se u Savatage možda i ne bi pružila prilika, jer je kod njih mnogo područja već pokriveno. Paul O’Neill je sjajan producent i sve što o produciranju znam naučio sam od njega i Jona Olive, tako da sam to ovdje pokušao primijeniti. Bio sam u stanju producirati svoj album i oformiti vlastiti bend jer su me okolnosti prinudile da primijenim sve što sam uz njih naučio. Ovo je za mene, u biti, prvi put da sam napisao cijeli album, od početka do kraja, sve pjesme, stihove, veći dio muzike i aranžmana... Odsvirao sam i bubnjeve na cijeloj ploči...

Nisam znao da si bubnjar...

Da, jesam. Sviram bubnjeve već dvadeset i pet godina. Počeo sam kao bubnjar, a pjevač sam postao kasnije... Odlučio sam biti frontman tri godine prije dolaska u Savatage, jer sam tada završio koledž i otišao u Los Angeles naučiti kako da na pravi način vladam svojim vokalom. Pohađao sam školu po imenu Vocal Institute Technology (VIT) i to me pokrenulo, shvatio sam da nema razloga ne pokušati. Pjevao sam godinama, ali nisam imao tehničkog znanja... Nisam bio siguran niti što točno znači izlaziti na pozornicu svake večeri, tako da mi je to zaista pomoglo, kao i, naravno, mogućnost da budem sa Savatage i, uz njih, primijenim stečena znanja. Srećom, dobio sam taj angažman... Bilo je to jako dobro; pomoglo mi je da postanem bolji autor, producent i pjevač. Uvijek radim na svom pjevanju, još uvijek uzimam lekcije, imam nekoliko učitelja kući, a jedan od njih je u New Yorku. Zato, kad god sam tamo da bih radio na pločama Transsiberian Orchestre, ili ako budem ponovo radio sa Savatage, tko zna, uvijek mogu skočiti do njega na par brzih lekcija. Uvijek nastojim biti fokusiran i bolji. Ova ploča mi je zato, ako ništa drugo, omogućila da se dodatno poboljšam po pitanju glazbenog biznisa, a bilo je i vrlo zabavno. Najbolji dio bio je kada smo ja, Jon Oliva i Chris Caffery pisali materijale za album. Tada još nisam imao bend, tako da sam rekao: “Čovječe, ne želim čekati, nije dosta što sam gotovo tri godine izvan ovog posla, nego bih još trebao i oformiti bend prije nego počnem pisati”, zato samo odlučio: “Bolje da napišem ovu prokletu ploču. Ovako ćemo – idemo napisati i snimiti album, a onda ćemo misliti o svemu ostalome”. To je nešto što smo uvijek željeli napraviti, a nismo imali prilike u Savatage godinama, jer se uvijek moralo raditi ovo ili ono, Jon je uvijek nekamo išao, Chris je živio u New Yorku, ja na Floridi... Sve je to bilo pomalo divlje. Nakon što sam formirao Circle II Circle, otvorila nam se mogućnost da idemo naprijed i napravimo ono što smo uvijek željeli, a to je jednostavno se naći zajedno i vidjeti što će se dogoditi između nas trojice. Ispalo je prilično cool. To mi je vjerojatno najveće iskustvo kroz koje sam prošao nakon odlaska iz Savatagea... Zato, što god se dogodilo sa Savatage, budem li imao priliku opet raditi sa njima znam da ću biti utoliko bolji.

Bi li se želio vratiti u Savatage?

Pa, mislim, to je bilo stvarno... fantastično poglavlje i mislim da ima još sjajnih stvari koje bi se mogle dogoditi. Nisam siguran kakvi su njihovi planovi, hoće li raditi sa Damondom na idućoj ploči, ili će ponovo snimati kao zadnji put (sa Olivom na vokalima, kao kod “Poets and Madman” albuma, op.a.) ili... Nisam siguran. Mislim da bih bio voljan pokušati kad bi stvar bila ozbiljna i dobro promišljena, kada bi mi rekli: “Slušaj, okupit ćemo određenu postavu, možda ‘Dead Winter Dead’ postavu. Hej, ajmo to obaviti još jednom ozbiljno, osvojiti svijet i obaviti to kako valja”. Međutim, puno toga bi se moralo poklopiti. Mnoge odluke bi se morale donijeti, važne odluke na strani samog Savatagea, iz organizacijskog kuta. U ovom trenutku, ja sam fleksibilan po pitanju moje situacije, tako da s moje strane ne bi bilo problema, ali ne znam jesu li oni fleksibilni kao i ja. Znam da imaju obavezu snimiti Savatage album, ali i TSO ploču. Ja ću surađivati na TSO albumu, baš sam razgovarao sa Paulom O’Neillom neposredno prije odlaska na ovu turneju i on je rekao: “Sjajno!”. Mislim, razgovarali smo o starim vremenima i ja sam mu rekao: “Znaš, za mene je Circle II Circle samo ekstenzija naše glazbene obitelji” jer to zaista jest krug koji još nije razbijen dok god pišem pjesme sa Jonom Olivom. Tako je i nastalo ime Circle II Circle. Ja sam prešao iz kruga u krug, ali bez da ih razbijem, jer još uvijek na neki način radim sa ljudima, sa prijateljima iz starog kruga, tako da ima nečeg u cijeloj toj stvari. Moja je situacija fleksibilna i oni to znaju, razgovarali smo o tome, a što će se dogoditi... vidjet ćemo. Ne znam. Ali, ja mislim da, ako se to može napraviti kako treba, onda hajde da to i napravimo kako treba. Ako, pak, ne želimo otići do kraja, onda jebi ga, nemojmo ni pokušavati, jer u tom slučaju nije vrijedno truda. Idemo naprijed i obavimo stvar na pravi način.

Smeta li te što ima tamo neki lik koji sada pjeva pjesme na kojima si u originalnoj verziji pjevao ti?

Ne, mislim... Ne smeta me. Čak i da sam ja napisao te pjesme, mislim da me ne bi smetalo. Bilo bi to kao... kao moje dijete, možda. Znaš, kada napraviš pjesmu, ona je kao tvoje dijete. Dakle, dok god dijete radi dobre stvari u životu, sve je ok. Ali, ja nisam puno autorski doprinosio tim pjesmama. Kod Savatage na meni je bilo samo da doprinesem oko vokalnih melodija i možda poneki stih tu i tamo, onako u stilu: “Ova riječ mi ne paše.” – “Oh, pa što bi ti pasalo?” – “ Želim pjevati to i to.” – “Ok, samo naprijed”. Paul mi je dopuštao takve stvari... On je sjajan autor stihova pa mu ionako ne bih došao i rekao: “Ne valja, ponovo napišimo cijelu ploču”. Uglavnom, moj nasljednik u Savatage mi ne predstavlja problem. Ja to doživljavam ovako – otpjevao sam tu pjesmu i ona je na albumu. Trudio sam se dati sve od sebe, pružiti najbolju izvedbu koju sam mogao da bih pjesmi dao život, i dok god mi je to uspjevalo, dobro. Poslije uvijek misliš da možeš i bolje. To je jedna stvar koju mrzim kod snimanja ploča. Kada kažeš “Ok, neću više ništa dirati, neka album ide u mastering”, već sutra počinješ žaliti: “k vragu, mogao sam ovo ili ono”... Dakle, nikada ne možeš do kraja pustiti stvar iz ruku. Ja sam morao naučiti tokom godina da malo olabavim... I sada mi se događa da stavim Circle II Circle u CD player kada sam u autu, pa tu i tamo pomislim “prokletstvo, ovo sam želio drugačije”... ali takva te sranja izlude, postaneš opsesivno kompulzivan manijak, stalno ludiš... Ne smiješ dopustiti da te to previše opterećuje. Ja se jednostavno trudim dati najbolje od sebe u izvedbama, sjajno je uopće nastupati na tom nivou... kao što sam rekao, tijekom osam godina u Savatage sjedio sam postrani i učio što se kako radi u studiju. Što se tiče Circle II Circle, imam ugovor na nekoliko albuma, što znači da ću napraviti najmanje dvije ploče, ako ne i više, a upravo smo počeli pisati materijale za idući CD. Već sam se našao sa Jonom, imam materijala za cijeli CD, a tu je i Chris... Imam puno stvari koje čekaju uokolo. Treba samo pregrmjeti ove praznike, obaviti turneju, pa Božić sa obitelji, a zatim ravno na posao. Prrrrr, da sve to izbacim iz sebe. Trebalo bi biti poprilično uzbudljivo, imamo dobrih materijala. Nadamo se napraviti i poneki singl, ovaj put na drugi način, možda da objavimo maxi singl, pa album nekoliko mjeseci kasnije. Možda singl i dvije bonus stvari, iako znam da ću još jednu bonus pjesmu morati napraviti za Japan...

Ah, Japan…

Yeah, oni uvijek žele nešto što nitko drugi nema! Dakle, moram vidjeti što ćemo u vezi s time... Ah, bit će puno pjesama, vjerojatno četrnaest...

Ah, četrnaest, pa što je to za tebe, ha ha...

Ne, ne, mislim, napravili smo deset pjesama za početak. Mislio sam da će deset biti dovoljno... Imali smo ih puno, ali kada se sve posložilo, zapitali smo se: “Što bi nam dalo najbolji album?” Ali, k vragu, s obzirom na sve to s downloadiranjem muzike, albumi bi ionako mogli biti stvar prošlosti. Sada je sve u singlovima. Čini mi se da stvari idu u tom pravcu. Čudno je to. Svi zarađuju sve manje zbog downloadiranja, diskografi gube lovu, ali ako krenu protiv albumskog formata... Ne znam što će se dogoditi. Vidjet ćemo...

Osjećaš li se u Circle II Circle kao šef? Na primjer, da napišeš pjesmu, a Jon Oliva kaže: “To je sranje”, bi li je svejedno stavio na album?

Ha ha ha ha! To se nikada ne bi moglo desiti na taj način. Uvijek se trudim biti siguran da su svi poprilično zadovoljni, posebno oni koji su pjesmu napisali. Ali, ako bi Jon rekao “Ovo je pušiona”, mislim da ne bih mogao svejedno reći “Hajde da to stavimo na album”. Ha ha ha ha... Na neki način mi odmah znamo hoće li stvar funkcionirati ili ne, znamo to puno prije pisanja stihova i završnih dodira. Dakle, ne moram raditi, raditi i raditi samo da bih na kraju rekao “Oh, toliko sam radio, a stvar je pušiona.” Ne moraš ići toliko daleko, odmah znaš što se zbiva. A onda, na kraju, dolaze završni dodiri, stihovi, još poneka harmonija, možda staccato vokali, što god, odlučiš na koliko vrpci ćeš snimati, koliko harmonija želiš... Zaista, kada se govori o suprostavljenim melodijama, ubacio sam ponešto toga na “F.O.S.”, zadnju pjesmu ovog albuma... Dakle, počeo sam se vraćati tim suprostavljenim melodijama, znaš, tim različitim melodijama koje se događaju istovremeno, a na idućoj ploči otići ćemo korak dalje što se toga tiče, i to ne samo na završetcima pjesama... Bit će to vrlo interesantan album. Osjećam se čudno. Spreman sam napraviti neke stvarno otkačene stavri na idućem albumu i mislim da će on imati još više modernih rock elemenata, ali sa onim tradicionalnim Zak Stevens potpisom, jer mislim da je to važno. To je razlog što ljudi kažu “Zakova nova pjesma mogla bi biti na idućem Savatage albumu” i takve stvari... Kod nekih pjesama to je istina, ali na 50% materijala želio sam se odmaći od toga i probati napraviti nešto drugačije... međutim, bez da izgubim korijene, pozadinu iz koje dolazim. Želio sam raditi i ono za što znam da funkcionira, jer u tome također uživam... To nije samo igra na sigurno. Znam da piano dobro ide uz moj glas, dakle zašto bih potpuno napustio nešto što ide u moju korist? Plus, jednostavno uživamo u tom stilu muzike. Kada bi to svi radili, onda ja vjerojatno ne bih, ali mislim da nema puno ljudi koji se time bave, a na svijetu ima prostora za takvu muziku, i zato je Circle II Circle tu da popuni dio tog prostora.