Olli Mikkonen sa našom novinarkom Doris
AMON AMARTH interview by Doris
Kada govorimo o Amon Amarth, prva
stvar koja se nameće njihovo je poštenje. Poštenje u glazbenom smislu, ali i
izvan njega. Domaća publika, naime, nikada neće zaboraviti plemenitu gestu, kada
je bend odsvirao svoj nastup na (ne)čuvenom MMS festivalu iako su svi ostali
izvođači otišli zbog golemih organizacijskih propusta. U ovom intervjuu,
obavljenom uoči zagrebačkog koncerta Amon Amartha (Boogaloo, 8. studeni 2006),
Olli Mikkonen ispričao nam je štošta o novom albumu, “With Oden Our Side”,
vjerojatno njihovom najboljem do sada, kao i o MMS-u, te koječemu još... Pored
toga, tu je i mala intervencija Johana Hegga, koji nam je objasnio odakle se, i
kako, rađaju vikinške priče koje nam Amarth godinama pripovijeda, bilo
stihovima, bilo samom atmosferom glazbe...
Osobno, “Fate Of Norns” mi se jako svidio, ali mnogi tvrde da je bio snimljen u
žurbi i da zato nije onoliko jak koliko je mogao biti. Kako bi ti usporedio
procese snimanja “Fate Of Norns” i “With Oden On Our Side”?
Ok, snimanje “Fates Of Norns” bilo je stresno i kaotično, nismo imali jasnu nit
vodilju, a osim toga osjećali smo da stvar nije dovoljno isplanirana... pa je
sve ispalo poprilično neuredno. Kod novog albuma, međutim, slijedili smo jednu
liniju, zajedno, kao cjelina, a imali smo i producenta koji se pobrinuo za
čitavu produkciju, mi smo samo svirali svoje instrumente i to je bilo to. Nismo
morali brinuti o zvuku i tim produkcijskim stvarima.
Ono što me posebno impresioniralo kod novog albuma je snaga gitara, i u
melodijama i u solažama. Jeste li namjerno stavili naglasak na taj element kod
pisanja “With Oden On Our Side”?
Naravno, sve je bilo isplanirano, mi... nakon što smo snimili “Fate Of Norns”,
shvatili smo da je to dobar, ali ne i vrhunski album. Shvatili smo da se moramo
dobro prodrmati i... znaš, za nas nije dovoljno snimiti takav album, moramo
raditi više, a to smo i učinili kod novog CD-a, puno smo više radili i
planirali. Nadmašili smo svoje sposobnosti, dali smo sve od sebe. Zaista smo se
prisilili dati najbolje što možemo.
Ok, neću te pitati je li ti ovo najdraži album do sada jer ćeš sasvim sigurno
reći da je, ali zato me zanima koja ti je najdraža od novih pjesama?
Oh... (vrlo dugačka pauza) Ne znam... Prije nego smo ušli u studio, sviđala mi
se “Valhall Awaits Me” najviše, a nakon što smo snimili album favorit mi je bila
“Hermod’s Ride To Hel”, ali danas bih vjerojatno odabrao “Cry Of The Black
Birds”, tako da nisam siguran. Ili “Runes To My Memory”... Ne znam. Meni su sve
pjesme sjajne, ne mogu... Po mom mišljenju, sve su za desetku!
Na setlisti sa vašeg koncerta u Frankfurtu vidjela sam da ste nastup zatvorili
sa “Gods Of War Arise”, koja je s novog albuma. Jeste li, dakle, tu stvar
prepoznali kao novu vikinšku himnu, budući da nije uobičajeno zaključiti show sa
novom pjesmom?
Da, mislim da smo se umorili od... u zadnje dvije godine koncerte smo zatvarali
sa “Death In Fire”, a prije toga pet godina sa “Victorious March”, tako da smo
pomislili: “Moramo naći nešto drugo čime ćemo završavati”. Isprobali smo sad
ovu, vidjet ćemo kako funkcionira. Ponekad je, ne bih nikada rekao dosadno,
ali... Zabavnije je raditi male promjene, jer “Death In Fire” i “Victorious
March” moramo ionako svirati zauvijek...! Tako da sad imamo “Death In Fire”
gotovo na početku seta.
Album ima vrlo epski, masivan zvuk... ali nikada ne postaje patetičan. Morate li
se ikada suzdržavati da stvar ne postane “previše epska” do te mjere da stekne
donekle patetičan ton?
Ne, mislim da ne... Barem s našim bendom, stvari nikada ne mogu postati previše
epske, epski ton je cool dodatak muzici. Nikada nismo mislili da je nešto
previše epski, prije bih rekao da ponekad imamo previše slatkaste ideje.
Jesi li zadovoljan kako nove stvari zvuče uživo?
Da, jesam. Set listu smo bazirali na glasovanju fanova, imali smo glasovanje na
našem sajtu, fanovi su mogli odabrati bilo koje pjesme, dakle svirati ćemo ono
što oni žele, a žele nove stvari, glasali su za njih i gurnuli ih prema najvišim
pozicijama.
Da, vidjela sam to i drago mi je
da ćete svirati pjesme kao što su “Cry Of The Black Birds” i “Runes To My
Memory”. Međutim, zanima me, budući da je većina vaših pjesama o Vikinzima,
osjećate li ikada želju pisati i o drugim temama? Koči li vas u tome činjenica
da se takve stvari ne uklapaju u vaš imidž? Osjećate li, uglavnom, potrebu
pisati i o drugim stvarima?
Pa, to bi trebala pitati Mr. Stihoklepca, Johana.
Ok, ali ne bih željela zloupotrijebiti njegov glas prije nastupa, ha ha…
Maaa, naravno da možeš.
Pa, Johane, osjećaš li ponekad želju pisati o ne-Vikinškim temama? I, usput,
odakle inspiracija za sve te Vikinške priče?
Johan: Mnogo ideja dobijem čitajući knjige o Vikinzima, stare Vikinške sage i
mitove, ali također crpim ideje i inspiraciju iz svakodnevnih događanja u mom
životu ili iz stvari koje se zbivaju u svijetu, itd itd. Onda to transformiram u
Vikinške pjesme, to je sva mudrost. Ključan element je napisati zanimljivu priču
koja dobro paše uz muziku, to je najbitnije. Mora odgovarati muzici i biti
interesantno.
Ok, hvala... Natrag k tebi Olli... Već ste svirali u Americi i sada ćete opet
ići onamo. Kako se osjećaš u vezi s tim, kakva su tvoja očekivanja?
Dobro je to, tamo imamo isti nivo kao i u Europi, neka mjesta su čak i bolja,
pa... Naravno, Amerika je ogromna za jednu zemlju, pa je stoga i veliko tržište.
Sviđa mi se, imaju lijepe dvorane... ali, u prošlosti, kada smo bila manje
popularni u Sjedinjenim Državama, dvorane u kojima smo nastupali bile su zaista
usrane, pa niti ne dobiješ pošten obrok, ili bude stvarno gnjusan, nema tuševa,
bla bla bla... međutim, kada dosegneš idući nivo, kao na primjer kada smo išli
na turneju sa Children Of Bodom, stvari postanu velike i vidiš razliku, jako
lijepa mjesta, isto kao u Europi, tako da je ok... A, osim toga, u Americi ima
novih filmova i stvari za kupiti, ha ha ha, pa je i s te strane zabavno!
Ha ha, dakle idete u Ameriku obaviti shopping?
I posebno je dobro što putujemo sada, pa možemo obaviti božićni shopping, ha ha!
A što misliš o takozvanom američkom metalu i bendovima kao što su Trivium i
slični? S njima ste i nastupali, ako se ne varam...
Yeah, Trivium je sjajan bend, sjajni muzičari. Međutim, ne znam što da mislim o
američkom metalu, baš ne slušam nijedan od tih bendova, ali ne zato što ne
želim, nego samo... nedostatak interesa s moje strane, No vjerujem da su ti
bendovi sjajni, moraju biti budući da prodaju toliko albuma. I naravno, imaju
taj novi metalcore đir, koji je donio toliko novih fanova ovoj vrsti muzike.
Prije su bili samo death metal fanovi ili black metal fanovi, sada metalcore
ekipa sluša i death metal bendove, a death ekipa sluša i metalcore bendove, tako
da je publika šira i to je sjajno za sve. Ali, da budem potpuno iskren s tobom,
mislim da su At The Gates trebali dobiti više priznanja za ono što su napravili
sa “Slaughter Of The Soul” albumom.
Jesi li zadovoljan prijemom ovdje u Zagrebu, do sada?
Da, mi... Na to mogu odgovoriti tek nakon koncerta. Nemam pojma kako će biti
danas. Nadam se da će biti kao na našem zadnjem koncertu, kojeg smo svirali u
Švicarskoj, to je bilo zapanjujuće. Dakle, nadam se da će biti ok.
Ali, u Hrvatskoj ste već svirali, u Zadru, na zloglasnom MMS festivalu... Poneka
misao o tome?
Da, to je bilo... ako nećemo pričati o festivalu... Što se tiče publike,
reakcije su bile zaista sjajne. Vrijedilo je svih sranja koja su se događala oko
festivala, samo zbog toga nastupa za fanove. Sjajno smo se osjećali na tom
koncertu.
Na kraju ste bili headlineri...
Da, jer su svi ostali otišli, ha ha... Ali, vrijedilo je svih sranja.
Jeste li ikada pomislili – nećemo svirati ni mi, kad nitko neće... ili nešto
slično?
Pa, nitko nije došao po nas odvesti nas od hotela do lokacije. Promoter nas nije
došao pokupiti, pa se pojavio jedan fan iz Slovenije i on nas je vozio, a imao
je mali auto u kojem smo išli dvoje po dvoje, tako da je vozio amo-tamo, da bi
zatim pokupio i našu opremu, te na kraju osigurao da dođemo do pozornice i
sviramo jer na festivalu više nitko nije radio.
Wow!
Dakle, taj Slovenac je omogućio naš nastup tamo.
Jeste li ovog puta pomislili – oh ne, opet Hrvatska, što ako se isto sranje
ponovi i ovaj put?
Neeee, ne, ne, ne na ovoj turneji, nikako.
Imate prilično jaku reputaciju kao live bend... Jeste li razmišljali o live
albumu?
Ne, jer na neki način doživljavam live ili best of albume kao potkradanje
fanova, budući da ne moraš platiti ništa da bi ih napravio, a na njima vrtiš
lovu, što po meni nije tretman koji fanovi zaslužuju, dakle... ne. Ali, nešto
smo već napravili, a to je DVD. što se ipak razlikuje, jer pružaš nešto novo...
Da, nešto što se doslovno može *vidjeti*, ha ha...
Da, za mene je to live album.
Pročitala sam negdje da još uvijek imate i normalne, dnevne poslove... Pa, kako
balansirate turneje sa potrebom da zarađujete za život?
Ne, u slučaju novog albuma nije tako. Nakon “Fate Of Norns” turneje dali smo
otkaze. Amon Amarth je naš posao danas!
O, cool.
Zato smo mogli uložiti puno više energije u novi album, pristupili smo mu kao
dnevnom poslu i imali probe svaki dan od 9 do 17 sati.
Da, to se i osjeća na albumu.
A onda navečer možeš ići doma i opustiti se s obitelji. Mnogo je lakše tako,
nego kada imaš dva posla.
I, za kraj, nekoliko nezgodnih pitanja, dakle – oprez!
Koja je tvoja omiljena pop pjesma?
Pop pjesma?! Uffff... (vrlo dugačka pauza)
He he!
Ne znam, mogla bi biti možda “Enjoy The Silence” od Depeche Mode ili nešto...
Ako je to pop.
Da, mislim da mogu to dopustiti, ha ha!
Rammstein nije pop... Je li Rammstein pop?
Neeeee.
Ali nije da slušam pop, to je samo ono što čujem na radiju, mislim da je ta
pjesma prekrasna, “Enjoy The Silence”.
I još jedno – pijete li ikada u privatnom životu iz svojih čuvenih rogova?
Da, kada idem na Vikinške gozbe, tada naravno svi pijemo iz rogova, ali ne kući,
kući imam čašu za pivu koju pijem uz hranu, jer glupo je držati rog na stolu...
Da, nije baš zgodno, ha ha!
Ali ako idem na Vikinške sajmove ili gozbe, tako nešto...
A, imate to? To zbilja postoji?
Da, ljeti bude u Skandinaviji mnogo Vikinških sajmova, tako da dâ, ja i moja
dama idemo uokolo, a poznajemo i mnogo ljudi koji žive čitavo vrijeme kao
Vikinzi, dakle, da.
Ok, tvoja poruka fanovima za večeras?
Nadam se da ćemo imati dobar koncert, ako bude tako definitivno se vraćamo!