KEN PARKER... pravda je, konačno, zadovoljena!
Mrzili smo Kena Parkera. Cijelo društvo, a i ja s njima. Kada bi se na kioscima pojavio novi Zagor, to je bilo nešto. Ili Blek. Mister No. Teks... Ma sve, čovječe, sve može, samo ne Ken Parker. Kakva je to bila noćna mora, kupiti novog Mister Noa, a na zadnjoj stranici omražena najava - "u sledećem broju >> Ken Parker!" Taj namrgođeni gnjavež dosadnjaković, vječito zbog nečega u kurcu, kao da mi je zlobno poručivao: "Muahhaha! Idući svezak Lunov Magnus Stripa je moj! A ti čekaj na prave stripove do idućeg tjedana/mjeseca..."
Stvarno sam ga mrzio. A onda se pojavila ta epizoda. Epizoda zbog koje sam pokajnički pohitao do prljavog štanda na uglu i nabavio sve brojeve Kena Parkera. Ne znam, u stvari, je li presudna bila baš ta epizoda, ili sam ja jednostavno odrastao i otvorio se prema nečemu drugačijem, nečemu zrelijem od Velikog Bleka.
"Špijun". Moćan strip. Ken Parker u velegradu, na razmeđi kapitalizma i komunizma, uronjen do ušiju u probleme mlade industrijalizacije. Prljave tvornice i iscrpljeni radnici. Neimaština. Silovanja, glad, štrajkovi... "Špijun" je bio prekretnica, epizoda nakon koje sam prihvatio Kena Parkera, a on mi je zauzvrat podario svijest o drugoj strani umjetnosti, onoj koja ne veliča heroje, nego oslikava breme svakodnevnog čovjeka, sav onaj užas Divljeg zapada i nimalo pitomijeg istoka, sve ono što Tex i Zagor tako dobro sakrivaju. "Špijun" je bio prekretnica, ne samo u mom doživljaju Kena Parkera, nego i u mom poimanju stripa općenito, umjetnosti, pa i života.
Krajem 2004. godine, Ken je doživio konačnu zadovoljštinu. Stara izdanja novosadskog Dnevnika konačno su pregažena, zajedno sa svojim zamjenskim naslovnicama, idiotskim cenzurama i preskočenim stranicama. Neuspjelo hrvatsko izdanje iz devedesetih ionako nije potrajalo duže od dva broja, a sada, napokon, Kena je preuzeo netko tko ga voli i razumije (čitaj: Marko Šunjić & izdavačka kuća Libellus); rezultat toga je luksuzna serija reprintova sa tvrdim koricama, sjajnim uvodnim tekstovima i originalnim naslovnicima koje potpisuje Ivo Milazzo, likovni tvorac lika.
Pravda je, dakle, konačno zadovoljena.
Više o ovoj hvalevrijednoj seriji možete pročitati ovdje, a zatim, naravno, brzo po svoje primjerke prvih šest brojeva!
I, naravno, ne zaboravite intervju sa Markom Šunjićem ovdje!
Update:
Libellus nastavlja zacrtanim putem, bez grešaka u koracima. U prodaji je i
novih šest epizoda, od broja 7 - 12.
Popis do sada objavljenih epizoda:
KP1: Duga puška
KP2: Mine Town
KP3: Prava gospoda
KP4: Ubojstvo u Washingtonu
KP5: Chemako
KP6: Krvave zvijezde
KP7: Vrelo nebo Meksika
KP8: Velika pljačka u San Franciscu
KP9: Kitolovci
KP10: Bijele zemlje
KP11: Narod Ljudi
KP12: Balada o Pat O'Shane