>> Nazad na intervjue

BAL-SAGOTH interview by Doris

Ako postoji osoba za koju zaista možemo reći da "živi u svom svijetu", to je svakako Byron Roberts, frontman kultnog britanskog benda Bal-Sagoth čiju muziku ni u ludilu ne treba pokušati definirati klasičnim pojmovima. Roberts je stvorio kompleksan fantasy svijet, iz kojeg se rađaju albumi njegove grupe, a čini se da ćemo uskoro svjedočiti i Bal-Sagoth stripovima, te novelama. Njihov novi CD pod naslovom "The Chthonic Chronicles", po mnogima i najbolji do sada, potakao nas je na razgovor sa Byronom... 

Prošlo je pet godina od vašeg zadnjeg albuma, "Atlantis Ascendant"… Što se događalo s bendom u međuvremenu?

U tom periodu odsvirali smo nekoliko europskih turneja, par festivala i popriličan broj nevezanih koncerata u Engleskoj. Zatim smo promijenili bubnjara, da bi negdje 2003. godine konačno počeli pisati muziku za novi album. U osnovi, to je ono što smo radili svo to vrijeme. Jedan od razloga što je ovaj album trebalo čekati toliko dugo jest činjenica da smo napravili svojevrsnu promjenu u samoj metodi snimanja... Prešli smo sa analogne na digitalnu tehnologiju i to nam je oduzelo dosta vremena. Trebalo nam je da nabavimo svu tehniku, sve softvere, ne znam... razne operativne sisteme, a zatim ih moraš naučiti i koristiti. Time smo se bavili i odatle tih pet godina razmaka...

Na "The Chthonic Chronicles" imate vrlo razrađen i dobro aranžiran simfonijski zvuk. Potječe li to od stihova, odnosno same priče koju album prenosi, ili se radilo više o glazbenom izazovu?

Pa, naša muzika se uvijek bazira na konceptu stihova, i uvijek je napisana tako da reflektira događaje iz priče. Dakle, stihovi zaista inspiriraju i oblikuju glazbeni koncept benda. Što se tiče simfonijskog aspekta, to je nešto što smo uvijek smatrali vrlo važnim za naš zvuk, imati stvarno simfonijski pristup komponiranju naše muzike. Jer, mi pišemo klavijaturističke i simfonijske segmente kao što bi ih pisali i za pravi orkestar, napišemo na primjer, sve gudačke djelove, pa brass i woodwind, timpane, i tako u tom stilu... Stoga, to iziskuje puno vremena. Ali, sa novom tehnologijom koju imamo sada, kvalitet orkestralnog zvuka i sampleova je puno prirodniji i, na neki način, realističniji nego ikad prije. Dakle, sav taj simfonijsko orkestralni aspekt benda vrlo je jak i to je refleksija konceptualne strane stihova. 

Je li vam bilo teško kombinirati najkompleksnije aranžmane do sada sa vjerojatno najžešćim riffovima koje je Bal-Sagoth ikada isporučio?

Pa, to u stvari nije ništa teže od onoga što smo radili na bilo kojem od prethodnih albuma. Vidiš, mi se u ovom bendu poklapamo kao djelovi slagalice. Orkestracije i žestoke gitare, riffovi, apsolutno idu jedno s drugim. Jedan od razloga zašto nam nije teško posložiti sve to zajedno vjerojatno jest taj što pišemo sve riffove na klavijaturama, a onda pišemo gitare tako da se uklope u ono što rade klavijature. S druge strane, pretpostavljam da većina bendova radi upravo suprotno. Pretpostavljam da oni sve riffove napišu na gitari, a onda, ako imaju klavijature, uklapaju ih naknadno. Zato je ono što mi radimo poprilično jedinstveno i općenito čini stvari manje-više izravnima kroz cijeli proces komponiranja.

"The Chthonic Chronicles" čini mi se vrlo vizualnim albumom, da se tako izrazim. On ima određen soundtrack-feeling. Slažeš li se? 

Da, da, vrlo. Soundtrack muzika je uvijek bila vrlo, vrlo inspirativna za nas. Općenito, muzika pisana za filmove jako je utjecala na nas i naše su stvari, u biti, pisane na vrlo "filmski" način. Glazba pisana za film, tako da reflektira događanja sa platna... naša muzika pisana je da reflektira događanja iz stihova na vrlo filmski način, tako da postoji veza između našeg načina rada i načina kojim se koriste kompozitori filmske muzike. Naš visoki koncept i vrlo vizualna priroda priča o kojima pjevamo zaista čini lakšim za muziku da oslikava tu vrlo razrađenu, koloritom bogatu sliku.

Kakav je osjećaj završiti vašu heksalogiju nakon gotovo dvanaest godina neprekinute sage?

Cool... Cool je konačno završiti prvih šest djelova, znaš. Tamo negdje 1993. ne bih mogao predvidjeti da ćemo trinaest godina kasnije još uvijek ići prema naprijed i objaviti svoj šesti album 2006. godine. Cool je, zato, doći do ovog nivoa, biti u ovoj fazi našeg putovanja. Bilo je dana tijekom proteklih nekoliko godina kada sam mislio da se ovo neće dogoditi; neka zakašnjenja i odgode sa snimanjem otvarala su nam ne previše optimističan pogled prema završetku cijele ove stvari. Ali, konačno je sve cool, došli smo do ove faze, nakon deset i više godina ostvarili smo ono što smo željeli i, da, sigurno da možemo svojski odahnuti s olakšanjem što smo šesto poglavlje priveli kraju.

Kroz stihove i ikonografiju Bal-Sagotha stvorio si svoj vlastiti, vrlo kompleksan fantasy svijet... Jesi li ikada razmišljao o knjizi na tu temu?

Da, u stvari sam i napisao nekoliko kratkih priča smještenih u Bal-Sagothov svijet. Također, sa umjetnikom koji radi naše naslovnice, Martinom Hanfordom, upravo radim na idejama za strip... Imamo poprilično uzbudljive priče koje bi uključivale likove sa svih Bal-Sagoth albuma objavljenih do sada, i slično. Dakle, nadam se da će i priče i strip ugledati svjetlo dana još ove godine. Biti će objavljene u normalnom formatu, ali i sa previewima na Internetu. Također, tu je i veliki "pojmovnik" Bal-Sagotha, popis koncepata, mjesta i likova od A do Z, kojeg sam nedavno proširio i oživio, tako da će i to uskoro biti uploadano na Internet, na naš official sajt. Tako da, te priče i ostale stvari smještene u svijet Bal-Sagotha na neki način proširuju cijeli koncept i izvan naših albuma.

Koliko je utjecaj stvarnosti na vaše fantasy svjetove?

Pa, u našim stihovima donekle istražujemo i koncepte i teme iz stvarnog života, ali uvijek na vrlo alegorijski način, vrlo zakulisno. Na primjer, priče o zelenom carstvu smještenom u krošnjama, koje je neka vrst šumskog kraljevstva pod stalnom prijetnjom neprijatelja sa istoka... one reflektiraju događanja iz starih, skrivenih paganskih kraljevstava koja su opsjedali kršćanski misionari sa Srednjeg Istoka, nastojeći preobratiti stara paganska plemena na novi put, odnosno kršćanstvo, i tako to... Dakle, stvarni život jest određeni faktor u stihovima Bal-Sagotha, ali na vrlo suptilan, prikriven način.

Nuclear Blast je obećao vrlo luksuznu, limited edition verziju "The Chthonic Chronicles"… Što možemo očekivati s te strane?

Pa, to izdanje će biti... knjižica sa stihovima imati će šesnaest stranica, sa Bal-Sagoth mapom na duplerici. Ta mapa prikazuje moj pretpotopni fantasy svijet i zauzimati će, dakle, centralne dvije stranice bookleta. Dok sam pisao stihove činilo mi se da samo šesnaest stranica neće biti dovoljno, ali ekipa iz odjela za dizajn u Nuclear Blastu uspjela je sve sabiti na tih šesnaest stranica, što je cool. Biti će tu i nešto artworka namijenjenog novom albumu koji na kraju nismo iskoristili, pa ćemo to upotrijebiti u druge svrhe, možda za neko iduće izdanje, majice, ili takvo što. Ali, da, cijelo to posebno izdanje je vrlo konzistentno i u cijelosti ilustrira konstantnu temu, a ta tema je da bi album trebao biti neka vrsta drevne, apokrifne knjige, nešto kao okultni grimorij... Zato je cover naslikan tako da prikazuje omot drevne knjige, onako uvezen u kožu, sa zakovicama i lokotima, taj đir... a album bi trebao biti nešto kao putovanje kroz stranice tog drevnog grimorija. 

Što je, po tebi, nužno za dobar Bal-Sagoth cover artwork?

Pa, meni je cover artwork uvijek bio vrlo važan jer smatram da je jako bitno da točno odražava esenciju koncepta kojim se album bavi. Stoga uvijek blisko surađujem sa našim cover umjetnikom, a konkretno govoreći, to je prošlih par godina bio Martin Hanford. On je sjajan umjetnik i stvarno se ufurao u cijeli taj Bal-Sagothov koncept. Ilustrirao je mnoge od likova i ima slike na temu Bal-Sagoth svijeta, sa raznim stanovnicima koji ondje žive, i sve u tom stilu. Zato, za mene je najvažnije kod covera da reflektira bit cijele konceptualne prirode koja se krije iza naših albuma.

Budući da su svi vaši albumi fokusirani na istu temu, kako birate set listu za koncerte?

Pa, live nastupi su često dosta teški jer je gotovo nemoguće iznova stvoriti feeling naših materijala u koncertnom okruženju. Pjesme koje sviramo uživo najčešće su one za koje smatramo da dobro funkcioniraju u live okruženju, možda one uz koje fanovi mogu zapjevati ili tako nešto. Plus, ponekad volimo svirati različita poglavlja iste priče jedno za drugim, kao na primjer u slučaju Hyperborean Empire trilogije, obično sviramo prvi i drugi dio jedan za drugim, a prije ili kasnije odsvirat ćemo i treći dio. Također, razmišljamo o tome da sviramo i oba dijela Obsidian Crown sage, jedan uz drugi u live setu, pa ako se oko toga potrudimo... Dakle, generalno, iako je teško iznova stvoriti feeling naših materijala uživo, znaš, naš izbor set liste je obično vođen prosudbom koje bi pjesme mogle dobro funkcionirati u live okruženju.

Vaša muzika zbunjuje kritičare koji ju pokušavaju kategorizirati. Neki to nazivaju black baroque metalom, a drugi kažu da je power/black… Po tvom mišljenju, zašto se ljudi uopće toliko očajnički trude da klasificiraju muziku? 

Da, mislim, tužno je što ljudi osjećaju potrebu da tako kategoriziraju stvari. Ljudima je teško klasificirati naše stvari, tijekom godina koristili su sve moguće pojmove i imena da bi opisali naše materijale. Na kraju krajeva, pretpostavljam da su te kategorije ljudima korisne samo da bi stekli najopširniju moguću predodžbu o muzici koju neki bend svira. To je razlog što sam na neki način izmislio pojmove kao što je symphonic baroque fantasy metal, koji zvuče poprilično misteriozno i, iako opisuju ono što sviramo, još uvijek obavijaju cijelu stvar velom misterije i imaju dosta dvojak značaj. Dakle, ne znam zašto ljudi osjećaju potrebu da sve toliko kategoriziraju, mislim da na kraju krajeva zaista nije esencijalno sve opisati do najsitnijih detalja.

Priča se da je "The Chthonic Chronicles" vaš zadnji album. Ima li u tome istine?

Pa, moguće je. Znaš, nismo još odlučili hoćemo li ili ne nastaviti snimati albume. Prisutni smo već kojih trinaest godina... trinaest godina i šest albuma, to je sasvim dobar niz, ali ipak vjerojatno ćemo napraviti još nekoliko albuma ako fanovi to budu zahtjevali. No, zaista, ako i ne snimimo više ni jedan, još uvijek će biti prilika za fanove da iskuse cijeli taj Bal-Sagoth koncept u drugim formatima i oblicima. Ali, to je nešto o čemu još moramo razmisliti unutar idućih nekoliko mjeseci... hoćemo li snimati nove albume, ili ne. No, nikad ne reci nikad.