Intervju: LEONARDO ORTOLANI (razgovarao: Damjan Stanić)
Leonardo Ortolani sramežljivo je provirio na hrvatsko tržište jednom kratkom epizodom svog kultnog serijala "Rat-Man", objavljenom u Q Stripu broj 4 (iz 2004. godine). Tih osam stranica Ortolanijeve magije mnogima je bilo dovoljno da posegnu za talijanskim izdanjem "Rat-Mana" koje, uzgred budi rečeno, kod naših susjeda kotira izvanredno (veći tiraž od legendarnog Spidermana!). Ortolani je, uoči ovog intervjua, potvrdio reputaciju izuzetno simpatičnog i prijateljski raspoloženog čovjeka, a na samu ideju o intervjuu reagirao je vrlo pozitivno, uz komentar kojeg bi bio zločin izostaviti: "Drago mi je da se Rat-Man svidio i Hrvatima. Počašćen sam time, između ostaloga i zato što je četvrtina moje krvi slavenskog porijekla (moja baka prezivala se Rolić)". Nakon pozitivnog početnog dojma, stvar je išla od dobrog prema boljemu - Ortolani je intervju obećao za ponedjeljak (budući da ga ovaj vikend očekuje pojavljivanje na sajmu stripa u Lucci), no ipak se oglasio tri dana ranije, uz komentar: "Odlučio sam se na utrku s vremenom". Rezultat te utrke je pred vama...
Rat Man je, očigledno, nastao kao parodija na superheroje. Međutim, rekao bih da se radi o “dobroćudnoj” parodiji, jer kroz tvoj rad kao da isijava određena fascinacija svijetom superjunaka. Griješim li ako kažem da si veliki fan superheroja?
Ja sam apsolutno veliki fan
superheroja, inače se ne bih ni bavio ovom temom. Općenito, volim raditi
parodije samo o stvarima koje su mi drage, jer ne uspijevam pričati o nečemu
što me ne interesira. Također, smatram da je za lijepu parodiju potrebno
poznavati tematiku do te mjere da humor možeš bazirati i na malim stvarima, na
detaljima i sfumaturama koje obično promaknu slabijem poznavatelju zadane
teme. Konkretno, uvijek sam bio fan Fantastične Četvorke.
Iako objavljivan od velike izdavačke
kuće, Rat-Man ima nešto od underground mentaliteta. Slažeš li se? Osjećaš
li možda određenu prijetnju od strane "mainstream metoda" velikog izdavača koji brine o tvom
serijalu?
Nisam siguran što točno znači
“underground”. Vjerujem da taj termin potječe od stripova nastalih
neovisno o velikim izdavačkim kućama u Americi tijekom šezdesetih i
sedamdesetih godina. Međutim, smatram da taj termin ponekad nije pošten, jer
čovjek odmah pomisli na čudne stripove, ili nacrtane neobično, ili loše
napisane (budući da su ponekad služili kao sredstvo izražavanja osobama koje
nisu profesionalci, pa su i njihovi stripovi zato izgledali loše).
Zato ne vjerujem da je Rat-Man
“underground”. Realiziran je profesionalno, a objavljuje ga velika
izdavačka kuća, što nema veze s “undergroundom”. On možda može
biti “underground” utoliko što su priče vrlo osebujne, posebne.
Izdavačka kuća je vrlo zadovoljna Rat-Manom, prodaje se bolje od Spidermana, i
ne osjećam nikakvu prijetnju jer mogu crtati i pisati što god želim bez da me
itko kontrolira. Ionako se već sam kontroliram!
Kako je nastao Rat-Man, jedan
“antiherojski heroj”, pacov nalik majmunčiću?
To je jedna stara ideja, nisam
izmislio ništa posebno. Čak i prije Rat-Mana radio sam stripove u kojima je
glavnu ulogu igrao mali lik sa majmunskom njuškom koji je prolazio kroz tisuće
avantura. Jednog dana, da bih sudjelovao na nekom natječaju,
“obukao” sam ga u superheroja i odatle se rodila cijela priča.
Rat-Man je samo jedna varijanta
tog lika. Njegove karakteristike zle sreće i nesposobnosti nikada se nisu
mijenjale, pa ih je ponio za sobom i u ulozi superheroja. Na tom je natječaju, međutim,
naišao na dobar odjek i tako je nastala cijela serija.
Priče o Rat-Manu čestu su mnogo
“ozbiljnije” nego što bi se očekivalo, sadrže autobiografske
elemente, govore o svakodnevnom životu, o nevjernim suprugama, o strip
autorima... Tako da Rat-Man na kraju izgleda “stvarnijim” od heroja
koji su barem fizički naizgled “ljudskiji” i ozbiljniji od njega.
Jesi li ikada imao dvojbi o uvrštavanju “odraslih” tema, da ih tako
nazovem, u Rat-Mana?
Ne, nikada nisam dvojio, iako sam
se na početku bojao da bi to moglo potjerati čitatelje koji su tražili
smijeh, a pronalazili zabavne, ali i gorke priče. No međutim, takav način
naracije iznimno se svidio ljudima i broj čitatelja je narastao! Zbog toga sam jako
sretan, jer se radi o stilu pripovijedanja koji mi leži izuzetno dobro: smatram
da u svakodnevnom životu nije sve u smijehu, nego i u suzama, a to daje pričama
mnogo stvarniji štih od onih o “normalnim” superherojima.
Vrlo važan pojam u tvojoj
karijeri je – autoprodukcija. Počevši kao samizdat postigao si više od
2 i pol tisuće prodanih primjeraka po broju Rat-Mana, što bi u Hrvatskoj bio
respektabilan broj čak i za mainstream izdavaštvo. Je li autoprodukcija nešto
što bi savjetovao mladim autorima?
Da, ako smatraju da su stvarno
dobri strip autori i ako nastoje to dokazati izdavačkim kućama koje su ih
odbile!... Tako je barem meni bilo: nakon što sam dokazao da se moji stripovi
čitaju i da zanimaju javnost, izdavačke kuće su se zainteresirale. Treba uvijek
imati na umu da, čak i ako si dobar, ali nemaš imena, nitko neće trošiti
novac na tebe, ili će se bojati da novac utrošen na tebe mogu smatrati
izgubljenim.
To je možda pomalo tužna tema,
ali treba gledati stvarnost u lice: osim što trebaju biti lijepi, stripovi se
moraju i prodati.
Kroz autoprodukciju imao si
priliku upoznati čitav proces realizacije stripa, od prvih skica do letteringa,
tiska, uveza, itd. Koliko ti je to pomoglo da shvatiš unutrašnji svijet strip
produkcije... i je li te prestrašila njegova kompleksnost?
Pomoglo mi je izuzetno mnogo!
Nije me prestrašilo, jer straši nas samo ono što ne razumijemo: u ovom slučaju
dogodilo se upravo suprotno. Malo po malo nastojao sam naučiti i razumjeti te
mehanizme, a ponekad sam uspjevao čak i poboljšati neke stvari baš zato što
sam znao kako funkcioniraju.
U Rat-Manu broj 48 imao si 6
gostujućih autora (Cavalli, Clod, Bonfatti,
Ampollini, Cantu, Soffritti) koji su radili na tvom
junaku. Što
misliš o njihovoj verziji “pacova”, a posebno, kakav je tvoj dojam
o Bonfattijevoj suludoj (i za mene prekrasnoj) priči realiziranoj za ovu
prigodu?
Bio je to lijep eksperiment! Bio
sam vrlo znatiželjan vidjeti kako će drugi napraviti Rat-Mana i umnogočemu
sam zadovoljan. Nadao sam se da će imati više hrabrosti, da će se usuditi na
korak više od imitiranja priča kakve već radim ja (iako, da se razumijemo,
njihove su imitacije ispale vrlo lijepo). Samo je Bonfatti uspio napraviti ono čemu
sam se nadao – potpuno svoju priču o Rat-Manu. I ja sam vrlo zadovoljan
njegovom pričom!
U toj su priči Bonfatti i
Rat-Man otkrili stravičnu zavjeru: Leo Ortolani namjerava zatvoriti serijal
2014. godine. A sada ozbiljno; namjeravaš li još uvijek zaključiti Rat-Mana
sa stotim brojem?
Tome se nadam! Možda prije, možda
kasnije, ali nemam namjeru nastavljati sa Rat-Manom u beskonačnost, između
ostalog i zato što je priča o Rat-Manu konkluzivna, ima svoj kraj.
Sa druge strane – može li
jedan “pacov” preživeti u teška vremena za strip kada se zatvaraju
i veliki heroji i antiheroji, kao što su Nick Raider ili Mister No, a čak i
izdavački gigant Bonelli izgleda umoran od borbe za tržište?
Pa... to je problem sa kojim se
svaki strip mora suočiti. Za Rat-Mana ne osjećam ozračje krize: priča mi ne
nedostaje, kao ni entuzijazma, a čitatelja voljnih da me prate još ima sasvim
dovoljno. Pedeset brojeva sam obavio, a sada idemo napraviti i preostalih
pedeset.
Može li jedan autor, kao što si
ti, sam održavati kvalitet serijala zarobljen u regularnom ritmu objavljivanja?
To je izazov sa kojim se hvatam u
koštac svaki puta kada pišem novu epizodu Rat-Mana! Ponekad iz toga izađu
vrlo lijepe priče, iako ih nisam očekivao tako dobrima. To je magija stripa!
Regularan ritam je nužno zlo koje mi daje ritam u radu!
Događa li ti se da se, nakon 50
objavljenih brojeva, osjetiš umornim od Rat-Mana?
Apsolutno ne. Umoran sam jer želim
(i moram) raditi jako puno stvari, ali to je već drugi problem. Kada radim
strip, strast me nosi naprijed bez ikakvih problema!
Sa edicijom “Rat-Man Color
Special” započeo si reizdanje prvih epizoda na velikom formatu, u
koloru... Ambiciozan projekt. Hoćemo li jednog dana imati cijelu seriju u tom
obliku?
To je samo jedna “ljetna
igra” koja uvelike ovisi o reakciji čitatelja. Ako se ova edicija bude
dobro prodavala, nastavit ćemo s njom.
Koliko ima Ortolanija u osobnosti
Rat-Mana?
Poprilično. Ali bolje da ne
otkrijem u kojim segmentima! J
Možeš li mi reći ponešto o
“Star Rats”, seriji koja je slabije poznata u Hrvatskoj?
To je još jedna parodija, u kojoj
se Rat-Man susreće sa svijetom Star Warsa. Za sada je izašao "Star Rats: 4.
epizoda" (prvi nastavak, iz 1999. godine) i jedna mala parodija na "Star Wars:
Episode 1" (također 1999) u kojoj imamo lika po imenu Dark Mouse koji igra ulogu
Dartha Moula, a ove sam sezone krenuo Lucasovim ritmom: svake tri godine izaći
će jedno poglavlje Star Ratsa i svako od njih predstavlja “prequel”
spomenutoj "Star Rats: 4. epizoda". Ove godine izašao je "Star Rats: 1.
epizoda",
2008. izlazi "Star Rats: 2. epizoda" i 2011. "Star Rats: 3.
epizoda".
U osnovi, to su likovi iz sage o
Rat-Manu koji preuzimaju uloge iz Star Warsa, pa Rat-Man postaje Luke Skywalker,
a Valker se pretvara u Darth Vadera.
Puno se govori kako su stripovi u
krizi – svatko navodi svoje razloge, ali gotovo svi se slažu da kriza
postoji. Što ti misliš? Kakva je budućnost stripova?
Ja tu krizu ne vidim. Vidim
milijune stripova na kioscima. Nikada ih nije bilo toliko, sigurno ne kada sam ja
bio mali, pa opet u to vrijeme nitko nije govorio o krizi. Sada o njoj pričaju
jer svojedobno, kada je stripova bilo manje, moglo se postići puno veće tiraže.
No sada, osim što dječaci imaju prilike trošiti svoj novac na mnoge druge stvari
kao što su videoigre, kino, itd, logično je da, uz sve više stripova na tržištu,
padaju tiraže pojedinih serijala, jer ne možeš kupiti baš sve. Tako, tko
prodaje manje, govori o krizi. Ali to je samo moje osobno mišljenje.
I, za kraj u laganom ritmu, mali
kviz:
Marti Misterija ili Tex Willer?
Marti Misterija, jer nisam veliki
fan western žanra, dok me jedna lijepa misterija uvijek interesira.
Incal ili Blueberry?
Ne poznajem dobro ni jedno ni
drugo. Zašto? Jer sam neznalica. Sigh!
Pašta ili pizza?
Obje. Postoji pravi trenutak i za
jednu i za drugu! J