>> Nazad na intervjue

 

ANGEL BLAKE interview by Damjan

Po raspadu kultnog death metal benda The Crown, Marko Tervonen krenuo je u vrlo osebujnom pravcu, daleko od onoga što bi većina fanova očekivala. Potpuno napustivši ekstreman metal, Marko se posvetio melankoličnom goth zvuku u stilu grupa Sentenced ili Katatonia, da bi putem stvorio sasvim poseban, jedinstven glazbeni potpis osvjedočen na prvijencu njegovog novog benda Angel Blake. Radi se, u stvari, o Markovom solo projektu "sakrivenom" iza imena Angel Blake, a više o cijeloj situaciji reći će nam on sam... 

Pretpostavljam da je zvuk Angel Blakea iznenadio mnoge fanove The Crowna. Kako si se osjećao po odlasku iz The Crown, sa apsolutnom kreativnom slobodom da radiš što god želiš?


Sve je ponovo bilo uzbudljivo. Znao sam da mogu raditi što god hoću, a budući da moja namjera nikada nije bila da nastavim u stilu The Crowna, znao sam i da je predamnom izazov. Uvijek sam pušio ovaj melankoličan stil metala, nešto kao Paradise Lost, Sentenced ili Katatonia, pa mi se činilo ispravnim da krenem u tom pravcu.

Započeti iznova sa potpuno novim bendom zaista mora biti golem izazov za nekoga tko se već afirmirao na metal sceni... Jesi li razmišljao o očekivanjima od strane fanova The Crown dok si pisao nove materijale? Smatraš li da će oni prihvatiti tvoju evoluciju sa istom naklonošću koju su imali i spram The Crown? Ili, jednostavnije rečeno, koliko ti je važno da zadržiš dobar odnos sa fanovima The Crowna? 

Moja misija nije da preobratim fanove The Crowna u fanove Angel Blakea. Znam da se mnogim ljudima Angel Blake neće svidjeti. Znam da im se neće svidjeti samo zato što je daleko od Death Metala. Ali, naravno da postoje očekivanja, mnogi fanovi Crowna govore mi kako im se svidio album i kako im je drago što radim nešto jedinstvenije. Međutim, album se svidio uglavnom ljudima širih pogleda, i to je cool. Ako ima fanova Crowna koji su me voljni pratiti na mom novom putu, više ste nego dobrodošli. A ako vam se ne sviđa ova muzika, i to je ok što se mene tiče. 

Sa Angel Blake istražuješ mnogo melodičnije teritorije, koristeći čak i elemente klasičnog rocka. Je li to nešto tebi novo, ili si tome težio i prije?

Uvijek sam bio fan melankoličnog metala. Također, pokušao sam uključiti dosta takve muzike u The Crown. Ali, kada takvim pjesmama dodaš Death Metal vokale i brze bubnjeve, onda to postaje nešto sasvim drugo. Ako poslušaš neke stare Crown stvari, kao što je "At The End" sa "Hell Is Here" albuma, ako poslušaš središnji dio te pjesme, to je manje-više ono što radim i sada, ali ovaj put bez Death Metal vokala. Čak i ako poslušaš ostale stihove i refrene, ali usporeno, to je opet ono što radim i sada. Dakle, taj je stil uvijek bio u meni. Ima mnogo pjesama na albumima The Crown koje bi zvučale puno sličnije Angel Blakeu, da nije death vokala. Pretpostavljam da sam zbog toga, sada kada opet počinjem od samog početka, odlučio ići do kraja u tom pravcu. S mog gledišta, muzika nije TOLIKO drastično različita jer ja imam određeni stil pisanja i nisam se od njega nastojao udaljiti nego sam jednostavno prigrlio i neke drugačije stilove.

Angel Blake album ima vrlo live zvuk u produkciji i aranžmanima. Jesi li to namjerno želio postići? 

Da, naravno. Bilo bi lako poigravati se bubnjevima u miksu, ali odatle potječe određen mehanički feeling. Smatrao sam da ovom albumu treba moćnija, žešća, dinamičnija i prirodnija produkcija. Zvuk je, dakle, bliži "Draconian Times", nego novom In Flames, ako shvaćaš što želim reći... Vjerujem da takva produkcija živi dulje od one "elektroničke"...

Kakav je osjećaj snositi punu odgovornost za uspjeh ili neuspjeh Angel Blakea? Mislim, bez obzira na ishod, biti će to isključivo tvoja krivnja/zasluga...

Ako album dobro prođe usisat ću sve hvalospjeve, a ako prođe loše nemam koga kriviti nego sebe, ha ha. Bio je moj izbor obaviti ovo na taj način, i moram se nositi sa posljedicama.

Hoćeš li idući album snimati sa bendom, ili opet kao solo projekt?

Iskreno ne znam. Važem razloge za i protiv solo pristupa. Vidjet ćemo kakav će biti feeling krajem godine.

Po mom mišljenju, Tony Jelencovich se sjajno uklopio u Angel Blake. Vidiš li ga kao dugoročno rješenje za ovaj bend?

O, da.

Već si spomenuo da ne želiš uzjahati popularnost The Crowna i reproducirati isti tip muzike... što je sjajan stav. No, svejedno bih te pitao vidiš li na Death/Thrash sceni neki mlađi bend koji bi mogao biti svojevrsni "čuvar plamena" i vaš nasljednik?

Mislim da se cijela Death/Thrash scena vrlo brzo razvija. Bendovi kao što je In Flames, Soilwork ili Scar Symmetry rade sjajan posao. Ali to baš i nije ono što smo mi svirali... Hail Morbid Angel!!!!! 

Mnogi veliki bendovi nedavno su se raspali samo da bi nedugo potom ponovo okupili... Primjera radi, Lake Of Tears, Crematory, Megadeth... Smatraš li da bi i reunion The Crowna mogao biti realna opcija u bližoj budućnosti?

Možda ćemo se ponovo okupiti na probama, iz zabave... tko zna... Ali nešto više od toga??? Zašto? Zaista ne mogu naći dobar razlog zašto bismo to radili...

I za kraj, tvoja poruka onima koji su voljeli ono što si radio sa The Crown, a sada namjeravaju dati priliku i Angel Blakeu...?

Mislim da ćete, ako ste hard-core fanovi Crowna, prepoznati moj stil i u ovim pjesmama. S mog gledišta, ovo nije TOTALNO drugačije. Pjesma kao "Thousand Storms" je, u biti, prilično slična "World Below", samo što zvuči različito kada su melodije prebačene sa gitara na vokal. Neke "drugačije" pjesme radio sam i sa The Crown. Kao na primjer, "Dead Man's Song", "In Memoriam", "Death By My Side" ili "Bow To None", da navedem samo neke od njih. A da su te pjesme otpjevane normalnim glasom, bile bi prilično slične Angel Blakeu. Također, svjestan sam da, ako neki Crown-head očekuje The Crown II, onda će totalno mrziti Angel Blake. Ali, ako ga poslušaju bez unaprijed postavljenih očekivanja, siguran sam da ga barem NEĆE mrziti. Nije da gubim san zbog toga, jer odavno sam shvatio da kada pišem muziku mogu samo slušati svoje srce i stvoriti što god iz mene izađe.