ANCIENT RITES interview by Doris

ANCIENT RITES interview by Doris & Damjan

Pjevač/basist Gunther Theys pojavio se na svjetskoj underground sceni još kasnih sedamdesetih. Nakon godina u potrazi za vlastitim glazbenim identitetom, 1988. osnovao je black metal bend Ancient Rites. Theys i njegov bend nisu mnogo obraćali pažnju na "pravila igre" prema kojima black metal bend, ako želi biti popularan, mora stvoriti svojevrsan teatralan imidž, pa je Ancient Rites stekao reputaciju "ozbiljnog" benda - njihove pjesme govore o povijesnim događanjima i kulturama, nikada ne uranjajući u fantasy svjetove vampira i vještica. Ancient Rites, jasno, dotiče i okultne teme, ali na vrlo "znanstven" način, što ih je koštalo šire publike, ali im je priskrbilo poštovanje drugih bendova i užu, ali neobično vjernu publiku. 1990. AR je objavio svoj prvi demo, "Dark Ritual", a Theysova družina ponovo je postupila vrlo nekonvencionalno - održavali su besplatne koncerte, a novac zarađivali prodajom svojih majica. Stečen kapital uložili su u snimanje tog demoa. Interesantno, Ancient Rites su do danas sačuvali "underground" mentalitet - veliki su neprijatelji muzičke industrije, pa namjerno nemaju svoj menadžment, što je zaista rijetkost. Da bi sačuvali neovisnost, osnovali su vlastitu diskografsku kuću, Fallen Angel Records i objavili EP "Evil Prevails", kojeg je bend sam financirao. Ubrzo, metal publika širom svijeta prepoznala je u Ancient Ritesu bend koji radi prema vlastitoj intuiciji, bez komercijalnih pobuda, i AR je stjecao sve brojnije fanove - mnogi od njih bili su i sami muzičari, pa je AR našao u neobičnoj situaciji - njihove predgrupe bili su bendovi koji će vrlo uskoro, sredinom devedesetih, postati mnogo popularniji od njih samih - jedan od primjera je veliki Moonspell, a Gunter Theys i danas pamti da su članovi Cradle Of Filtha posjećivali njihove koncerte - kao fanovi. Kada je u Norveškoj došlo do skandaloznih događanja vezanih uz black metal - ubojstva, paljenja crkvi - ovaj glazbeni stil postao je popularan na krilima velike znatiželje koju je pobudio zahvaljujući nekim ekstremnim fanovima, ali i muzičarima piromanskih sklonosti. Ancient Rites nije se prepoznao u takvim aktivnostima i bend je izbjegao medijsku pompu, nastavivši se baviti čisto muzičkom stranom black metala. O tome, Gunther Theys je rekao: "Skandinavska scena podupirala je AR, ali naš pristup bio je drugačiji jer mi nikada nismo sudjelovali u bilo kakvom sotonističkom terorizmu. Ne zato što se toga bojimo, nego jednostavno zato što nam je draži simbolički pristup." Usprkos tome, publika je bila sve zainteresiranija i AR je polako postajao sve isplativiji bend - nikada međutim, nisu postali popularni kao Cradle Of Filth, Dimmu Borgir ili Immortal. Zašto? Theys zna odgovor na to pitanje - "Naš pristup nikada nije bio privlačan 10-godišnjacima koje uzbuđuju plastični vampirski zubi i ogromni lažni mačevi..." Ancient Rites se okrenuo publicu koju je interesirao "...odrasliji, manje isfraziran pristup." Tisuće fanova podržale su takav Ancient Rites, i ovaj bend je do danas ostao vjeran takvom sustavu. Snimili su niz kvalitetnih albuma ("Blasphemia Eternal", "Fatherland", "Dim Carcossa"), a Gunther Theys se pokazao kao muzičar vrlo širokih horizonta, budući da paralelno radi i sa bendovima koji sviraju punk, heavy metal, electro dark, itd. U interviewu za "Sound Chaser" Theys se potvrdio kao čovjek sa čvrstim i izgrađenim stavovima, čovjek koji i danas, nakon više od dvadeset godina na sceni radije odabire underground pristup i muzičku neovisnost, nego kompromise koji donose velike ugovore i velik novac.

Ancient Rites je osnovan 1988, ali ti si bio aktivan u muzici i prije, još od kasnih sedamdesetih, zar ne? Što nam možeš reći o svojim muzičkim aktivnostima prije Ancient Ritesa?

Svirao sam u mnogim bendovima još od '79, ali uspjeh na svjetskoj underground sceni došao je sa Ancient Rites. Kult status širom svijeta postigao sam ranih osamdesetih i u bendovima kao što je Capital Scum, ali to je bilo u drugom žanru, jer je taj bend bio više Punk / Hardcore orijentiran. Napustio sam ga budući da se nisam mogao povezati sa ponašanjem ostalih muzičara u njemu, a ni sa despotskim dogmama koje dominiraju tom scenom (straight edge, hardcore veganism, politika itd).

Ancient Rites je jedan od prvih black metal bendova na svijetu, zar ne? Jesi li se ti počeo baviti black metalom u Ancient Ritesu, ili još i prije?

Ranih osamdesetih svirao sam u bendu Necrophilia, tako da sam bio umiješan u Black Metal davno prije Ancient Ritesa. Pokretao sam Black Metal bendove od onog trenutka kada je Black Metal "izumljen". Kasnih sedamdesetih AC/DC me uvukao u Hard Rock, ali svirao sam u nekoliko Punk bendova. Tek kada sam otkrio Motörhead, odlučio sam i sam početi svirati Heavy Metal. Jasno mi je da se Motörhead smatraju za Rock'n'Roll, ali oni su svojim "no nonsense" pristupom meni otvorili put prema Metalu, za mene oni su bili savršena "prekretnica".

Budući da ste vi jedan od prvih black metal bendova, možeš li nam objasniti fenomen black metala sa svojeg gledišta?

Neki Heavy Metal i Hard Rock bendovi očijukali su sa Okultizmom i Sotonizmom, ali uglavnom rekreativno. Neki od Black Metal umjetnika otišli su korak dalje i prigrlili Okultizam / Sotonizam kao način života i svoju filozofiju. U međuvremenu, to je postao uglavnom stil imidža, ali početna privlačnost Black Metala bila je u tome, u realističnijem i mračnijem konceptu. U početku. Danas je i Black Metal scena uglavnom utemeljena na imidžu. Još jedna od privlačnosti Black Metala bio je vjerovatno i ekstremniji muzički pristup, jer je Metal u to doba postajao mainstream i vrlo općeprihvaćen. Black Metal je bio divlji, underground, kultan, samo za mali broj "die hard" fanova. Danas je i taj aspekt nestao budući da Gothic Black Metal prodaje milijune ploča. To je pozitivno s jedne strane, a tužno s druge zato što je izgubljen taj osjećaj kulta. Danas su neki Black Metal bendovi jednako mainstream kao i Spice Girls J. Tužno, ali istinito. To je neizbježno i događa se SVAKOJ novoj subkulturi, na početku one su underground, ali onog trenutka kada ih biznismeni otkriju, stilovi postano kultivirani i mainstreamovski. Jedina subkultura za koju ja znam da nikada neće biti prihvaćena od većine su ekstremni desničarski politički bendovi, budući da biznismeni ne mogu prodati taj koncept široj publici. Jednom sam primio kazetu od ruskog Grindcore benda. Pitali su me savjet za svoju budućnost. Rekao sam im da vjerojatno neće postati vrlo popularni: Bend se zvao HITLER. Ha-ha-ha! Vidite, ja osobno nemam ništa protiv ekstremizama, inače ne bih svirao Black Metal, što se mene tiče, bendovi mogu staviti trula trupla na stage, ali određene granice se ne smiju prijeći ako umjetnik želi izgraditi karijeru, opće mnijenje prihvaća stvari do određene granice. Primjer? Tokom ranih dana naše karijere imali smo najekstremnije fanove: dečke obučene u oklope, koji su nosili stvarno ogromne mačeve sa sobom, ljudi su sakatili sami sebe za vrijeme naših live nastupa, neki ljudi su bili goli, prekriveni krvlju, drugi su nosili uniforme Trećeg Rajha. Svašta ekstremno se predstavljalo, i nikog nije bilo briga. Ancient Rites je postao popularniji i počeo je privlačiti šire mase i odjednom smo se našli na udaru tiska i javnosti zbog tih starih, ekstremnih fanova. Većina novih fanova nije mogla razumjeti ekstremni karakter starijih fanova, a stariji fanovi su smatrali nove previše main-streamovskim. Zaista komplicirana situacija, budući da smo mi uvijek prihvaćali svakoga tko se mogao povezati sa našom muzikom, bez obzira na gledišta ili izgled osobe. Netolerantnost prema našem tolerantnom stavu izazvala je mnoge probleme, mi smo uvijek mislili da bi svatko morao gledati svoja posla, ali onog trenutka kada smo postali veći bend, pojavili su se i novi problemi, neočekivane nevolje kao što su sukobi između fanova, ili bojkoti od strane tiska i promotera.

Misliš li da se black metal razvio u ispravnom smjeru? Nije li postao pomalo stereotipan? Smatraš li da black metal mora biti povezan sa okultnim temama, ili bi se mogao više baviti svakodnevnim hororima, kao što su rat, itd?

Aktivan sam na Black Metal sceni još od samih početaka iz '81. U Ancient Ritesu mi smo uvijek imali svoj identitet i pristup koji nas je pomalo izdvajao od ostatka scene. Ali bez sumnje, mi, i bendovi kao Mayhem, Beherit, Samael, Sarcofago, Rotting Christ, Impaled Nazarene i još neki, smo izgradili put za novu Black Metal generaciju. Pioniri rijetko dobiju zaslužena priznanja. Mnogi novi klinci znaju samo za novu generaciju Black Metal bendova koji zvuče ili Skandinavski (primitivno i brutalno) ili Gotički (komercijalnije, sa više klavijatura), pa teško prihvaćaju bendove koji zvuče drugačije, kao pravi Black Metal.Pa opet, ne smijete zaboraviti da je, kada smo mi počinjali, SVAKI bend zvučao drugačije i originalno. To vrijedi i za začetnike Black Metala kao što su Bathory, Venom, Hellhammer: Svaki bend imao je svoj stil. Danas je scena krcata plagijatorima i umjetno stvorenim, napuhanim i neprirodnim bendovima koji jednostavno profitiraju iz trenutnog trenda. Ima novih bendova koje poštujem i cijenim, ali ne sviđaju mi se svi ti imitatori koji kvare scenu. Ta poplava neinteresantnih izdanja definitivno škodi sceni i na kraju će diskreditirati cijeli ovaj stil. Kult se pretvara u Cirkus, čini mi se da je velik broj bendova više zainteresiran za svoj corpse-paint i za "zlo" poziranje, nego za svoju muziku. Također, i u Heavy/Power Metalu previše bendova oponaša Heavy Metal bendove iz '80-ih bez da ponude nešto svoje. To je opća pojava. Po meni, kopije NIKADA nisu dobre kao originali. Budući da sam i sam muzičar, to mi pruža priliku da pogledam iz zavjesa muzičke industrije i moram priznati da mi se ne sviđa sve što vidim. Čak i naš kult je korumpiran do kostiju i sve se vrti oko novca (čak se i pozitivne recenzije i intervjui mogu kupiti). Menadžeri, velike diskografske kuće i mainstream tisak stvaraju ili uništavaju bendove, ovisno samo o tome koliko je novaca uloženo u "proizvod" (bend). Uvijek sam imao osjećaj da je scena bila čišća i stvarnija u prošlosti. Sjećam se kao da je bilo jučer kako je ranih osamdesetih bilo uobičajeno biti u raznim stilovima Metala. Metalci su rasturali na bendove kao što su Motorhead, Angelwitch, Mercyful Fate i Slayer u lokalnim Metal-pubovima, a išli su gledati koncerte bendova kao Possessed, Voivod, Sodom ili Celtic Frost, i voljeli i jedne i druge jednako! Bila su to drugačija vremena i svi članovi Ancient Ritesa pripadaju toj staroj generaciji koja je stajala uz kolijevku Black Metala, i prihvatila je novo dijete bez da odbaci tradicionalan Metal koji je obojao našu najraniju mladost. Između svih Headbangera postojao je gotovo bratski, plemenski osjećaj. Stvari su bile manje kompleksne i imam osjećaj da su čak i najpopularniji bendovi bili prirodniji. Možda nostalgija zavarava moj um, ali barem sam ja tako iskusio i doživio staru scenu. Naravno, uvijek će biti velikih bendova koji će održati Plamen zapaljenim. Nema se smisla žaliti, vidio sam mnoge subkulture kako se pretvaraju u trendove. Black Metal, na žalost, očito nije iznimka.

Smatraš li da je Ancient Rites još i danas underground bend?

Da, utoliko što bend nije još ništa zaradio, muzička industrija je toliko korumpirana da samo nekoliko umjetnika dijeli dobitak kojeg diskografi, menadžeri i distributeri stvaraju. Usprkos tako zvanom uspjehu, mi smo jednako siromašni kao što smo bili i na početku. Također, mi pripadamo undergroundu jer ne surađujemo sa menadžmentom, nismo pod kontrolom svoje diskografske kuće i pišemo/sviramo ono što osjećamo, bez razmišljanja o prodanosti ploča. Na svako pismo koje primimo, mi i odgovorimo, što je underground ponašanje, ali često s odgovorima kasnimo zbog toga što još uvijek ja osobno odgovaram svima. Jedini aspekt koji nas čini manje undergroundom, je činjenica da nastupamo na velikim festivalima sa mainstream bendovima, a često sviramo i u većim klubovima, a i naša distribucija je mnogo bolja nego u prošlosti (premda ljudi još uvijek mogu naručiti materijale direktno od mene, na mojoj kućnoj adresi, a naši stavovi su isti kao i kada smo počinjali, nismo umišljene rock zvijezde)...

Koji je, po tvom mišljenju, razlog što, usprkos velikom broju vrlo kvalitetnih albuma i turneja, Ancient Rites još uvijek nije popularan kao Cradle Of Filth ili Dimmu Borgir?

Nemamo veliki menadžment, veliku diskografsku kuću i nema velikog novca koji bi pogurao naš bend. Također, mislim da je naš rad malo preozbiljan da bi se svidio masama koje se sastoje uglavnom od vrlo mladih klinaca. Mladi klinci vole teatralnost, imidž veći od života, šok elemente. Mi s druge strane, publici nudimo više spiritualano/ intelektualano putovanje i prema tome privlačimo ponešto stariju publiku. Malo 13-godišnjaka želi čuti o piscima iz prošlih stoljeća kao što su Baudelaire ili Lord Byron niti ih je briga za Ancient Ritesove lekcije iz drevne i srednjevjekovne povijesti. Oni žele vampire, sise i krv. Razumljivo. Kada sam ja imao 12, ufurao sam se u Sex Pistols jer su oni bili ekstremni, a tek nešto kasnije ufurao sam se i u intelektualnije plodove Punka, kao Wire, Magazine, Buzzcocks. Nisam ljubomoran na uspjeh drugih bendova, natjecateljstvo ionako nije konstruktivno. Ponekad je ipak malo razočaravajuće što se pioniri kao što smo mi moraju tako teško boriti za opstanak ali to jednostavno ne bih bio ja ili Ancient Rites kada bi smo se najednom obukli u vampire, stavili žene u kaveze na stage ili kada bi smo lagali i rekli fanovima da mi živimo u šumama i palimo crkve. U biti, ja stvarno živim u srednjevjekovnom utvrđenom manastiru koji je fantastično i inspirirajuće, vanvremensko mjesto, ali ja to držim za sebe. Vidite, mi se ne koncentriramo na imidž, ali čini se da ljudi žele iluzije, snove kojih bi se držali, žele super zvijezde. Mi ne stvaramo svijet iz bajke i pišemo uglavnom o povijesnim činjenicama, odjeveni smo u kožu, što je tipičan Rock'n'Roll, ali više ne koristimo "make-up", pretpostavljam da je naš pristup previše zahtjevan za mase, a i previše stvaran. S druge strane, ne možemo se niti žaliti, jer imamo lojalne sljedbenike u undergroundu širom svijeta, tisuće ljudi kupuju naše albume. To je jedan suveren uspjeh, ako znamo koliko smo malu podršku oduvijek imali.

Što nam možeš reći o najavljenom Ancient Rites DVD-u?

Prošli tjedan snimili smo live album / DVD u jednom od najpoznatijih Metal klubova u našoj državi, pred fantastičnom publikom. Unajmili smo profesionalnu snimateljsku ekipu i naši njemački producenti su došli sa svojim pokretnim studijom da snime nastup. Fanovi su bili snimljeni i intervjuirani što će biti uklopljeno u DVD, a bit će tu i starih materijala i intervjua s bendom i fanovima. Bit će to dobar dokument.

Kakva je budućnost pred Ancient Ritesom, po tvom mišljenju?

Nikada ne nagađam o budućnosti. Nemam snova ili nada budući da sam previše realističan / razočaran da bih više vjerovao u taj muzički san. Ako sutra bogati menadžer odluči raditi sa nama, možemo biti na vrhu, a moguće je i da publika i diskografske kuće izgube interes i da Ancient Rites uspije doseći samo "die hard" fanatike i da završi na ulici bez ugovora za snimanje. Sve je moguće u ovoj truloj muzičkoj industriji. Mi nastavljamo našu bitku ma što god se dogodilo. Kamo će nas to odvesti samo vrijeme može pokazati. Na kraju vožnje, ja neću za ničim žaliti, jer sam uvijek radio ono što sam htio...

Kako to da si toliko zainteresiran za povijest? Koliko tvoje znanje povijesti utječe na atmosferu vaše muzike? Koji je tvoj najdraži period u povijesti?

Još od djetinjstva, ja sam zaokupljen tim stvarima, i očito ta moja fascinacija ima velik utjecaj na naš rad. Moj je život bio konstantna potraga za znanjem iz povijesti. Zbog toga, smatram se sretnim što sam mogao mnogo putovati, mnogo iskusiti i svojim očima se osvjedočiti o stvarima o kojima sam kao dijete učio kroz knjige i literaturu o povijesti. Proputovao sam Saharu na kamilama i posjetio sam ostatke drevnih civilizacija na napuštenim mjestima, ušao sam u hram Baalberith gdje su prije nekoliko tisuća godina prinošene ljudske (dječije) žrtve, sišao sam u portugalske kripte, posjetio sam drevne grčke hramove, hodao sam kroz ostatke ulica drevnog Rima, putovao sam kroz španjolske planine na konju, hodao sam kroz srednjevjekovne gradove svuda preko Istoka i Zapada Europe, vidio sam gdje je Ivana Orleanska bila spaljena na lomači, pratio sam rijeke okružene dvorcima koji su tihi svjedoci sjaja srednjevjekovlja, bio sam u centru Mikenskih, Feničkih i Kartaških ratnih civilizacija čije su zidine i ulice, na moje veliko iznenađenje, ostale gotovo netaknute, bio sam iznenađen umjetničkim stranama minoanskog carstva i bio sam zadivljen sjajem Male Azije, itd. Najduhovnije i vanvremenske trenutke doživio sam na drevnim i srednjevjekovnim lokacijama. Moja prednost je što živim u malom srednjevjekovnom gradu u kući koja je zaštićeni spomenik jer je ona dio srednjevjekovne opatije. Kada pogledam kroz prozor, vidim srednji vijek, nekoliko kuća dalje od mene nalazi se neka vrsta mosta gdje žive šišmiši, sve je to vrlo slikovito. Moj najdraži period? Mračni srednji vijek me privlači, ali drevna vremena su me uvijek najviše privlačila. Kada sam imao samo šest godina već sam se oblačio kao Kelt ili kao rimski Pretorijanac. Na žalost, moji šljemovi, oklopi i štitovi nisu bili od čelika, ali, hej, i to je početak. Dobra je stvar što je moj otac znao mnogo o drevnoj povijesti jer sam ga satima maltretirao pitanjima o drevnim civilizacijama i carstvima. Iskreno ne znam odakle potječe ta moja fascinacija, uvijek je bila prisutna, otkako pamtim.

Što nam možeš reći o projektu Danse Macabre? Kad i zašto je stvoren? Što se trenutno događa sa njime? Ima li on budućnosti, ili ćeš se potpuno posvetiti Ancient Ritesu?

Naravno da moji drugi bendovi imaju budućnost. U nekim državama, kao što je Španjolska, Danse Macabre je čak postao najprodavaniji bend HammerHearta (diskografska kuća, op. a). Pored toga, ti drugi bendovi su meni važni, ne sa komercijalnog gledišta. Moji drugi bendovi su savršeni kanali da izrazim drugačije muzičke ideje i pjesničke instinkte. Danse Macabre je stvoren prije nekoliko godina u Ateni sa Daolothom (Necromantia) i Sotirisom (Septic Flesh). 7-inčni ep je bio snimljen, ali nikada nije objavljen jer je diskografska kuća za koju je Danse Macabre potpisao (Molon Lave) propala. Dvije godine projekt je bio na ledu jer je Sotiris morao obaviti svoju vojnu službu, a M. W. Daoloth nije uspio pronaći dovoljno vremena da nastavi sa Danse Macabre. Nisam želio da Danse Macabre tako okonča pa sam pitao bivšeg gitarista Lacrimose, Jana Yrlunda, čim sam ga upoznao, bi li mi se pridružio u Danse Macabre. Postali smo duo, i radili smo sa session muzičarima. Snimila smo cijeli album u Nizozemskoj i dodali na njega pjesme snimljene u Grčkoj, kao bonus snimke. Na taj način, predstavljeni su različiti periodi iz povijesti benda, uključujući i same korijene benda. "Totentanz" je objavljen u travnju '98. U međuvremenu, Danse Macabre pretvorio se u pravi transEuropski bend (kao i Ancient Rites), u kome su sudjelovali članovi iz Finske, Nizozemske, Njemačke, Jugoslavije, Grčke, Austrije i Flandrije (Belgije). Postavu smo sačinja-vali Merijin Mol (bubnjevi), Miloš (bas), Jan Yrlund (gitare), Antoinette (back vokali) i ja, Gunter (vokal). Klavijaturist Arik nedavno se preselio u SAD, pa su ga zamijenili Tom Slegers i Davy Wouters (poznati iz Obliviona i Cantara, a i po session radu sa Ancient Rites i Danse Macabre). Danse Macabre je već odsvirao nekoliko "headline" koncerata u Portugalu, Belgiji i Nizozemskoj. "Totentanz" je zvučao kao kompilacijski album jer je svaka pjesma imala drugačiji pristup. Novi album "Eva" nedavno je objavljen za HammerHeart Records i reakcije su vrlo pozitivne i kod publike i kod tiska. "Eva" je putovanje kroz srednjevjekovnu muziku, kroz klasiku, Gothic Rock, Dark Wave, Folk, Industrial itd. Album predstavlja očit napredak na svim poljima, reakcije su vrlo pozitivne, a u nekim publikacijama postigao je status "albuma mjeseca". Nedavno je objavljen "Matters Of The Heart", mini album sastavljen od neobjavljenog materijala, Electro orijentiranih remikseva i video spotova. Što se tiče mog trećeg benda, Lion's Pride (ranije poznatog kao Division 99): muzika je nešto kao posveta mojoj najranijoj mladosti i obuhvaća sve od old school Punka do ekstremnog Punka i Oi!-a. Punk i Skinhead muzika je uvijek bila važna u mome životu i "Uradi sam" mentalitet me je naveo da osnujem bend, još u kasnim sedamdesetima. Najvjerovatnije, potpisat ćemo za Pure Impact, diskografsku kuću specijaliziranu za Oi! Stihovi su mizantropski i nimalo politički, a najčešće se bave svakodnevnim životnim temama. Umiješan sam i u četvrti bend koji se sastoji od Metal veterana koji još uvijek drže do svojih korijena, to nije samo još jedan retro bend. Muzika je pravi Heavy Metal, stihovi su epski (a posebno se bave srednjevjekovnom povijesti). Pozvali smo Erika iz Ancient Rites da gostuje na Iron Clad albumu koji je nedavno snimljen. Nekoliko diskografskih kuća je ponudilo ugovor Iron Cladu, ali potpisali smo za Good Life Records, koja je objavila "Lost In A Dream" album. Ti različiti bendovi pružaju mi priliku da koristim svoj glas na različite načine i da istražim teme koje se ne bi uklopile u Ancient Rites. To je način da izrazim različite aspekte svoje osobnosti. Shvatio sam da postoje ljudi kojima se ne sviđa što radim na različitim muzičkim poljima, ali ja se odbijam ograničavati. Metal će uvijek biti važan dio mog života, ali zar bih trebao biti uskouman? Ja imam ogromnu kolekciju ploča u kojoj su zastupljeni mnogi stilovi: od najamaterskije buke do najbožanstvenije muzike. Čovjek u sebi nosi mnoge emocije i osjećaje, i za svaku od njih postoji drugačija vrsta muzike, ovisno o trenutnom raspoloženju.

Kada bi imao deset minuta da porazgovaraš sa njima, što bi rekao ovim ljudima:

· Britney Spears - Mogao bih je pitati "Jesi li zaista djevica kao što uvijek tvrdiš u intervjuima", ali to nije način da se razgovara sa damom. Zato bi morali razgovarati o svemu osim o muzici jer nisam upoznat sa njenim radom, nikada ne slušam radio niti gledam MTV.
· Papa - "Moj dragi čovječe, zašto me tvoji čuvari nisu pustili da uđem u Vatikan kao turist, samo zato što sam nosio kratke hlače, na kraju krajeva bilo je 40 stupnjeva Celzijusovih i žene su mogle ući iako su nosile suknje. Gdje je grijeh u nepokrivenim nogama?"
· Ozzy - Čestitke na godinama briljantnog Metala koji si ponudio. Nadam se da te ne vrijeđa što ne gledam tvoj reality show 'The Osbournes', ali 'Big Brother' nikada nije bio moj đir."
· Marc Wilmots: "Molim te, priredi onom jamajkanskom sucu leden tuš, jer je očito bio drogiran. Cijeli svijet je mogao vidjeti da si protiv Brazila dao pošten gol (na Svjetskom prvenstvu poništen je regularan gol reprezentaciji Belgije kod 0:0 rezultata u utakmici s Brazilom, op. a)"
· Christopher Lee: "Tvoj rad je kultan..."

Na kraju, završne riječi...

Mislim da je sve rečeno i učinjeno. Nadam se da ću jednog dana nastupati pred hrvatskom masom. Planiram posjetiti vašu zemlju u bliskoj budućnosti, ako ništa drugo, već sada sam siguran da volim vašu tradicionalnu kuhinju, jer često posjećujem hrvatski restoran u Antwerpu. Mislim da je došao trenutak da konačno upoznam vašu zemlju. Hvala ti za ovaj interesantan razgovor, Doris, moj pozdrav svim hrvatskim metalheadima, sjećam se da sam se jednom napio (na ugodno živahan način) od hrvatskog domaćeg alkoholnog pića (u boci su se nalazile trave), tko zna, možda ćemo ga jednom svi zajedno piti (Gunther očito govori o travarici, op. a)...