APOCALYPTICA, Ana Rucner
Zagreb, Lisinski, 04.06.2006.
by Vedran Levi

Apocalyptica live @ Lisinski
4. lipnja 2006, u sklopu turneje koja promovira nedavno objavljeno izdanje
"Amplified - A Decade Of Reinventing The Cello", Apocalyptica je nastupila u
jednom od najljepših hrvatskih koncertnih prostora, u koncertnoj dvorani
Vatroslav Lisinski. Koliko je bend popularan u Hrvatskoj pokazuje i činjenica o
rasprodanim kartama za ovaj koncert. Inače, “Amplified” je dvostruko CD izdanje,
koje na prvom disku donosi instrumentalne uspješnice, dok na drugom pronalazimo
pjesme snimljene sa raznim pjevačima, poput Sandre Nasic iz Guano Apesa, Nine
Hagen, a izdvojiti treba i najavni singl, "Repressed", gdje gostuju Max Cavalera
iz Soulfly-a i Matt Tuck, pjevač grupe Bullet For My Valentine.
U zagrebačkom klubu “Route 66” tog se prijepodneva održala
press konferencija s članovima benda. Za ovu priliku posegnuli smo za stažom
najmlađim članom benda, bubnjarom Mikka Sirenom, koji je s Apocalypticom nešto
više od tri i pol godine, a evo što kaže o nedavno objavljenom CD-u "Amplified":
"Ovaj best of u neku ruku obilježava jedan vremenski period našeg rada,
Apocalyptica je već deset godina zajedno i ovaj CD dobro predstavlja taj period
i ono što smo u njemu radili. On sadrži pjesme od prvog albuma, pa do nove
stvari snimljene za ovu prigodu. Ova kompilacija pokazuje kroz što smo prolazili
svih ovih godina." O budućim planovima Mikka kaže: "Uvijek postoji taj osjećaj
kako bi trebali napraviti nešto novo, nešto drugačije, ne znam hoće li publika
to uspjeti prepoznati, u bendu imamo bubnjeve već preko tri i pol godine.
Turneja nam traje do sredine srpnja kada uzimamo malo vremena za odmor i
počinjemo razmišljati što dalje raditi, vjerojatno nećemo izmišljati nekakav
novi zvuk, već izvući najbolje iz onoga što već imamo." Kratko smo se osvrnuli i
na njihove zemljake grupu Lordi ovogodišnje pobjednike Eurovizije i postoji li
mogućnost njihovog nastupa sljedeće godine: "Nadam se da ne, (smijeh), ako se
mene pita, definitivno ne. Doduše imali smo raspravu o tome unutar benda i nekih
mimoilaženja oko toga, ali mislim da je Eurovizija najgore natjecanje na
svijetu. Po meni je ABBA najsvjetliji trenutak u cijeloj povijesti tog
natjecanja."
Početak koncerta trebao je biti u 20h, ljudi su počeli
ulaziti već od sedam sati, no gužva je nastala na ulaz u samu dvoranu, jer
publici nisu dopustili odmah ući. Zbog čega točno nisam saznao, ali bila je to
naznaka kako koncert neće početi u terminu u kojem je najavljen. Na kraju,
kasnio je oko sat vremena, s posebnom gošćom, našom čelisticom Anom Rucner koja
je, iako u poodmakloj fazi trudnoće (7. mjesec), pružila publici 25-minutno
zagrijavanje prije nastupa glavnih zvijezda. Uz nju nastupila su i dva plesača.
Nakon kraće pauze, koju je publika iskoristila za odlazak na
WC i mogućnost konzumacije nikotinskih proizvoda, pošto je ono zabranjeno u
samoj dvorani, Apocalypticin nastup započeo je izvođenjem pjesme "Path". Prve
četiri pjesme protekle su dosta mirno kako bi akreditirani fotografi mogli
odraditi svoj dio posla. Nedugo nakon toga, Paavo, glavni animator na koncertu,
pozvao je publiku da ustane, nakon čega je nastala opća strka i ljudi su se
spustili do samog ruba pozornice, na neka 2-3 metra od samih članova benda.
Pametnom kombinacijom njihovih autorskih pjesma i već otprije
poznatih prerada pjesama grupe Metallica, kao što su "Nothing Else Matters" i
"Master Of Puppets" ili Sepulturin "Refuse/Resist" interes publike tijekom
cijelog koncerta nije opadao.
Apocalyptica je svirala oko sat i pol i počastila publiku s
dva bisa, u prvom se mogla čuti njihova interpretacija klasičnog djela poznatog
pod imenom "Hall Of The Mountain King" i Metallicine pjesme "Enter Sandman".
Drugi bis donio je pjesmu koju su po prvi puta počeli svirati na ovoj turneji,
preradu Rammsteinovog "Seemann".
Sama pozornica bila je jednostavno riješena s njihovim
sjedalima, po dva sa svake strane bubnja i velikim platnom oslikanim simbolom
koji se nalazi na omotnici albuma "Cult". Nenapadna i možda u nekim trenucima
nedostatna rasvjeta ipak je postigla zadovoljavajući efekt. Šteta što nema više
ovakvih nastupa u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, jer zvuk koji se
postiže u njoj puno je bolji nego u većini koncertnih prostora po Zagrebu.
Nevjerojatno je i koliko je dvorana ostala čistom nakon ovakvog koncerta. Doduše
to je djelomično i zbog zabrane unošenja pića u prostor.
Nešto manje od dvije tisuće posjetitelja ovoga koncerta
izašlo je zadovoljno nastupom o kojem će se još dugo pričati i ostaje nam se
nadati da će nas Apocalyptica u sklopu budućih turneja opet uspjeti obići.
Desetak dana kasnije imao sam priliku ponovo vidjeti
Apocalypticu na Nova rock festivalu kraj austrijskog grada Nickelsdorfa, gdje su
nažalost imali kraći, ali isto tako vrlo impresivan nastup. Njihov termin bio je
još za vrijeme dana, kada je temperatura dosezala i preko 30 stupnjeva na suncu,
tako da je doslovno vladala paklena atmosfera. Samim tim što sam ih imao prilike
vidjeti u oba okruženja, mogu sa sigurnošću tvrditi da im je solo nastup puno
bolji, čak i ne uzimajući u obzir da duže traje. Publika koja je na festivalu
raznolikija je i teško je postići kvalitetu njihovog sudjelovanja na nivou onoga
kada je njihov samostalni koncert. Samo neka nam Apocalyptica nastavi svojim
pravim putem...

Apocalyptica live @ Lisinski

Apocalyptica live @ Lisinski

Apocalyptica live @ Nova Rock

Apocalyptica live @ Nova Rock

Route 66
photos by Levi, © Levi & Sound Chaser