Intervju: MARKO ŠUNJIĆ (razgovarao: Damjan Stanić)
Marka Šunjića ne treba posebno predstavljati. Njegovo ime stoji iza najvećeg i najboljeg strip sajta u ovom dijelu Europe - Stripovi.com, a nedavno je, u društvu nekoliko istomišljenika, osnovao izdavačku kuću Libellus i pokrenuo luksuznu reprint seriju Kena Parkera, kojom postavlja nove standarde za hrvatsko strip izdavaštvo.
Sjećaš li se prvog stripa koji si pročitao? Što je po tvom sudu, bio ključan element zbog kojeg si se navukao na stripove, a ne na neku drugu, više ili manje srodnu umjetnost?
Prvi strip kojeg se sjećam da sam pročitao je Mister No LMS 527 "Gusari s Amazona". Imao sam otprilike 7 godina i točno se sjećam scene, bio sam s roditeljima u posjetu kod ujaka, sjeo na kauč i uzeo taj stripJ Mutno mi je u sjećanju ostalo da sam prije toga čitao/gledao neke druge stripove nekih drugih junaka, ali ovo je prvi za kojeg se baš točno sjećam! Zašto sam se navukao na stripove? Pa u to je vrijeme (početak osamdesetih) strip, osim filmova, bio jedina zabava koju si je neki školarac mogao priuštiti. Svi su ih čitali, bili su lako dostupni, zanimljivi, zabavni, otvoriš strip i odmah si ušao u jedan surealni svijet mašte, svijet u kojem je sve moguće, eskapizam u svom najčišćem oblikuJ Ta ljubav prema stripu je nekako ostala u meni cijelo ovo vrijeme, od tog najranijeg djetinjstva, adolescencije pa sve do sada kad imam 29 godina. Zanimljivo je da sam imao veliku pauzu u čitanju i praćenju stripa, otprilike 7-8 godina, između 1991. i 1999. godine. Dijelom zbog rata i prekida izlaženja stripa na ovim prostorima, dijelom zbog nekakvog "lažnog odrastanja" nekako sam se bio udaljio od stripa, a iskra koja je ponovo zapalila sve je bio prvi broj Mister Noa u izdanju Slobodne Dalmacije… Mister No je bio moj omiljeni junak u djetinjstvu i kad sam vidio taj prvi broj na kioscima jednostavno sam ga morao kupiti, a kad sam ga i pročitao bio sam ponovo začaran stripom.
Pretpostavljam da si, kao i većina strip fanova na ovim područjima, prvo postao kolekcionar Bonellijevih izdanja, a tek kasnije stripova općenito. Kako danas gledaš na Bonellijeve serijale?
Meni je Bonelli praktički bio sinonim za strip sve do prije nekoliko godina i uvijek će mi ostati blizak srcu zbog te romantično nostalgične veze sa djetinjstvom i svim tim uspomenama koje su vezane za Bonellija i njegove heroje. Danas naravno imam nešto objektivniji pogleda na cijelu tu produkciju ali prva ljubav se ne zaboravlja nikad...
Koje stripove danas najviše čitaš (i čime su te privukli)? Je li to još uvijek Bonelli ili nešto drugo?
Danas imam nešto drugačije interese i kriterije pa, iako čitam više-manje sve što mi dođe pod ruku, nema puno stripova koji me i dalje neprestano oduševljavaju kao nekad npr. Mister No ili Zagor kad sam bio dijete, samim tim se i moj odnos prema Bonelliju promijenio jer je neosporna činjenica da se u toj hiperprodukciji zna naći fantastičnih ali, nažalost, i očajnih epizoda. Danas me kod Bonellija najviše zanimaju novi serijali kao npr. Magico Vento, dok stare junake pratim uglavnom iz nostalgičnih razloga i tih povremenih bisera koji se izdvoje iz mase pristojnih i osrednjih epizoda. Razlike između mene danas i prije 15 godina je velika, pogotovo što se kupovne moći tiče, tako da si sada mogu priuštiti više manje sve što me zanima. Kako sam po prirodi jako znatiželjan, a strip mi je velika ljubav i hobi, normalno da me zanimaju autori i škole stripa koje sam propustio u djetinjstvu, pa se sad to trudim nadoknaditi. Tako u zadnje vrijeme sve više čitam američke (uglavnom Vertigo, klasični novinski ali i nezavisni strip), francusko - belgijske (uglavnom propušteni klasici) i japanske stripove (mange, za koje sam otkrio da nisu uopće toliko glupe kao što sam mislio!).
Možeš li nam ukratko prepričati kako je uopće nastao Stripovi.com?
Pa, nakon "preobraćenja" sam počeo intenzivno tragati za informacijama o svojim omiljenim stripovima (uglavnom junacima izdavačke kuće Bonelli) i kako mi je Internet bio dostupan na njemu sam pronašao dva mjesta gdje se moglo naći dosta zanimljivih podataka. Jedan site je bio na talijanskom, www.ubcfumetti.com, a drugi na hrvatskom se zvao Zagorovo web kraljevstvo. Ubc je sjajan sajt, prava riznica informacija za strip fanove i znao sam provoditi sate i sate čitajući recenzije i interviewe i ostale materijale koji su se tamo mogli naći. Zagorovo web kraljevstvo je bilo za to vrijeme dobar sajt, relativno često osvježavan, bogat informacijama, tehnički i grafički pomalo inferioran, ali u granicama normale. Najzanimljiviji dio je bio Forum koji je taj sajt imao gdje sam vrlo brzo postao jedan od aktivnijih članova. S vremenom sam se ja profesionalno počeo baviti webom i kao posljedica mog tehničkog znanja je nastala želja da pomognem webmasteru Zagorovog kraljevstva da se stranice podignu na jedan viši nivo, kako u tehničkom tako i u koncepcijskom smislu. Kako to obično biva, čovjek nije baš najbolje reagirao na moje prijedloge i ideje, štoviše, grubo me odbio i ja sam odlučio da ću napraviti svoje strip stranice, nešto što će sadržajem i koncepcijom spajati najbolje iz ova dva sajta koja su mi bili predlošci, ali na tehnički puno naprednijem nivou, sa velikim stupnjem interakcije sa posjetiteljima. Osnovna želja mi je bila napraviti sajt koji će imati isti onaj efekt na "slučajnog prolaznika" kao što je na mene imao taj fatalni prvi broj Mister Noa, dakle da privuče posjetitelja nazad ka stripu, da ga natjera da ga ponovo uzme u ruke i krene čitati! I eto, rečeno - učinjeno. Dugo sam se mučio oko imena, jer sam u početku znao da ne želim ograničiti stranice na samo neke junake ili neka područja stripa, nego da želim pokriti doslovno sve (jer u to vrijeme ni sam nisam znao puno o stripu van Bonelli produkcije, a htio sam saznati) i onda mi je jednom sinulo da umjesto raznoraznih neuspjelih kovanica na tragu "Stripoteka" ili "Striporama" mogu stranice nazvati jednostavno stripovi.com. I mislim da sam pogodio, danas mi se to ime čini jedinim mogućim:-) I tako, nakon otprilike pola godine priprema i raznoraznih međuverzija, stripovi.com su se pojavili 1.11.2001.
Stripovi.com ima prilično jak Forum na kome redovito gostuju i mnogi renomirani strip autori. Jesi li to očekivao? Kakav je za tebe bio osjećaj kada su se na sajtu pojavila imena kao što su Parlov, Macan i drugi?
Pa meni je to drago utoliko što je s tim imenima Forum dobio na aktualnosti i ekskluzivnosti, ti su ljudi insideri i prava riznica znanja i svega i svačega vezanog za strip. Iskreno, nisam očekivao da će nam se autori priključiti, nisam mislio da će im taj kontakt sa ljudima biti toliko zanimljiv, ali eto, desilo se suprotno. Mada, samo Macan koristi Forum u, recimo to tako, prosvjetiteljske svrhe, trudeći se relativno ozbiljno i argumentirano govoriti o stripu i strip teoriji, dok se drugi pomalo posustali umoreni količinom "buke" koja je nažalost neizbježna, pošto je riječ o otvorenom, javnom Forumu.
Stripovi.com je dosta jak i po pitanju enciklopedijskih tekstova o raznim strip junacima. Je li se to dogodilo spontano, tako što su se ljudi počeli javljati sa svojim tekstovima, ili si od početka namjeravao stvoriti tu golemu bazu podataka o autorima i serijalima?
Ne, to je bio plan od početka, ljudi su se počeli javljati sa svojim tekstovima "po putu", tako da danas imamo paradoksalnu situaciju da ja više ne stižem pisati tekstove zbog količine posla koju imam pri uređivanju tuđih tekstovaJ
Bilo je mnogo, pa i previše polemika po pitanju reklamiranja piratskih izdanja na Stripovi.com forumu. Tome si definitivno rekao "ne", no ono što me zanima je tvoj privatni stav o piratima. Na primjer, ja sam nedavno u tekstu za "Q" nagazio pirate, ali ih privatno često kupujem. Dakle, kako uskladiti moralni stav i činjenicu da svi mi teško odolijevamo piratima, naročito ako se radi o inače nedostupnim stripovima? Koliko je, u stvari, na zabranu piraterije u forumu utjecala činjenica da si i sam postao "legalan" izdavač?
U principu, razlog je samo jedan, a to je da smo dobili službenu obavijest od vlasnika prava, koji je zahtijevao da se takva izdanja ne reklamiraju na sajtu i da se njima na sajtu ne trguje. Srećom, to se slaže sa mojim privatnim stavovima o piratima, koje poodavno već ne kupujem. Naime, kod pirata u Srbiji je postojalo opravdanje da su održali strip scenu na životu u vrijeme rata, što je uglavnom točno, ali sada više ne bi trebalo biti potrebe za tim, pošto se život tamo sve više normalizira i postoji nekoliko legalnih izdavača. Druga stvar koja se često navodi a koja mi strašno ide na živce, je "činjenica" da kao pirati ne izdaju stripove zbog novca nego iz ljubavi prema stripu! I onda se desi da imamo piratska izdanja npr. Zagora, Dylana, Blueberrya i Corta, dakle najpopularnijih i najprofitabilnijih junaka za koje međutim postoje izdavači sa uredno plaćenim pravima, tako da tu cijela priča pada u vodu. Dakle, radi se jednostavno o tome da ljudi idu lako pokupiti lovu u što kraćem roku, ne brinući se o tome što će biti poslije toga. Nadalje, uvijek mi je smetao kvalitet tih izdanja koja su mahom bila katastrofalno urađena, što ja nisam nikako mogao prožvakati. Činjenica da sam ja sam postao "legalan" izdavač ima veze utoliko što samo pokazuje da ako sam ja mogao cijeli taj projekt izvući u legalno plaćena prava, onda to može napraviti bilo tko te da danas na ovim prostorima ne postoji realno opravdanje za pirate.
Gledajući u bližu budućnost, postoji li neki aspekt Stripovi.com kojeg bi želio pojačati ili dodatno razviti? Možda neka potpuno nova rubrika koju namjeravaš uvesti?
Trenutno je fokus samo na nadopunjavanju i obogaćivanju postojećih sadržaja, dok se o nekim bitnim promjenama još ne razmišlja. Cijeli je projekt nastao iz entuzijazma i tako i živi, dakle radim ga u svoje slobodno vrijeme, kojeg baš i nemam previše nažalost. Volio bih kad bi se jednom mogao baviti samo i isključivo stripom, mada je upitno koliko je dobro da ti ljubav postane posao, da li se taj plamen onda brzo ugasne?
Nedavno si pokrenuo ediciju reprintova starih epizoda Kena Parkera, i to u vrlo luksuznom izdanju sa tvrdim koricama. Možeš li objasniti kako je do toga došlo - dakle, zašto baš Ken - i kako je ideja o ovom serijalu pretočena u stvarnost?
Pišući recenzije Kenovih pustolovina za Stripovi.com sam uočio koliko je Dnevnik uništio to remek djelo svojom cenzurom i prijevodom i u meni je, iz broja u broj, raslo nezadovoljstvo svim tim, jer se u Dnevnikovom izdanju zaista gubilo toliko toga od izvorne ljepote stripa. Nadalje, beogradski System Comics je nastavio sa objavljivanjem novijih Kenovih avantura koje su imale više manje slične uredničke greške i onda sam, nakon što sam uvidio da nema drugog načina da to bude napravljeno kako treba, odlučio to napraviti sam. Slučajno je u isto vrijeme do sličnih zaključaka došao i moj prijatelj Dado Raič, pa smo to odlučili zajedno napraviti. Sama realizacija je, jednom kad je tvrtka bila registrirana i kad su prava bila plaćena, išla prilično brzo i bezbolno (u biti bezbolno za mene, dok su neki suradnici morali poprilično potegnuti da sve bude gotovo u traženom roku). Prijevod sam napravio sam, više manje korektno, no Darko Macan je napravio lekturu i tako cijeloj stvari dao jedan drugačiji ton, koji se meni jako sviđa, a dizajn je radila izvrsna Melina Mikulić, koja je moje želje i vizije pretočila u jedan izrazito vizualno atraktivan i dopadljiv dizajn koji je, uvjeren sam, odigrao ključnu ulogu u prodaji. Kod tiskare nije bilo kompromisa, uzeli smo trenutno najbolju tiskaru u HR, AKD i to je bilo to. Izrazito sam zadovoljan kvalitetom izdanja, pogotovo dizajnom, lekturom i tiskom, mislim da je sve skupa to na jednom posebno visokom nivou koji u biti postavlja nove standarde.
Devedesetih godina je izdavač Ivo Miličević pokrenuo reprint Kena Parkera i propao nakon drugog broja. Jesu li Talijani zbog toga imali predrasuda spram tvoje želje da tiskaš Parkera?
Određena je doza skepse postojala, ali smo ih uspjeli uvjeriti u svoju ozbiljnost. Sama činjenica da znam talijanski je dosta pomogla u komunikaciji, kao i spremnost da poštujemo sve njihove uvjete, bez nekih velikih natezanja oko cijena prava i materijala, a sve to u korist kvalitete izdanja, što su oni prepoznali.
Hoće li Ken biti jedino strip izdanje tvoje izdavačke kuće Libellus, ili je ovo tek početak?
Libellus čini nekoliko ljudi, ne samo ja i da, imamo u planovima neke nove projekte koji će zasigurno zaživjeti, samo je pitanje vremena, ove ili sljedeće godine, ostaje da se vidi. Ne bi govorio o imenima dok stvari ne budu finalizirane...
Kako komentiraš nedavno završeni CRŠ?
Odlično iskorištena prilika da se strip vrati, bar nakratko, u žižu javnosti. Zagor je, uz Alana Forda, daleko najpopularniji junak na ovim prostorima i dolazak njegovih autora je pravi potez. Mislim da i ubuduće treba slijediti istu formulu, kombinirajući možda gostovanja ultrapopularnih autora "za mase" i nekih manje poznatijih ali kvalitetnih autora, čime bi festival zadovoljio obje struje, onu populističku a i onu nešto zahtjevniju.
Jedna od aktualnih tema je i strip u školama. Kako bi ti, u osnovnim crtama, koncipirao temelje "školskog strip programa"?
Hm, da se mene pita, ja bi neke stripove stavio pod obaveznu lektiru. Nadalje, ne vidim zašto npr. na nastavi povijesti ne bi iskoristili neki vrhunski stripovi te tematike (Maus je najočitiji primjer) , a pogotovo ne vidim zašto ne bi u nastavi likovnog odgoja bio jedan dio programa odvojen za strip. Mislim međutim da je problem u glavama nadležnih za školstvo, a i društva u cjelini, koji strip smatraju nečim "nižim" i "bezvrijednim šundom", ignorirajući pritom neke od njegovih dosega i kvaliteta koje je u ostalim medijima nemoguće dobiti. Dobar posao ipak rade autori udžbenika koji koriste strip kao sredstvo kojem bi objasnili neke od tema koje obrađuju, pa sam tako nedavno vidio Macanove stripove za udžbenik informatike za VII. razred mislim, koji su naprosto sjajni! Za nadati se je da će to privući klince stripu van udžbenika...
Bilo je mnogo govora o propadanju stripa, slabljenju interesa kod potencijalne strip publike, o malim tiražama, itd. Koji je tvoj stav o toj temi?
Po meni se izdavači trebaju prilagoditi uvjetima koji postoje na tržištu. Kao prvo, mislim da nije točno da slabi interes, dapače, mislim da on sve više raste i raste. Nedostaje kupovne moći, što je puno veći problem. No, mislim da je najveći problem što nema dovoljno hrabrog i velikog izdavača koji bi krenuo sa novim edicijama namijenjenim mlađoj populaciji, kako bi ih privukao stripu kao mediju. Danas je manga nesumnjivo hit među klincima, potvrdilo se to na cijelom europskom tržištu i mislim da nema razloga da tako ne bude i tu, pitanje je samo zašto nitko to ne pokuša iskoristiti.
Što bi savjetovao domaćim strip izdavačima? Kako osnažiti hrvatsku strip scenu, bilo da se radi o stranim izdanjima na našem jeziku ili o domaćim stripovima?
Kao što sam gore rekao, po meni je manga pravi potez koji bi mogao privući nove klince, novu publiku. Ili manga, ili neki drugi, moderni strip koji bi klincima bio blizak, u kojem bi se prepoznali (npr. Prema nekim informacijama, klikne luduju za W.I.T.C.H, to je najbolji pokazatelj!) Samo, to zahtijeva malo veću logistiku, sredstva, infrastrukturu pa takav poduhvat teško da može izvući neka mala kuća kao npr. Libellus, a nažalost svi veći izdavači nemaju interesa za strip jer je zarada mala ili nikakva u odnosu na ostale publikacije (časopisi, magazini I novine). Druga stvar je masovnost, tj. što veće bogatstvo ponude, da kiosci budu zatrpani izdanjima, pa će vjerujem onda svatko lakše naći nešto za sebe.