 |
Marš u Trst po strip godine: RAT-MAN & FRIENDS
"Rat-Man
#48: Rat-Man & Friends"
Tekst: Leo Ortolani, Marcello Cavalli, Clod, Massimo Bonfatti, Michele Ampollini
Crtež: Leo Ortolani, Giorgio Cantu, Clod, Massimo Bonfatti, Donald Soffritti
Ocjena: $$$$$
|
Već 48 brojeva strpljivo čekamo da Leo Ortolani konačno postane dosadan. Na kraju krajeva, koliko dugo njegov Rat-Man može biti smiješan? Ipak, to je samo još jedna parodija na superjunake, zar ne?
Ortolani je, međutim, otišao korak dalje. Rat-Man je danas nešto sasvim drugo, miljama daleko od početne ideje o duhovitoj, ali predvidljivoj parodiji. Teme koje u ovom serijalu Ortolani načima graniče sa ludilom, jer tko bi normalan govorio o bračnim problemima, paralelnim stvarnostima, strip formi i frustracijama umjetničkog stvaranja kroz lik kržljavog pacova u žuto-plavom kostimu komičnog super-antiheroja? Tko? Leo Ortolani.
Novi, četrdeset i osmi broj serijala označen je kao "posebno izdanje" pod naslovom "Rat-Man & Friends", a Ortolani je tim povodom pozvao četiri "outside" crtača i scenarista da, bez ikakvih kreativnih ograničenja, naprave vlastitu verziju njegovog junaka. Eksperiment je savršeno uspio, jer Rat-Man #48 već sada možemo proglasiti jednim od najboljih naslova europskog stripa 2005. godine. Među gostujućim autorima najjači dojam ostavili su Massimo Bonfatti (ko-autor "Lea Pulpa" u timu sa Texovim Claudiom Nizzijem) i Disneyev čovjek Donald Soffritti.
Bonfatti je izazov prihvatio na originalan način. Kako sam kaže: "A priori sam odbacio hipotezu da radim pravu priču o Rat-Manu, iz dva razloga. Prvo, mislim da je ne bih bio u stanju napraviti. Previše poštujem autora i lik, i zbog toga bih se morao dugo pripremati i studirati Leovu tehniku što mi se čini nemoguće i suicidalno uopće pokušati za samo jednu epizodu. Drugo, baš u tom periodu prolazio sam kroz egzistencijalno/profesionalnu krizu i osjetio sam potrebu da uđem u kontakt sa čitateljima govoreći o stvarima koje se tiču mena kao autora ali i njih kao čitatelja."
Iz Bonfattijeve egzistencijalne krize rodila se jedna od najljepših priča o Rat-Manu uopće. Na dvanaest stranica, autor se suočava sa problematikom strip stvaralaštva, frustracijama srednjih godina, ljubomorom prema drugim crtačima i vlastitom nesigurnosti, a sam Rat-Man izlazi sa papira i, bojeći se da ga Ortolani namjerava "umiroviti" 2014. godine, nagovara Bonfattija da zajedno pripreme zavjeru kojom bi postigli slavu i besmrtnost!?
Soffritti se, pak, kroz svoju epizodu pozabavio strip junacima koji nikada neće biti objavljeni, a žude za time da ih se čita. Istodobno, poigrao se samom formom stripa, stvarajući tako urnebesnu ali i dirljivu priču o neuspjelim kreacijama i herojima koji to nikada neće biti.
Tu su još i solidni uratci Cantua i Cloda, uz sjajnu Ortolanijevu epizodu o paralelnim stvarnostima, pod naslovom "Rat-Men". Pored navedenog, svaki od gostujućih autora predstavio se kroz kratak intervju, a treba spomenuti da nijedan od tih pet kratkih stripova nije preopterećen svojim ambicioznim temama. U prvom planu uvijek ostaje humor, svjež i direktan, na tragu otkačenog underground stila šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ukratko, što reći, osim - marš u Trst po svoj primjerak stripa godine!
 |