BALLISTIC interview by Damjan

Još od ranih dana provedenih sa Martyijem Friedmanom u bendu Deuce, Tom Gattis gradi reputaciju beskompromisnog heavy metal manijaka, a nos za slojevitu koliko i eksplozivnu muziku zadržao je i na istoimenom prvijencu svojeg novog benda, Ballistic. Razgovarali smo sa Tomom nedugo prije objavljivanja albuma, a nismo mogli zaobići ni sjajnog basistu Tima O'Connora, koji je odgovorio na jedno pitanje u ovom intervjuu...

Imaš preko 25 godina staža u rocku i metalu - kakav je osjećaj krenuti iznova sa potpuno novim bendom?

Sjajan, hvala! Svjež početak, novi ljudi, nenadmašno!

Time, proveo si mnogo vremena svirajući fusion jazz. Što te privuklo natrag metalu?

TIM O'CONNOR: Hej, vaš sajt mi se već sviđa! Imate isto ime kao i jedna od meni najdražih progressive pjesama, druga od samo tri na albumu "Relayer" grupe Yes. Devedesetih sam se zasitio rock/metal scene. Uvijek sam slušao progressive jazz/fusion muzičare, ali posljednjih godina više nego ikada. S obzirom da sam samouk, što zna biti dugo ili čak beskrajno putovanje, tek tada sam dosegao točku na kojoj mogu shvatiti o čemu oni razmišljaju i što sviraju. To mi je dalo novu iskru koja je bila vrlo izazovna. Među njima ima zaista fantastičnih glazbenika od kojih se može mnogo naučiti. Ako gledaš muziku koju svira Ballistic, sa teorijske strane i ona bi se mogla nazvati "fusionom". Konstantne promjene tempa i ključa, pa fraziranje do te mjere da povremeno nisam više znao niti u kojem smo ključu... Tom ima nevjerojatnu sposobnost da razbija pjesme na taj način i usklađuje različite dijelove, a zatim na to doda sjajne vokalne linije! Tom je napustio Wardog i poželio započeti novi projekt, pa mi je poslao grubu demo snimku sa gitarama. Stvar mi se odmah uvukla u uho. U prošlosti sam zaista uživao svirati sa Tomom. On je pravi umjetnik! Vjerojatno bi mogao pisati sjajnu muziku u bilo kojem žanru, ali jednostavno uživa u Metalu. Ostali članovi benda su također nevjerojatni muzičari, što čitav projekt čini vrlo izazovnim. Kao Jazz/Fusion, i Ballistic je izazovan.

Prvijenac Ballistica zvuči vrlo žestoko, čak i grubo, ali ipak ima mnogo inteligentnih izmjena tempa i ritmova. Je li to bilo nešto čemu si težio od početka, ta neobična kombinacija kompleksnih građa i izravnog metala?

Hvala na komplimentu. To nije nešto što sam unaprijed odredio, ali se dogodilo prirodnim putem. Čini mi se da mnogo progressive bendova nema onaj "driving edge" koji se meni toliko sviđa, ali iskreno, to je jednostavno način kako ja pišem muziku. Radio bih to isto i sa Wardog da sam mogao, ali oni jednostavno nisu imali tehničke sposobnosti za to. Ovo je način na koji ja čujem heavy metal, za mene to i jest heavy metal, ništa više.

Prije dvije godine objavili ste demo "Gone Ballistic". Jeste li koristili pjesme sa tog demoa na ovom albumu?

Ne, ovo je potpuno novi CD od prve do zadnje stvari. Imamo novog bubnjara, Rikarda, i želio sam koristiti snimke sa njime, jer zvuče puno moćnije.

Na vašem se albumu osjeća golema količina glazbenog iskustva, kao i svojevrstan okus metal povijesti, budući da ujedinjuje elemente različitih stilova i usmjerenja. Je li to plod mnogih godina koje si proveo u metalu?

Pa, mislim da se više radi o mnogim godinama koje sam proveo svirajući gitaru, pišući i pjevajući. Moj se stil tijekom godina nije baš mijenjao, ali se zato mijenjala kvaliteta moje izvedbe. Trudim se izazvati talente svih članova benda na svakom idućem albumu. Smatram da na ovom albumu ima puno stilova, ali svatko tko je upoznat sa mojim radom reći će "da, to zvuči kao Tom".

Kako bi ti opisao zvuk Ballistica?

Pa, to je stil svih članova benda, što znači da se moraš vratiti u kasne sedamdesete (s tim smo sada puno bolji muzičari). Ako bih nas uspoređivao sa drugim bendovima koji su došli kasnije, rekao bih Exodus/Forbidden, uz malo Maidena i Saxona. Neobično, čuo sam da nas je jedna osoba usporedila sa Panterom. Ne pada mi na pamet nitko tko zvuči manje kao Pantera od nas... možda jedino ABBA.

S komercijalne strane, koliko daleko se nadaš otići sa Ballistic? Vjeruješ li u plasman na top ljestvice, ili vam je jedini cilj zabaviti se i svirati širom svijeta?

Pa, dao sam Metal Bladeu album koji je ocijenjen kao broj #1 u nekoliko soundcheckova (dakle, bolje od nekih albuma koji se vrlo dobro prodaju), a još je i popularniji među fanovima, te ja mislim da se radi o mom najboljem ostvarenju do sada. Kako doći na top liste prije nego se album proda? Moraš se pojaviti na naslovnicama časopisa, imati turneje koje traju mjesecima... Moj jedini posao je da isporučim izuzetan album, što se i dogodilo. Proveo sam život gledajući druge bendove kako postaju popularni, pa sam navikao na to. Ali, u pravu si; to nije cilj zbog kojeg sam osnovao Ballistic. Osnovao sam ga da bih zabavio fanove koji razumiju moju muziku i da bih objavio album koji je nedvojbeni killer! A zatim, da bih svirao uživo! O tome se radi. Dakle, ukratko, ne očekujem da nadmašimo tiraže bendova koji za sobom imaju veliki budžet, u njih je uložen veliki novac koji se mora vratiti kroz prodanost. Jedino što ja želim jest dokazati da mogu stvoriti album koji bi trebao biti velika stvar, i dobro se zabaviti!

Možeš li mi reći nešto o producentima Johnu Herreri i Achimu Kohleru? Zašto si ih odabrao za Ballistic?

Sa Johnom sam radio godinama i uz njega se osjećam vrlo komforno. Achim je momak koji razara u studiju i imao sam prilike čuti izdanja na kojima je radio prije. Znao sam da je pravi lik! Obojica rade jako dobro i mislim da su isporučili točno onaj zvuk kojeg sam tražio.

Postavio bih ti nekoliko pitanja iz prošlosti... Sjećaš li se godina provedenih sa Martyijem Friedmanom u bendu Deuce? Kako je bilo raditi sa Martyijem?

To su bila luda vremena. Obojica smo bili vrlo mladi i radili otkačena sranja!!! Marty je bio fantastičan gitarist čak i tada i proširio je moje glazbene temelje nekim impresivnim riffovima. Totalno smo razvaljivali ostale bendove iz okolice jer su svi svirali komercijalan i lagani rock. U našem području zaista nije bilo metal bendova. Do 1979. pojavilo ih se nekoliko, ali ništa ni blizu Deuce. Bili smo stvarno ispred svog vremena.

Što se dogodilo sa Tension? Zašto je bend prestao svirati 1988?

Napravili smo sve što smo mogli u području Baltimorea i trebali smo se preseliti negdje gdje bi imali veću eksponiranost. Naša diskografska kuća nije nam baš pomogla u tome i morali smo sve raditi sami, ali bili smo jednostavno previše lijeni, bilo nam je udobno tamo gdje smo se nalazili. Također nismo imali pojma koliko se naš album svidio ostatku svijeta, mislili smo da ga ljudi mrze i da se neće prodati. Zato jednostavno nije bilo razloga da nastavimo.

Nakon toga proveo si dosta vremena svirajući sa Wardog. Što se tu događalo?

Slična situacija kao i kod Tension, jednostavno smo bili previše lijeni da se mrdnemo i počnemo svirati posvuda. Kada smo odbili europsku turneju sa Fear Factory, znao sam da ne idemo nikuda.

Ok, natrag Ballisticu - odakle ime?

Želio sam ime koje bi zvučalo brzo i žestoko, nešto što bi zaista reflektiralo našu muziku. To nije moglo biti nešto mračnog, sporog zvuka, moralo je iskočiti i raznijeti vam glavu!

Za kraj, nekoliko blic pitanja - tvoj najdraži obrok?

Savršena žena.

- Savršena žena?

Moj najdraži obrok.

- Imate li kakav Spinal Tap događaj iz karijere, nešto zbog čega ste ispali zaista smiješni?

Da, početkom osamdesetih običavali smo koristiti pirotehniku i jednog dana nastupali smo u krcatom klubu. Naš stage manager znao je da se sprema pirotehnički show i pokušao je skočiti sa pozornice kako bi upozorio ljude da se odmaknu unatrag. Publika je to i učinila, ali je on ostao između njih i vatre, pa mu se zatiljak zapalio. Ne znam što danas radi (možda je sa Great White)?

- Vjeruješ li u sudnji dan? Kako će izgledati?

Sudnji dan se mora dogoditi jer se masovna istrebljenja ponavljaju na Zemlji svakih stotinjak tisuća godina. Osuđeni smo na istrebljenje, pitanje je samo kada će do njega doći. Mnogi vjeruju da je ovo što se upravo događa početak, možda su u pravu. Ali, nismo pronašli oružje masovnog uništenja, zar ne? Možda je naš CD oružje koje traže!!!