ARCH ENEMY w/ MERCENARY
Zagreb, Boogaloo, 24.05.2009.
Live report & photos by Igor Mihajlović
Činjenicu da je ovo zaista bogata koncertna godina u Hrvata potvrđuje i ovaj
dugo očekivani koncert Šveđana koji su se konačno odvažili doći i u naše
krajeve. Nakon što su taj pothvat vrlo uspješno odradili njihovi sunarodnjaci,
In Flames ranije ove godine, red je konačno došao i na Angelu i ekipu. Na ovom
dijelu Summer Tyranny turneje koja je počela sredinom svibnja i obuhvatiti će
priličan broj festivala, pratnja im je danska power - melodeath mješavina
Mercenary.
Već na ulazu je po broju uzbuđenih fanova bilo jasno da će
koncert biti solidno popunjen – što je i bio. Nekoliko minuta nakon 20 sati
vrata dvorane se službeno otvoraju te uspijevam ući u dvoranu čiji su prvi
redovi već popunjeni uzbuđenim fanovima. Ugrabivši solidnu poziciju za
fotografiranje počelo je očekivanje koncerta, dvorana se polako puni, roadyiji
obavljaju svoje zadatke, a iščekivanje raste. Oko 20.50 sati vrijeme je za
Mercenary. Metal doživljaj je potpun: koža, lanci, borbene poze (kojih se ne bi
ni Manowar posramili) i Pavarotti?! Uz teatralne zvukove “Nessun Dorme” danski
sastav dolazi na pozornicu na vidno oduševljenje okupljenih fanova. Iako bez
lokalne potpore domaćih metalaca (a možemo se pohvaliti kako kvalitetom tako
kvantitetom lokalnih bendova) Mercenary rade odličan posao ugrijavanja publike.
Nastup je vrlo energičan, zvuk ne tako loš i uspjeli su gotovo cjelosatnim setom
animirati publiku koja je dobro prihvaćala zanimljivu kombinaciju snažnih
riffova, klavijaturskih melodija i klasičnih power metal vokala i poza. Kako se
atmosfera zagrijava, publika pjeva riječi zajedno s bendom (velika pohvala za
interakciju s publikom), a set lista se privodi kraju hitovima “Execution Style”
i “Firesoul” kojima završavaju svoj solidan nastup. Nekoliko minuta nakon kraja
dvorana je opet prazna, a ljudi love zrak na terasi kluba i pokoju pivu na
ulazu. No, pravi Pakao tek slijedi. Nakon pola sata pauze svjetla dvorane se
ponovno gase i na sveopće oduševljenje na stage dolaze Arch Enemy. Uvodni riff
“Blood On Your Hands” (početne stvari zadnjeg albuma “Rise Of The Tyrant”) i na
pozornicu zadnja stupa Angela gotovo animalnim urlikom – što baca publiku u
delirij. Uvodna stvar je izvrsno odrađena, bend je nabrijan i zadovoljen
entuzijazmom publike, a slijedi pravi kaos – uvodni riff hita “Ravenous” i
dvoranom se razvio prvi “pogo”, čini se da je publika dugo očekivala ovaj
trenutak. Angela pozdravlja publiku i kreće ritmički uvod “Taking Back My Soul”.
Tada je već bilo jasno da ovo neće biti jedan od prosječnih metal koncerta već
pravi doživljaj za pamćenje, što se tiče svirke ali i atmosfere. Zvuk je
besprijekoran (što nije čest slučaj u Boogaloo), bubanj doslovno razara prve
redove, bas je dovoljno glasan, a Amotti su ponudili, po mom mišljenju, najbolji
live sound gitare koji sam do sada imao priliku čuti. Angela je katkada bila
nerazumljiva, no kako je publika znala riječi, to i tako nije bilo važno. Solaže
su točne i nadahnute i općeniti dojam se može ugrubo reći “kao na CD-u”. Nakon
kratkog predaha slijede hitovi “Dead Eyes See No Future” i “My Apocalypse” koja
potiče masovni headbang zajedno s bendom. Angela odlično komunicira s publikom
koja je očito fascinirana samom pojavom benda i kojoj ne treba puno poticaja pa
tako svaki ritmički break koristi za grupno “fist in the air” uzvikivanje,
katkada i bez poticaja benda. Nakon poslastice s novog albuma “Revolution
Begins” bez predaha slijedi “Hangar 18–ovski” uvod fenomenalne “Burning Angel”.
Vrućina postaje sve gora no to ne ometa publiku da otpjeva gitarske melodije ove
pjesme. E, sad raj za sve bubnjare. Bend odlazi sa stagea, Daniel Erlandsson
animira publiku nehumanim prijelazima i počinje drum solo na kojem su (bar meni)
vilice padale. Zanimljiv je koncept solaže koji je bio temeljen kao virtuozna
pratnja orkestralnom djelu koji se čuo u pozadini. Danielu se pridružuje mlađi
brat, Chris Amott i uz kratki uvod počinje uvodni riff “I Will Live Again”. Set
kulminira himnom kako večeri tako i benda, “We Will Rise”, koju Arch Enemy
najavljuje kao zadnju pjesmu večeri. Masovni poklik “We want more” počinje istog
trenutka kada bend završava zadnju notu, bez trenutka oklijevanja. Ubrzo se bend
vraća na binu vidno razdragan publikom koja na njihovu ponovnu pojavu na stageu
kliče “Arch Enemy” te Angela growla: “Croatia, one for all, all for one, we are
strong, we are one…” , publika uzvraća “NEMESIS” te počinje kaotični bis,
vjerojatno najbolje odsvirana stvar večeri. Uz melankolične i gotovo tragične
note “Fields Of Desolation” bend odlazi sa stagea dijeleći publici sve do čega
su uspjeli doći: palice, znojnike, trzalice…
Nedugo nakon završetka nekolicina vjernih fanova se počela
okupljati kraj stepenica za backstage te nakon četrdesetak minuta čekanja stiže
informacija da je bend izašao na drugi ulaz te da su ispred tour busa gdje su
strpljivo potpisivali karte i fotografirali se s fanovima. Sharlee je bio
osobitog raspoloženja te je sa svakim fanom izmijenio koju dosjetku, a Angela se
uz pratnju trojice gorila nakon desetak minuta naslikavanja povukla u bus. Iako
možda škrti na intervjuima ovom gestom su pokazali kako pravi odnos prema
fanovima treba izgledati. Pred solidno popunjenom dvoranom ovaj afirmirani bend
je zaista potvrdio svoj status i izvukao maksimum iz sebe i iz publike –
napravili su pravi show, lijepo zaokruženu cjelinu kakvih je danas sve manje,
kako na koncertima tako i što se tiče albuma. Dovodeći publiku u dvije
kulminacije večeri te s katarzičnim bisom set je fenomenalno složen, svaka stvar
odsvirana iskreno i sa srcem, a opet s tehničkim savršenstvom studijske snimke.
Da zaokružim ovaj poduži report, Arch Enemy su, uz čvrst oslonac Mercenaryija,
pružili show kakav se ne zaboravlja, show o kojem će se sigurno neko vrijeme
pričati i na posljetku, pobudili onu čar metala koju sam jednom kao klinac
osjetio poželjevši osnovati vlastiti bend i slijediti ovu muziku. Sve u svemu,
Arch Enemy je bend od kojeg bi mnogi mogli naučiti “kako osvojiti publiku u pet
jednostavnih koraka”.