>> Nazad na intervjue

BLIND GUARDIAN interview by Doris

Što reći o Blind Guardianu, a da vam već nije poznato? Jedan od najvećih progessive/power bendova svih vremena, čija diskografija vrvi besmrtnim klasicima kao što su "Imaginations From The Other Side" i "Nightfall In Middle-Earth". Na posljednjem albumu, "A Night At The Opera" (2003), bend je krenuo u eksperimentalnije vode, a singl "Fly" kojim najavljuju nove materijale definitivno će podići mnogo buke, jer zvuči osjetno drugačije od svega što su do sada radili... Kuda, dakle, ide Blind Guardian reći će nam gitarist André Olbrich...

S obzirom da se radi o singlu sa samo tri pjesme, "Fly" ne dopušta konačne zaključke, ali definitivno zvuči drugačije od vaših prijašnjih radova, posebno u produkciji i aranžmanima. Kako bi ti opisao aktualni glazbeni trenutak Blind Guardiana?

Mislim da smo ponovo pokušali napraviti nešto potpuno drugačije od naših starih albuma, ali držeći se pritom svojih korijena... Zadržali smo, dakle, neke tradicionalne elemente tipičnog Blind Guardian albuma, pa ih kombinirali sa potpuno novim elementima, što je savršeno izraženo u pjesmi "Fly". Ali, s druge strane, ta je pjesma jedinstvena i sve ostale na albumu su toliko različite da uopće ne možemo govoriti o nekom zajedničkom stilu cijelog albuma. Radi se, prije svega, o mješavini svih tih različitih pjesama.

Dakle, ne možemo reći da je "Fly" reprezentativna za novi album?

Ne, apsolutno ne. To je jedna vanredna pjesma, a nadam se da će fanovi to reći i za ostatak novih materijala. Svaka pjesma je različita i sve pomalo idu  u različitim pravcima, a ono što nam je posebno važno jest da se nove stvari ne mogu uspoređivati sa "A Night At The Opera". Ovo je nešto potpuno novo, mislim.

Što, onda, možemo očekivati od novog albuma?

Čitav niz vrlo posebnih pjesama, od kojih su neke speed metal stvari, a druge srednjeg tempa... rekao bih da je album više groovy i orijentiran na ritam, a manje epski od "A Night At The Opera". Ostavili smo po strani orkestralne elemente i dobar dio zborova, a više se fokusirali na glavnu vokalnu liniju. Također, manje je onih kompleksnih aranžmana za lead gitaru kakvih ste se naslušali na "A Night At The Opera". To smo malo gurnuli u stranu, da bismo postigli ogoljeniji zvuk više orijentiran na samo pjesmu, pa... U svakom slučaju, nekim će ljudima ovaj album još uvijek zvučati pomalo progressive, mislim. 

Možeš li mi reći ponešto o pjesmi "Skalds and Shadows (acoustic version)", sa singla "Fly"?

Da, to je opet bila Hansijeva ideja. Počeo je komponirati ovu pjesmu sam na gitari. Kada svira gitaru, on ima pravi feeling za takve srednjevjekovne pjesme. Zatim je meni dao materijale i ja sam ih aranžirao malo drugačije. Na kraju, stvar zvuči, barem meni, negdje između "The Bard's Song" i "A Past and Future Secret", ali to je zato što su te pjesme, u stvari, Hansijev stil. Ne znam... Kad god svira akustičnu gitaru, nešto poput ovoga izađe van, ha ha!

Treća stvar na singlu, "In A Gadda Da Vida", je cover starog hita Iron Butterfly... Je li to bila vaša posveta bendu kojeg volite, ili glazbeni izazov kojim ste se htjeli poigrati?

To je uvijek bila jedna od nama najdražih pjesama Iron Butterflyija, ali i općenito iz tog perioda... Mislim, ima taj poseban hippie sjaj, ali sa heavy rock zvukom i žestokim riffovima. Ne znam tko je predložio da obradimo baš tu pjesmu, ali već smo duže vrijeme tražili nešto što bi se dalo dobro preraditi... Kada sam razmišljao o "In A Gadda Da Vida", ideje su mi odmah padale na pamet i rekao sam: "Da, ovo možemo odsvirati na vrlo moderan način, kao djelo moderne umjetnosti". Znam da i Slayer imaju svoju verziju te stvari, ali od njihove je obrade prošlo petnaest godina, a osim toga oni su je odsvirali na puno drugačiji način. Dakle, mislim da je to bio dobar izbor za Blind Guardian cover pjesmu. Također, smatram da je jako zanimljiva, jer Hansi pjeva vrlo različito u odnosu na svoj normalan način pjevanja. Osim toga, ta će pjesma biti samo na singlu, pa smatram da je to ok.

Nedavni Thomenov odlazak iz benda podigao je mnogo kontroverzi, kao i, nešto kasnije, prvi album njegovog novog benda, Savage Circus... koji zvuči manje-više isto kao stari Blind Guardian albumi, pa... Što misliš o Savage Circus i "Dreamland Manor" albumu?

Pa, mislim, svatko je slobodan da radi što hoće i ako je to Thomenov način stvaranja muzike, mene ne smeta, nemam problema sa time, ali to nije naš put. Mi želimo tražiti nove stvari i, za nas, filozofija iza muzike jest da ne želimo živjeti u prošlosti, već želimo ići u budućnost i pokušati naći nove načine da donosimo ljudima nove stvari... To je to.

Na europskom dijelu vaše turneje, predgrupa će vam biti Astral Doors, sjajan mladi bend vrijedan pažnje. Jeste li ih sami odabrali, ili je to stvar booking agencije? Jesi li upoznat sa njihovim radovima?

Čuo sam nekoliko pjesama... Mislim, mi uglavnom nismo umiješani u odabir predgrupe, ali uvijek moramo odobriti odabrani bend, da se tako izrazim. Dakle, rekli bismo nešto ako bend ne bi odgovarao, ali smatram da nam Astral Doors dobro paše. Mislim da će se oni svidjeti većini naših fanova, a to je najvažnije. 

Nekoliko pitanja iz vaše prošlosti... Blind Guardian je osnovan 1984, a prvi album objavili ste četiri godine kasnije... Što se događalo u međuvremenu? Odnosno, koji su elementi najbitniji da bi mladi muzičar evoluirao i postigao nešto sa svojom muzikom?

Uvijek je vrlo teško počinjati sa novim bendom, a čini mi se da, za metal i hard rock bendove, stvari trenutno stoje još i lošije nego osamdesetih jer ima sve manje i manje mogućnosti za live svirku. Mislim, najvažnija je stvar pisati dobre pjesme i, ako je moguće, nešto snimiti. Mi smo prvo napravili demo, to nam je bio prvi cilj, a zatim smo ga poklonili svim svojim prijateljima. Nakon toga, pokušali smo ga prodati na metal burzama, a to su... Ne znam da li još postoje, ali onda smo imali metal burze za razmjenu kaseta... Mi smo uvijek bili tamo sa našim demo vrpcama, što je urodilo prvim gažama po klubovima, malim klubovima... Svuda smo pitali možemo li svirati i tako smo nastojali postati lokalno poznat bend. To je način na koji moraš početi, ali opet sve ovisi o mogućnostima koje ti se pružaju. Mislim, ako nema klubova koji podržavaju mlade bendove, onda zaista nemaš šanse.

Da, naravno... Jedna anegdota iz kasnije faze vaše karijere govori o zmaju koji je izbrisan sa naslovnice albuma "Imaginations From The Other Side"... O čemu se tu radilo?

Ha ha ha ha, taj nas je zmaj podsjećao na jednu dječju strip seriju. Ima taj mali zmaj, nešto kao beba-zmaj ili takvo što, koji nas je jako podsjećao na zmaja nacrtanog na naslovnici "Imaginations"... Zato smo rekli: "Ne želimo öme-a..." U Njemačkoj se taj lik zove "öme", pa smo rekli: "Ne želimo tog öme-a na našoj naslovnici". Kids only. Ha ha!

Ha ha! Zanimljivo! Na vašem zadnjem albumu, "A Night At The Opera" žrtvovali ste dio vaše melodioznosti da bi radili sa vrlo kompleksnim strukturama. Smatraš li da se isplatilo, s umjetničke strane?

Rekao bih da da. Mislim, "A Night At The Opera" ispao je točno onako kako smo željeli. Htjeli smo da zvuči kao metal orkestar, a mislim da smo to i postigli na jednoj od naših najboljih pjesama, "And Then There Was Silence", koja je zaista... Recimo to ovako; sve je bilo fokusirano na tu pjesmu i, da bi došli do nivoa na kojem možemo komponirati takve stvari, trebalo je pjesama i pjesama... Ali, sa "And Then There Was Silence", to je poglavlje ujedno i završilo. Mislim, ne možeš nadmašiti tu stvar ako radiš unutar tog stila, to je apsolutni maksimum kojeg možeš doseći sa gitarama, orkestracijama i svime time zajedno. Ali, da, bio je to eksperiment kojeg smo uvijek imali na umu i sada smo ga napravili i sretni smo kako je ispao. Mislim da je ta pjesma i jedna od najomiljenijih pjesama uopće među fanovima Blind Guardiana. Dakle, rekao bih da smo ostvarili svoj cilj. 

Da, na primjer, tu je i "Precious Jerusalem", koja ima jedan sjajan dio, ali se on ne više ne ponavlja tokom pjesme. Dakle, nema one repeticije sa prijašnjih albuma...

Da, tjeramo te da poslušaš cijelu pjesmu iznova, ha ha ha!

Da, ha ha! Kada već govorimo o orkestralnoj glazbi, u zadnjih nekoliko godina mnogo je bendova sviralo sa ogromnim orkestrima. Privlači li vas ta ideja?

Naravno. Već deset godina razmišljamo o suradnji sa orkestrom, a za tu smo prigodu napisali i poseban album, koji je skoro gotov, a svirati će ga samo orkestar, bez metal benda. 

O, wow!

Već smo krenuli u produkciju i procijenjeno je da će izaći... da razmislim... 2008. godine. Pokušali smo to napraviti na svoj način. Mislim da većina metal bendova radi tako da napišu metal muziku, a orkestar mora svirati na njihove završene pjesme. Mi to radimo na potpuno drugi način. Prvo sam napisao cijelu stvar za orkestar, a tek zatim uvodim Blind Guardian melodije i slično... To je kompletno drugačiji metod rada sa orkestrom, pa se stoga ono što trenutno radimo teško može usporediti sa bilo čime, osim možda sa mjuziklima. Mislim da će to biti vrlo zanimljivo našim fanovima.

Poznati ste po intenzivnim turnejama. Gdje vaša muzika dolazi do punog oživotvorenja, u studiju ili na pozornicama?

Za nas to su dva potpuno odvojena svijeta. U studiju si fokusiran na druge stvari, tamo se važnije koncentrirati na strukture pjesama, na izvedbu i... kako bih rekao... tu se radi o postizanju maksimuma koji je tehnički ostvariv. A na pozornici se više radi o ljudskoj strani, više je cilj biti jedno s fanovima, imati to raspoloženje i osjećaj, zabavljati se, dok stvari kao što je tehnika ili težnja savršenstvu potpuno nestaju, slobodniji si. Na stageu sviraš potpuno slobodno, pa stvari izlaze iz tebe sa kompletno drugačijim feelingom, mislim.

Vrlo poseban status imate u Japanu. Možeš li usporediti japansku publiku sa europskom? I, osim toga, zašto japanci uvijek dobiju posebnu bonus pjesmu na svom izdanju albuma?

Mislim da su japanski fanovi malo više... recimo da je u Japanu sve skupa više organizirano i strože, pa fanovi moraju sjediti, nije im dopušteno da budu u masi, kao u Europi. Zato je i osjećaj malo drugačiji. Svirati ondje podsjeća na nastup u kazalištu, iako i oni otkače kao i europljani. Tako da, na kraju, nije velika razlika, osim što japanci pokušavaju pjevati refrene između pjesama, ha ha ha... A europski fanovi mogu više brijati na atmosferu mase, impresivnije je u Europi... Što se tiče bonus trackova, tu se radi o tržišnoj strukturi u Aziji, vezano uz bootleg, import i re-import izdanja... Zakon tržišta u Japanu nalaže da moraju imati bonus pjesmu na svom izdanju, i to im se na kraju osjetno isplati jer bi se inače njihovo tržište urušilo. Mislim, svi su zadovoljni sa time, sa metal i rock scenom u Aziji, pa ju ne želimo izgubiti i zato radimo sve ono što traže od nas.

Blind Guardian ima puno fanova i u Hrvatskoj... Imaš li neku poruku za njih?

Da, naravno. Nadam se da ćete ići u korak sa nama i našim novim albumom i da će vam se svidjeti nove pjesme, možda se vidimo negdje na turneji s vremenom...

Da, nadam se... Jer u sklopu ove turneje svirat ćete u Sloveniji i Srbiji, a Hrvatska se nalazi točno između njih, ali tu ne dolazite...

Arghhhh...!

Tako da ćemo vas morati pogledati negdje izvan naše zemlje...

Da, to je loša sreća. Ali, mi nemamo utjecaja na dogovaranje turneje. To je nešto u što se stvarno ne petljamo, ha ha ha!

Ha ha ha!