NATRAG

Recenzija
Dva velikana za promašaj: BORGIA Jodorowskog i Manare

"Borgia #1: Krv za papu"
Tekst: Alejandro Jodorowsky
Crtež: Milo Manara
Ocjena: $$

         Zvučalo je kao tandem iz snova - Alejandro Jodorowsky & Milo Manara. 
        Jodorowsky nedvojbeno spada među najbolje strip scenariste modernog doba. Radi se o autoru koji prelazi granice zabavne industrije i svojim britkim tekstovima zadire duboko u mrsku nam stvarnost. Bilo da su u igri glamurozne alegorijame ("Incal" sa Moebiusom, "Alef Tau" sa Arnom, "The Metabarons" sa Gimenezom) ili žanrovski neodredive ekspresije ("Ludača svetog srca", sa Moebiusom), Jodo je majstor svog zanata, obdaren rijetkom kvalitetom da zaista pokušava nešto reći.
        Manara, sa druge strane, spada u kremu erotskih crtača, a pritom povremeno uspijeva nadići ispraznu "get me a hard on" funkciju i ispričati pažnje vrijednu priču. Autor je bezbrojnih naslova među kojima se ističu "Indijansko Ljeto" (sa Hugo Prattom), serija "Giuseppe Bergman" i poetska western-tragedija (?) "Svileni čovjek".
        Kada je najavljen novi serijal "Borgia", na kome surađuju Manara i Jodorowsky, bilo je podosta razloga za optimizam. Prije svega, Manarina je plodna produkcija sve više zagađena zabavnim, ali objektivno loše napisanim stripovima kao što su "Gullivera", "Click" i slični, dok se Jodo sve češće poistovjećuje isključivo sa opsežnim epom o univerzumu Incala i Metabarona ("Incal", "The Metabarons", "Mladost Johna Difoola"), pa mu izleti u drugačije teme svakako pružaju prigodu da osvježi svoju bibliografiju. Jodo je, dakle, Manari mogao (morao?) pružiti iskorak u kvalitetnije scenarije, a Manara njemu zauzvrat ponovo otvoriti vrata tematske raznolikosti i svježine.
        No, prva priča iz serijala "Borgia", "Krv za papu", pokazala se potpunim promašajem. No dobro, nije to loš strip. Priča je tečna, likovi umjereno interesantni... Ali...
        Prije svega, svi znamo sve o crkvi. Da, neki popovi su stari pervertiti. Da, papinska stolica se kupovala novcem i/ili oružjem. Da, politika je sastavni dio Vatikana. Treba li nam Jodorowsky to opet, po tko zna koji puta u povijesti modernog stripa, govoriti? Pa, k vragu, i jeftini sado-mazo zanatlija Von Gotha je isto to napisao/nacrtao već bezbroj puta.
        Pravo razočaranje je, međutim, Manara. Taj majstor erotskog crteža, ali i povijesne kostimografije, odlučio je pod stare dane nadmašiti samog sebe ekspresivno kolorističkim pristupom živih, razigranih boja i... osramotio se. Kolor u "Krvi za papu" na granici je neukusnog - amaterski, prepuno loše odabranih kontrasta i nesigurnog poteza kistom... Umjesto spektakularne povijesno/političko/erotske drame, dobili smo veliku, crnu mrlju na Manarinom opusu.
        Gledano kao cjelina, "Borgia" može zadovoljiti isključivo one koji traže nepretencioznu, zabavnu adaptaciju dobro nam znanih povijesnih događanja. Ukratko - prethodni papa umire, i kardinal Rodrigo Borgia okreće nebo i zemlju ne bi li ga upravo on naslijedio. Ucjenama, oružjem i političkom vještinom ostvaruje svoj cilj, prethodno zbrinuvši vanbračnu djecu, među kojom je i mlada Lucrezia Borgia. Manje-više, to je to. Jodorowsky se na pedesetak stranica stripa poigrava samo njemu zabavnim detaljima zanemarujući pritom gro priče, a Manara svim silama - neuspješno - nastoji biti pravi, zreli umjetnik. Tako nam ovaj dvojac servira makabrične segmente sa odsječenim penisima i slično, a istodobno zaista važnim elementima ne daje gotovo nikakvu pažnju. Najbolji primjer za to je san umirućeg pape Innocenza VIII, koji na samrtnoj postelji priprema križarski rat. No, u snu mu se javljaju prethodni pape, koji su i sami pokretali megalomanske projekte, ali im to nije osiguralo željenu besmrtnost. "Ni ti nećeš biti besmrtan bez obzira na križarske pohode", poručuju mu. Tom je detalju, bitnom za razumijevanje lika pape Innocenza VIII. posvećena ukupno - jedna sličica. Sa druge strane, fizički okršaj Lucrezie Borgie i Julie Orsini, koji završava njihovim javnim seksom, traje pune četiri stranice. A - objektivno gledano - jedina svrha tog događaja je da najavi kasniju seksualnu izopačenost naše junakinje. Uzgred budi rečeno, cijela ta scena direktno je prekopirana iz "Mladih vještica" Solana Lopeza. Već ova usporedba jasno demonstrira koji je bio temeljni cilj Jodorowskog i Manare - napraviti još jedan strip koji će šokirati puritansku publiku i napaliti čitatelje u potrazi za jeftinim uzbuđenjima. A i ta se nesretna puritanska publika već navikla i na mnogo gore šokove.
        Jednostavno rečeno, "Borgia" je zaista potpuni promašaj. Ono što ovaj strip nudi može se lako naći u tisućama drugih, čak i bolje napravljenih stripova koje su radili autori daleko manjeg renomea od Jodorowskog i Manare. 
        Pa, dakle, kad ste se već potrudili uštedjeti nešto novca za stripove, štedite još koji dan, bit će bolje prilike za trošenje.